Kažu da je u pisanoj ljudskoj povijesti, cca 6000. godina, samo dvadesetak godina proteklo bez ikakvih ratova.
A ako se maknemo od globalne slike, i na individualnoj razini smo skloni zlu, od "banalnih" pa do ekstremnijih slučajeva.

S religijske strane, govorim kao katolkinja, je pad pod utjecaj palih anđela ili demona, njihov pad je opisan u knjizi Otkrivenja;
Otkrivenje 12,7 I postade velik rat u nebu: Mihael i anđeli njegovi borili su se sa zmajem, i zmaj se je borio, anđeli njegovi.
Otkrivenje 12,8 I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta u nebu.
Otkrivenje 12,9 I zbačen bi zmaj onaj veliki, stara zmija, koja se zove đavao i sotona, koji zavodi sav svijet, zbačen bi na zemlju, i anđeli njegovi zbačeni biše s njim.

Također i Isus govori o tome;
Luka 10,18 On im reče: "Vidjeh sotonu, gdje spade s neba kao munja.

Ukratko o zlu sa stranice Hrvatska Enciklopedija

zlo, u najopćenitijem smislu, ono što prekoračuje svaku zadanu i općenito priznatu normu. U ontologiji zlo označuje lišenost cjeline, savršenstva, manjkavost, a u etici čin svjesnoga ugrožavanja ili uništavanja drugoga (pojedinca ili naroda) iz bilo koje pobude (iracionalna mržnja, nacionalna, religijska ili rasna netrpeljivost i dr.). G. W. Leibniz razlikuje fizičko, moralno i metafizičko zlo: metafizičko zlo ukorijenjeno je u nesavršenosti čovjekove naravi, moralno u čovjekovoj slobodi da se odluči za dobro ili zlo, a fizičko je zlo posljedak nesavršenosti stvorenoga svijeta u cjelini. Budući da se cjelokupna svjetska povijest može promatrati kao prizornica događanja zla, ono se može prevladati tek produhovljenjem te povijesti (G. W. F. Hegel). U A. Schopenhauera, kao uzrokovanje tuđe ili vlastite patnje, zlo predstavlja samo jednu stranu čovjekove volje za životom.
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67316

Ako je koji musliman voljan objasniti kako islam objašnjava zlo, bila bih zahvalna. Ne poznajem islam i ne usudim se postavljati neke teze o gledištu religije koju površno poznajem.

I ateisti i teisti se mogu složiti da je čovječanstvo sklono zlu.
Što je to u nama što nas tjera da činimo loše stvari?

Sedam smrtnih grijeha uključujući superbiu kao korijen svog zla bi ubacio u ovu potencijalno zanimljivu raspravu.

Odlično zapažanje;
oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost
Neumjerenost u jelu i piću i lijenost najviše štete nama samima.
Dok su ostalih pet potencijalni okidači za učiniti štetu kako sebi tako i drugima, možda čak više drugima.

Superbia je također ništa drugo doli drskost, bahatost odnosno arogancija tako da i to stoji.

E sad otkud to u nama?
Ne znam kako evolucija objašnjava zlo u čovjeku. Za moral znam, za zlo ne znam.
Naravno to se ne odnosi na osobe koje su mentalno oboljele, nego mislim na ove osobine koje si naveo, a koje manje više svi imamo , u manjoj ili većoj mjeri

"Dobro" i "zlo" je konstrukt koji nastaje među socijalnim životinjama.

Među grabežljivcima takve vrste morala nema, osim prema vlastitim potomcima.

Je li zlo kada lav pojede antilopu?

Je li planina Velebit dobra ili zla? Je li vulkan dobar ili zao? Jesu li virusi dobri ili zli?

Pojam dobro i zlo imaju smisla samo u vrlo ograničenim situacijama, no ni tada nisu apsolutne.

Ako ćemo logično, Stvoritelj, ako ga ima, je stvorio sve, prema tome je stvorio i zlo, ali je i dao zakone, rekao da zlo treba izbjegavati. Recimo, napravio je po legendi i drvo koje se ne smije dirati.

Zlo su jednostavno pojave koje "nisu dobre".
Odvajanjem zla od božanstva, i davanjem juristikcije nad zlom nekakvom Sotoni, pravi se dualizam, odnosno uvodi se zli bog. Istina manje moćan, ali Sotona je definitivno božanstvo u kršćanstvu.

Zlo je pasivna pojava.

Bilo kakva mistifikacija zla, davanje inteligencije, namjere, agende, zlu, znači da si uveo dodatno zlo božanstvo. Uvođenje tog velikim slovom Zla, povezao si sve grijehe i zabranjene postupke, dodao im inteligenciju i namjeru, čime si faktički stvorio novo božanstvo (ne mora svako božanstvo biti dobro i omiljeno, ni Had nije bio previše omiljen u Grčkoj). Ujedno si ograničio ovlasti koje bi trebalo imati monoteističko božanstvo.

U kršćanstvu, zlo božanstvo čak ima i vlastiti univerzum, Pakao, u kojeg "dobro božanstvo" ne zalazi.

S obzirom da je nastalo iz rimske religije, koja je bila srodna grčkoj i hinduističkoj (to je sve stara indoeuropska religija), kršćanstvo je, za objektivng promatrača, nešto između judaizma i hinduizma.

Kršćanstvo ima vrlo jasan panteon: Dobrobog, Zlobog, Majka, potomstvo Dobroboga (mlađi sin), i hrpa polubožanskih služećih patuljaka (sveci). Raslojavanje, odnosno panteon, generirano je trojstvom, dualizmom dobra i zla, te korupcijom dodjele svetačkih titula radi vjerskog turizma ali i nastavka tradicije rimske paganske religije.

Dobro i zlo nije ništa drugo nego ravnoteža koja postoji i u prirodi. Jednostavno jedno bez drugoga ne postoji.

Ne postoji dobro i zlo u mrtvoj prirodi.

Samo kod životinja, i to ne svih, samo kod socijalnih se javljaju takva pravila koja kažnjavaju asocijalno ponašanje štetno prema zajednici.

Misliš li da puž ima dobro i zlo?

Misaoni eksperiment:

Zamisli se se nasukaš na izolirani otok. Jedini stanovnik. Nikoga nisi vidjela 20 godina.

Šta je tebi dobro i zlo?

To su apsurdne kategorije, koje imaju smisla jedino u društvenom konekstu.

Ako nisi društveno biće, onda ne postoji dobro, niti postoji zlo.

Kod kršćana je Sotona toliko izreklamiran i istaknut da je taboo i pomisliti da je onaj koji je stvorio sve, stvorio i mogućnost kršenja vjerskih i društvenih zakona, odnosno stvorio je i zlo.

Ujedno, zvati tog stvoritelja “Dobro”, nimalo ne pomaze, jer onda ispada da Dobro ne može stvoriti zlo.

Rezultat je dualizam, a teško je imati istovremeno i dualizam i monoteizam.

Veliko je pitanje je li postoji i zlo, a kamoli Zlo.

Postoje pravila i postoji poštivanje ili kršenje pravila. To je jasno i modernim pravnim sistemima gdje nitko neće biti osuđen radi toga sto je “zao”. Zato i ne čudi da pravo ni ne poznaje pojam “zla”.

Isto tako, da se za primjeti da vjerovanje u Zlo, dovodi do fascinacije teorijama zavjera.

Ne mogu a ne zapaziti korelaciju 0.9 izmedju forumaša koji spominju Sotonu, i onih koji se lako primaju na bilo kakvu teoriju zavjere.

Zlo je prirodno?

Onaj opičeni fratar iz Čapljine, kojemu je Katolička crkva oduzela licencu, pa je sada valjda privatnik, je najbolji primjer ovoga.

Red sotone.

Red teorija zavjera.

Red sotone.

Red teorija zavjera.

Griješiš. U Bibliji nigdje ne piše da je Bog stvorio zlo. Stvorio je anđele koji su po prirodi bili dobri, dao im slobodnu volju, i Sotona je poveo pobunu jer je htio biti ispred Boga.
Isto kao i kod ljudi. Adamu i Evi je rekao da ne jedu plodove stabla spoznaje dobra i zla. Na nagovor Sotone su jeli, i samim time čovjek je odlučio da uz dobro spozna i zlo. Također su Adam i Eva imali slobodnu volju. Znači svojom voljom čovjek je odabrao da upozna zlo.
Sotona nije božanstvo u kršćanstvu, ne znam otkud si izvukao takav zaključak.

Netko je već spomenu sedam smrtnih grijeha;oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost
Ne moramo ih gledati kroz vjersku prizmu, možemo i ateističku.
Kako kao ateist objašnjavaš navedene ljudske karakterne osobine?, skloni su im i ateisti i vjernici
Kako ih evolucija objašnjava?

Pretpostavljas da sam ateist jer ne koristim narativ, fraze, moral i “logiku” specifičnog kulta unutar kojega si rodjena (čak ga nisi ni odabrala)?

Pitanje ti je banalno.

Pitaš me zaista, kako to da je lijenost negativna karakteristika u čitavom svijetu? Jel ti to ozbiljno @zalutala?

Ajde, Prepričavaš mi stvari koje su te na vjeronauku naučili. Dosadno!

Je li ista od toga tvoje osobno mišljenje i razmišljanje?

Recimo, navedi mi primjere gdje se tvoje mišljenje (tvoje glave) razlikuje od vjeronaučnog?

Daj neko svoje zapažanje. Uberi jabuku sa drva znanja.

Eto ja sam zapazio da je zlo mistificirano, centralizirano, u kršćanstvu, da je zlu udahnuta agenda, inteligencija, organizacija, i pokroviteljsko božanstvo, gledano cisto iz perspektive komparativne povijesti religija - Sotona nije de iure ali je defacto kršćansko božanstvo, iako nema tu počast i titulu, ali taj Sotona je moćniji od većine grčkih bogova. Izuzetno promoviran u kršćanskim spisima, gdje mu je čitava knjiga (Otkrivenje) posvećena, kao i vrlo bogata kršćanska horror mitologija koja je i dan danas inspiracija za pola horror filmova, od Djavla s rogovima pa nadalje.

Što je od gore navedenog tvoje mišljenje? Misliš da si se ti prvi sjetio tih "mišljenja", ideja i pojašnjenja, koja spominješ?

Pitala sam kako evolucija objašnjava navedene ljudske karakterne osobine.

Ako si to zapazio ne znači da si u pravu. Sotona nije ni de jure, ni de facto nikakvo božanstvo u kršćanstvu.

Nisu samo ljudske, i čopor vukova će izbaciti ili napasti vuka koji pojede prevelik dio ulovljenog plijena (škrtost, neumjerenost u jelu). I krava ima “moral” po kojem se brine za svoju “obitelj” tj. potomstvo.

Socijalno ponašanje i kooperacija izmedju jedinki, zar je tebi čudno da je takvo sto prednost?

Zato imaš čopore životinja. Zato imaš višestranične organizme, gdje se svaka stanica odrekla principa individualnog preživljavanja.

Ajd ti ponovno pročitaj uvodni post.
Lijepo sam napisala da je čovječanstvo sklono zlu.
Nije riječ o kravama, vukovima itd., nego o ljudskom rodu.
Riječ je o Homo sapiensima, razumnim ljudima.
Kako evolucija objašnjava ljudsku sklonost zlu?

Prvo definiraj šta je to “zlo”, pa možemo razmatrati sklonost tom fenomenu.

Eto recimo, odaberi konkretan “grijeh”, pa možemo pogledati zašto ga ljudi rade.

Koji ti je najdraži grijeh? Odaberi jedan.

Etička definicija: čin svjesnoga ugrožavanja ili uništavanja drugoga (pojedinca ili naroda) iz bilo koje pobude (iracionalna mržnja, nacionalna, religijska ili rasna netrpeljivost i dr.).

Ontološka definicija: lišenost cjeline i savršenstva.

Odaberi koja ti više odgovara

Npr bludnost. Zbog bludnosti su propali mnogu brakovi, bilo je čak i slučajeva ubojstva, dosta prostitutki su žrtve trgovine ljudima. Ne možemo reći, koliko god nam se bludnost činila "simpatičnom", da ne vodi ka zlu.

To je cisto pitanje balansa instinkta da budemo individualni i društveni. Imamo oboje. Kada grabis prva nešto sto ti se svidja, hranu ili predmet; onda si individualna. Kada se brineš za majku ili prijateljicu, onda si društvena. Kada ti se svidja dečko od prijateljice, onda si u konfliktu individualnog i kolektivnog.

U nekim sistemima veća se težina stavlja na kolektiv nego na individualizam (komunizam, kršćanstvo). Imala si pokusaj sistema gdje se kaže da je privatno vlasnistvo nad previše toga - sebičnost i zlo.