Tema koja će završiti sve teme o Hrvatsko-Srpskom jezičnom prepucavanju.
Pored sveg smeča kojeg HAVC financira, prije godinu dvije su napravili nešto pametno, ekranizirali su Ribanje i Ribarsko prigovaranje od Petra Hektorovića.
Veliku vrijedost filmu daje oživotvorenje starohrvatskog govora 16. stoljeća, čakavske ikavice nikad ne prežaljenog standarda Hrvata
Pridružen/a: 13 stu 2021, 23:58 Postovi: 6615 Lokacija: Nizza, Naissus...
weasel je napisao/la:
Tema koja će završiti sve teme o Hrvatsko-Srpskom jezičnom prepucavanju.
Pored sveg smeča kojeg HAVC financira, prije godinu dvije su napravili nešto pametno, ekranizirali su Ribanje i Ribarsko prigovaranje od Petra Hektorovića.
Veliku vrijedost filmu daje oživotvorenje starohrvatskog govora 16. stoljeća, čakavske ikavice nikad ne prežaljenog standarda Hrvata
Razumijete li išta što glumci govore?
Srbi i Bošnje na aparatima
Sve razumija, i jos Rade Serbedziju uzeli za glavnog glumca....bas se sprdaju.
Da je ovo uzet za standard bilo bi ljepse, jer bi bilo manje prijepora
i lozionicara sa obje strane da je "ona druga nacija umjetna".
_________________ Propast najdugovecnije imperije (1123 god), Istocno Rimskog carstva https://www.youtube.com/watch?v=yVa6GQVSaj0
Tema koja će završiti sve teme o Hrvatsko-Srpskom jezičnom prepucavanju.
Pored sveg smeča kojeg HAVC financira, prije godinu dvije su napravili nešto pametno, ekranizirali su Ribanje i Ribarsko prigovaranje od Petra Hektorovića.
Veliku vrijedost filmu daje oživotvorenje starohrvatskog govora 16. stoljeća, čakavske ikavice nikad ne prežaljenog standarda Hrvata
Razumijete li išta što glumci govore?
Srbi i Bošnje na aparatima
Sve razumija, i jos Rade Serbedziju uzeli za glavnog glumca....bas se sprdaju.
Da je ovo uzet za standard bilo bi ljepse, jer bi bilo manje prijepora
i lozionicara sa obje strane da je "ona druga nacija umjetna".
Rade Serbedzija je upravo za takvu ulogu. Malo me podsjeća na onu ulogu u Sinovi I prosjaci. Fantastična serija.Slicno su i ti hercegovci govorili.
Čak bih rekao da zvuči uverljivije nego obično, ništa gore nego kad glumci koriste potpuno neprirodan standard a radnja se odvija u Zagrebu ili Dalmaciji.
Dalmatinska čakavica i jest više manje potpuno razumljiva štokavcima. Jedino što je s vremenom poprimila mnoštvo talijanizama, ali to je stvar političkog (posljedično i kulturnog) utjecaja Venecije.
Iako je već zarana hrvatski narodni jezik (vernakular) ulazio u književni jezik, ne može se reći da je književni jezik isto što i govorni jezik po definiciji, ali se književni jezik i govor često međusobno prožimaju. Nisu ni Rimljani govorili kako je pisao Ciceron, niti danas Hrvati govore kao što je pisao Mile Budak ili kako danas piše Ivan Aralica. Krleža je Balade Petrice Kerempuha napisao na jeziku kojim nitko nije govorio. Hrvatski standardni jezik (koji se razlikuje od hrvatskog književnog jezika), razlikuje se od načina kako se govori u hrvatskim govorima, a utemeljen je po ugledu na način kako su Hrvati pisali kroz više stoljeća a ne na nekakvim govorima. Stoga su i danas Hrvatima uvelike razumljivi hrvatski višestoljetni književni jezici.
Kad bi se jezici koji imaju u gramatičkoj osnovici (novo)štokavštinu smatrali za jedan, "zajednički" ili "naš", dolazilo bi do ovakvih nebuloza:
* učenici Hrvati bi u školi, a i na studijima, učili kako u tom njihovom zajedničkom jeziku bijaše borba između ekipe koja je pisala rusificiranim slavenosrpskim i narodnjaka kao Karadžić koji su htjeli govorni jezik. Sjajno. Samo- kakve veze ti Hrvati koji uče o tom tobože svom jeziku, imaju, na spoznajnoj i osjećajnoj razini s tim natezanjima oko ruskog udjela i kupusara Vidakovića na slavenosrpskom? To se njih ne tiče, i o tom nemaju pojma, a ako i nauče, ne mogu osjećati da taj dio zajedničkog jezika ima ikakve veze s njima.
* kakve veze imaju srpski učenici s bilo čim iz hrvatske baštine? Pisane. Na bilo kojoj razini. Što se njih tiče kako je u zajedničkom jeziku postojao odpor Hrvata iz Zadra i Like (zadraska škola), koji su htjeli za osnovicu štokavsko ikavski i koji su odbacivali Gajeve reforme, i nisu htjeli pisati č, ž, š...nego cs, x, sh? Kakve to ima veze s učenicima u Nišu i Valjevu? Mogu li oni osjetiti kao svoj jezik ovaj pisani korpus?
* mogu li bosansko-muslimanski učenici i studenti književnosti i kulture prihvatiti kao svoj dio zajedničkoga jezika katoličke lekcionare kao što su Bernardinov (Split 1495.), Ranjinin (Dubrovnik 1507.), Andriolićev (Trogir 1586.) ili Kašićev (Dubrovnik 1641.)? Mogu li to pravoslavci u Banjoj Luci ili Novom Sadu? Kao primjere nekog svoga, eto, "zajedničkog" jezika? https://forum.krstarica.com/threads/sta ... t-45716562
Opet ponavljaš ovu nebulozu o crkvenoslovensom. Srbija je bila pod Turcima i jedina pismenost je bila pri crkvi, jezik koji se koristio u crkvi nije odražavao narodni jezik. Srbi u Austriji nisu imali isti status kao Hrvati, nisu imali svoje škole, i primarna kulturna ustanova im je bila crkva, koja je koristila crkvenoslovenski. Narodni jezik nije isto što i crkvenoslovenski.
Vuk nije stvorio diskontinuitet u srpskom narodnom jeziku, nisu posle njega preko noći svi počeli da pričaju drugačije, on je samo kodifikovao narodni jezik jednog od srpskih područja (istočne hercegovine) i pokušao da ga dovede na status zvaničnog - u tome je uspeo delimično jer su u Srbi u Srbiji i Vojvodini odbaciji ijekavicu, oni tako nisu pričali, ali prihvaćena je Vukova reforma pisma i narodni jezik (ekavica) je postao zvanični posle oslobođenja Srbije od Turaka.
To što su malobrojni pismeni Srbi, koji su svi bili pri crkvi, dugo za spise koristili crkvenoslovenski, ne znači da je to bio narodni jezik, isto kao što latinski koji su u srednjem veku svi koristili za spise nije bio ničiji narodni jezik.
Slavjanoserbski je bio neuspešni eksperiment spajanja crkvenoslovenskog i narodnog jezika, nešto kao što su Grci uradili (Καθαρεύουσα), u Grčkoj je takav veštački jezik ostao zvanični jezik do druge polovine 20. veka, a kod Srba je eksperiment propao, narod nije prihvatio slavjanoserbski nego je nastavio da priča svojim narodnim jezikom.
Opet ponavljaš ovu nebulozu o crkvenoslovensom. Srbija je bila pod Turcima i jedina pismenost je bila pri crkvi, jezik koji se koristio u crkvi nije odražavao narodni jezik. Srbi u Austriji nisu imali isti status kao Hrvati, nisu imali svoje škole, i primarna kulturna ustanova im je bila crkva, koja je koristila crkvenoslovenski. Narodni jezik nije isto što i crkvenoslovenski.
Vuk nije stvorio diskontinuitet u srpskom narodnom jeziku, .....
Slabo shvaćate što sam napisao. Trebate razlikovati terminologiju: mjesni govor, interdijalekt, književni jezik, standardni jezik i sl. Oko srpskoga književnoga jezika i srpskoga narodnoga jezika imate dokumentarac iz osmoga razreda srpske škole gdje su opisani srpski književni jezici prije Karadžića i njihovo prožimanje sa srpskim narodnim jezikom, imate od 27:44 pregled ako nemate strpljenja sve pogledati, https://www.youtube.com/watch?v=hNbE00m7HfM
Uglavnom razumljivost srpskih književnih jezika prije Karadžića nije tema ovdje.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
