LET HRVATSKOG SOKOLADe poleti sokole sa stine
pa se vini gori u visine
pođi s juga uz Jadransko more
... pa doleti do Triglava gore.
Ti uperi oko sokolovo
na Velebit i na Biokovo
prošetaj se ravnom Slavonijom
Likom, Bosnom, našom Vojvodinom.
Poletit' ćeš ka nebeska strila
od zemaljskih do rajskih visina
kad proletiš pokraj rajskih vrata
ugledat' ćeš maticu od zlata
i oko nje kolo vilovito
igraju ga malo i veliko
u nošnjama naših pradidova
svih vrimena i sviju vikova.
Oko kola Hrvatski vojnici
Tomislav i svi mu konjanici
Krešimir i njegovi mornari
Domagoj i ostali vojari
a na čelu Sigetskoga zbora
stoji hrabri Zrinović Nikola
to su one proslavljene duše
što za Krista krv svoju proliše.
Zbog njihova davnoga junaštva
svi nas zovu da smo stup krščanstva
jer kad ono poganin navali,
samo Hrvat na put mu se stavi.
Tu je pao sultan Mehmet silni
tu su Turci glave ostavili
nisu znali s kim posla imaju
Hrvati se nikad ne predaju!
Ti se pokrij nad jarbolom zlata
prenesi im pozdrav od Hrvata
pa im reci lipo po istini
zašto srce žudi k domovini.
"Letija san uz Jadransko more
priletija doline i gore
vidija san tu lipotu svaku
što nam resi predragu Hrvatsku
od Kotora preko plavog mora
do Istarskog kristalnoga gorja
ispleli se predragi otoci
ka biserni nanizani lanci
čvrsto stoje i vitru prkose
oni naše uspomene nose
vidija san hrvatsku Atenu
naš Dubrovnik na tvrdom kamenu.
Pokraj Splita i Klisa tvrđave
tiho Jadro utiće u more
Solin svoje krake raširija
čuva kosti hrvatskih kraljeva.
Iznad Splita i starog Trogira
prijestolnica kralja Krešimira
naš Sibenik kano bila ptica
stoji ispod zagorskih litica.
Vidija san vale i uvale
dalmatinske pozlačene žale
zrcale se kano ogledalo
sjajno sunce hridi im obasjalo.
Iznad mora stoje kao lovor
Kozjak, Mosor, kršno Biokovo
i Velebit što mu dušmanini
posjekoše drvo po padini.
Podno njega Senj na vitrometu
iznad Senja orlovi u letu
di su nekad rađani junaci
sad se legu orlovi i vrapci.
Istra vam se nije prominila
ostala je lipa ka i vila
uz obalu redom prisna mista
od rijeke do izgubljenog Trsta.
Sve krajine naše domovine
vištom Božjom rukom salivene
svaka lipost na svoj način daje
isto sunce kada ih ne sjaje.
Neretvanska beskrajna dolina
uz Neretvu što se je izvila
plodna, rodna, puna svakog blaga
mili Bože na daru ti hvala.
S toga krša i pustog kamena
mnoga slavna ustaše imena
tu i danas posebno prebiva
Božija ruka i milost Gospina.
Neka uvik časti Gospodina
Livno, Duvno, Ljubuška krajina
Međugorje, Humac i Vitina
svo Posušje, Grude i Capljina.
Ispod njih je Imotska krajina
oko polja sto ih iznosa vila
i Imotski što gleda s visoka
s dva jezera ka dva plava oka.
Tamo dalje Cetina se sliva
Sinjsko polje vodama umiva
kripi zemlju i ljude napaja
kruva daje, junake odgaja.
Za Svilajom Petrova ledina
niza nju se Čikola razlila
sve od kljaka do Drniša-grada
prostrlo se polje vinograda.
Iza Krke Ravni su kotari
Bukovica ravnicu im kvari
a ostalo Bože blagoslovi
sve do Zadra livade i doli.
Vidjeh zemlju najlipšu na svitu
svu u plodu i šarenom cvitu
te divote nema na daleko
doli more, gori polje meko.
Malo bolje čovik kad pogleda
ne postoji čega kod nas nema
svakim dobrom Bog nas obdarija
ulja, kruva, duvana i vina.
Po poljima kosci travu kose
domačice užinu im nose,
pa kad u lad odu da odmore
zapivaju gange ili reve.
Tako ti je kod nas običajno
po tri-četiri zapivat uzaj'mno
da se čovik malo proveseli
i s drugima radost da podijeli.
Raslo mi je srce u grudima
kada vidih u nikim mistima
slivaju se do Božijega hrama
o nedilji ljudi sa svih strana.
Staro, mlado u crkvu ulaze
Boga mole i milost nalaze
nek udare sa istoka vitri
Hrvat viru neće izgubiti"
Kad je sokol rići dovršio
iz kola se jedan uputio
pa dolazi pod jarbol sokolu
i govori besidu mu ovu:
"Leti ptico, slobodu navisti
svakom onom koga jaram tišti
Bog će ruku svom narodu pružit'
jer on ćuva onog tko mu služi,
a Hrvati pri ognjištu svome
nek se mole Bogu velikome
nema sriće di se Boga psuje
i Njegovo ime pogrđuje.
To je velika mana Hrvatima
ne štima im uvik na ustima
stvorca svoga neka ne vriđaju
'misto psovke nek mu hvalu daju.
Mi ćemo se ovdi molit' Bogu
da vam dade radost i slogu
da živite u ljubavi bratskoj
u predragoj zemlji nam Hrvatskoj.
Nek vam rodi vino i pšenica
nek vam zdrava rađaju se dica
da se širi loza plemenita
i da traje sve dok bude svita,
a ti leti k našem dragom kraju
reci da ga sinci pozdravljaju
oni što su krv svoju prolili
da bi danas vi slobodni bili.
Zapivajte uz ognjišta bratska
neka živi slobodna Hrvatska
nek se piva priko cilog svita
još je živa vila Velebita!"
fra Krešimir Mikelić 