Da malo razbijemo starčevićanske stereotipe i navedemo njekoliko
razbacanih asocijacija.

* jedan je forumaš primijetio da Muslimani nekako inkliniraju Srbima, da
im je hrvatstvo ili nepoznato ili strano. Mislim da tu ima dosta istine
zbog više razloga:

a) Srba je u BH negdje 2 puta koliko Hrvata, a i prostorno
su rašireniji. Muslimani su (bili) daleko, daleko više "izmiješani"
sa Srbima nego s Hrvatima, tj. sa Srbima u"eye contact".

b) zemljopisni postav Muslimana je takav da su više gurnuti na istok
i centra, a manje na zapad. Jedino su u Bišću "zapadno", dok su
Tuzla, Sarajevo, Zenica, pa i istočni Mostar povezaniji i prometno sa
"istokom".

c) kultura i školovanje. Iako sada jača "autonomno" muslimansko
školstvo, većina je išla u BG na studije, i to u predmetima koji
su bili i slabiji od onih u ZG. Osobno znam da je BG imao jači elektrotehnički
fakultet, filozofski je bio odprilike egal (negdje jači, negdje slabiji),
dok su likovne i glazbene umjetnosti bile zorno slabije. No, gro
Muslimana rođenih nakon 1940+ završio je likovnu akademiju u BG
(samo ilustracija).

d) ona duhovna srodnost o kojoj smo pričali- balkanski
look i kao srdačnost i gostoljubivost itd.

* iako je rat, naravno, prekinuo niz veza, ostaje ipak zajednički
animozitet prema "zapadu" (kod Srba u znatnom broju, kod Muslimana
vjerojatno pretežno), popularna zabavna kultura, želje za balkanskim
integracijama u kojima je turski orijent nekako "drag", a srednjoeuropski
"bečki" stil budi odbojnost (potenciranu i realnom
ekonomskom eksploatacijom raznih Hypoa, Reiffasisena i sličnih
lopina) kao nešto afektirano, prijetvorno, podmuklo ...

vec san jedanputa ovo pitanje postavija,mozda tu ima neko pojma.nekad san cita da je bila neka incijativa iz irana da se sloze muslimani i pravoslavci u bih protiv hrvata.jel zna neko nesto o tome.

Gadafi, Libija.

o tome sam pročitao u knjizi od C.Shradera - Muslimansko hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni:

Knjiga Charlesa R. Shradera o muslimansko-hrvatskom sukobu u Bosni
1992.–1994. vremenski se odlično uklapa u sadašnje razdoblje,
u kojemu su uljepšani izvještaji i politička podrška Pariza islamskom
svijetu dio naše svakidašnjice. Iako je knjigu napisao mnogo prije nedavne
iračke krize, autor zaključuje da ti stavovi i događaji mogu biti
korisni u objašnjavanju vrlo proturječnog „rata unutar rata”, koji se
dogodio prije deset godina u samom dvorištu Europe.
Shrader, bivši logističar američke vojske, danas je glasovit vojni
povjesničar i profesor na američkim vojnim akademijama. Za ovu knjigu
ponajviše se koristio transkriptima sudskih postupaka Međunarodnoga
kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY; MKS) protiv Blaškića,
Kordića i drugih optuženika iz srednje Bosne. Njegov je temeljni zaključak
vrlo jasan: svatko tko zna išta o vojnim pitanjima (i o dokazima)
nikad ne bi zaključio da su Hrvati započeli sukob u srednjoj Bosni.
Nije postojao veliki plan etničkog čišćenja tog područja od Muslimana,
kao što je ICTY pogrešno presudio. Zapravo, bilo je sasvim obratno,
piše i dokazuje Charles Shrader.

Shrader tvrdi da je još vrlo rano, u jesen 1992. godine, muslimansko
vodstvo u Sarajevu donijelo strategijsku odluku o pokretanju rata
protiv Hrvata zato što su oni bili slabiji od Srba. Osim toga, cilj im
je bio preseliti muslimanske izbjeglice iz istočne Bosne i Posavine u
Lašvansku dolinu i preuzeti kontrolu nad tvornicama za proizvodnju
oružja u Busovači, Vitezu i Novom Travniku, koje su bile u rukama
Hrvata.

I general Sefer Halilović, prvi načelnik glavnog stožera Armije Bosne
i Hercegovine (ABiH), u svojoj knjizi Lukava strategija (S. Halilović,
Marsal, Sarajevo, 1997.) pisao je o istoj politici. Glavni je cilj te strategije
bio osvojiti vojno-proizvodna postrojenja u Goraždu, Konjicu, Bugojnu
i Novom Travniku. Posljednje tri tvornice bile su u rukama HVO-a.
Vrlo je zanimljivo da Halilović u spomenutoj knjizi naglašava kako
su Hrvati od početka smatrani jednako opasnima po budućnost BiH kao
i Srbi, te su stoga isto tako bili cilj muslimanskih napada. Kao časnik
školovan na vojnim učilištima u Beogradu, Halilović je za Hrvate često
rabio pogrdni naziv ustaše. Taj bivši najviši časnik Armije BiH piše i o
bliskim odnosima Izetbegovićevih suradnika i Miloševićevih izaslanika
tijekom razdoblja 1992.–1993., uključujući i razgovore o razmjenama
teritorija te podjeli BiH između muslimanskog i srpskog prvaka. U kasnijim
intervjuima Halilović često spominje rasprave unutar muslimanskog
vodstva o naseljavanju muslimanskih prognanika na područjima u
kojima su tradicionalno Hrvati bili većinsko stanovništvo. Taj oblik promjene
etničke slike naseljavanjem, tzv. ethnic stacking, podržavali su i
Halilović i većina onodobnog muslimanskog vodstva. Takva je politika,
izgleda, imala i međunarodne dimenzije. Prema pisanju Ceesa Wiebesa,
Intelligence in the War in Bosnia 1992–1995, Iran je putem Hasana
Čengića zagovarao muslimansko-pravoslavni savez protiv katolika.
Nešto slično je i meni rekao jedan visoki bošnjački dužnosnik u proljeće
1993.: muslimansko vodstvo ne želi pregovarati s Hrvatima, jer u
Sarajevu prevladava mišljenje da ih se može lako poraziti. Naglasio je
kako Sarajevo vjeruje da su Hrvati mnogo slabiji od Srba; da im Hrvatska
neće mnogo pomoći budući da i sama ima dovoljno problema. Usto,
taj je dužnosnik naglasio kako Hrvati u Bosni žive u gospodarski najnaprednijim
područjima, u Lašvanskoj i Neretvanskoj dolini, te da imaju pristup moru.

....

hvala obojici na informacijama.

Ovaj "iranski" dio je zgodan, no esencijalno nije
ključan za temu. I sadanja Rusija podupire Iran protiv
zapada i SAD, ne zbog religije, nego geopolitike.

Za Iran je glavni protivnik "zapad", dok su Rusi i ostali
dobrodošli saveznici. No- to nije bitno i može se promijeniti
u dva dana.

Ovo o čem pišem dublje su stvari koje se ne mijenjaju tek
tako i nisu samo produkt dnevne politike.

Muslimani su, dakle, tokom istorije dobili mnogo više batina od Srba nego od Hrvata. A ipak više gravitiraju Srbima nego Hrvatima. Poslednja ilustracija te činjenice je košarkaška utakmica između Srbije i Turske, koja je u završnici bila jednako dramatična kao i fudbalska utakmica između Hrvatske i Turske prošle godine, ali ni izbliza nije pokazano onoliko oduševljenje (čak nikako nije pokazano) zbog pobede nad Srbijom, kao što je to bio slučaj posle pobede Turske nad Hrvatskom. Zašto je to tako?

Moje je mišljenje da se za odgovor na ovo pitanje moraju razumeti dve stvari: odnos Srba i odnos Hrvata prema muslimanima, i logika pozicioniranja muslimana prema nemuslimanskim narodima.

Odnos Srba prema muslimanima je različit od odnosa Hrvata prema muslimanima. Srbi su deklarisani neprijatelji, dok Hrvati ponekad nastoje da se drže kao prijatelji. Iskustvo je pokazalo da su Srbi onoliko iskreni neprijatelji koliko su Hrvati neiskreni prijatelji (govorim o muslimanskoj percepciji). Vrlo često je teže imati neiskrenog prijatelja nego iskrenog neprijatelja. Neisrkren prijatelj nervira, uznemirava, izaziva prezir, dok iskren neprijatelj izaziva poštovanje.

Islam ima određena pravila u pozicioniranju prema nemuslimanskim narodima, a to je izbegavanje da sa nemuslimanima razgovaju kao ravnopravni. Sa Srbima, koji su zbog vekovnog zajedničkog života sa muslimanima to naučili, tu je uvek situacija bila jasna. Kad su muslimani jači Srbi ćute i slušaju, a kad su Srbi postali jači muslimani su morali da ćute i slušaju. Dakle jednakosti nema. I odmah da kažem, muslimani to vole. Najbanalnije, moći će da kažu Allahu da su kjafiri jači i da nisu ništa mogli da učine za trijumf ummeta. Za nih je sasvim normalno da tamo gde je neka verska zajednica jača, da drugoj ograniči prava. Čak i onda kad su oni slabija zajednica, oni očekuju da im prava budu ograničena, pa i da povremeno dobijaju batine ako se bune zbog toga. Oni ljude na zapadu smatraju budalama, jer zapadna društva omogućavaju društvenu jednakost, u situaciji kada su ta društva moćnija od islamskih zajednica na zapadu. Oni ne mogu da shvate smisao takvog koncepta, ali se ne bune jer od toga imaju samo koristi. Hrvati su često pokušavali da muslimane uzimaju kao sebi ravne i ravnopravne, pa i onda kada su bli moćniji. Otuda muslimani imaju manje poštovanja za Hrvate. Kad se muslimanu pruži prilika da bude ravnopravan on se odmah počne ponašati bahato prema sagovorniku i počne da do krajnjih granica insistira na svojim interesima ispitujući tako i granice sagovornika, koji zbog svog svetonazora svakog čoveka uvažava kao sebi ravnog.

Što se tiče kulturne bliskosti ilustrovane "ljubavlju prema istoku" i otklona od zapada, mislim da Srbi i muslimani ne vole isti istok. Srbi vole pravoslavni severoistok, a muslimani islamski jugoistok.

za odličan post. I potpis.

Jedina razlika je, što ja mislim, da taj odnos strahopoštovanja i respektiranja jačeg kod Muslimana je općenito sindrom neizgrađenih i nezrelih nacija, a ne toliko upliv vjere.

Ne znam - možda sam u krivu.

Da još dodam "mentalnog materijala":
http://bogbosnaibosnjastvo.webs.com/

Mislim da je ta privlacnost rezultat slicnosti mentaliteta i kulltura...

Ako 20.stoljeće gledamo, onda je ovo točno. Ako gledamo čitavu historiju, bit će otprilike da su Hrvati poklali najmanje 5 puta više muslimana, nego Srbi. S druge strane, 20.stoljeće i jest ono koje se računa...

Ostatak tvoga posta je više nego interesantan.

Would-be-Branko je većim dijelom u pravu (ne bih ulazio u detalje). Samo bih dodao
koju sitnicu:

* točno je za islamski i pravoslavni istok, no postoji
slaganje oko "zapada", bar njekih vidova (fuj NATO, dobar je bio Sadam,.).
Oko Izraela je već podjela.

* sjećam se da je jednoč Izetbegović rekao Tuđmanu
da ih (Muslimane) "Srbi mogu samo (sic !) ubiti, dok nam vi
(Hrvati) možete oteti dušu". Citat je točan, no mislim da je Alija
bio u krivu, jer Hrvati ne mogu kroatizirati Muslimane. Nisu nikad
mogli, ni kad su mislili da mogu.
No, ostaje kao stereotip: Srbi su "pošteni neprijatelji", a Hrvati
"podli tobožnji prijatelji". Srbi im ne mogu uništiti
identitet, a Hrvati-u teoriji-mogu.

* tu je i povijesna dimenzija- hrvatski nacionalizam je u jakoj
artikulaciji u 19. st. išao da uključi Muslimane, a da ih ne kristijanizira.
Srpski nacionalizam nije, osim kojeg izuzetka, imao ideju da
inkoporira Muslimane, a da ovi ostanu muslimani.

* i zadnji rat: Muslimani imaju opći dojam da su od Srba
izgubili, a da su Hrvate -nekako- pobijedili. Ono nešto što su
uzeli (Sanski most,..), to je bilo u ofenzivi u kojoj je
ipak HV i HVO imao glavnu ulogu, a i to je parcijalno i na kraju.
Drugdje-samo porazi.
Dok su u srazu s Hrvatima generalno pobijedili u srednjoj Bosni, a
u Hercegovini ili ispali egal, ili malo izgubili, ne previše.

Meni je od svega najnevjerovatnije to kako su oni olako prešli preko svega što su im u praktički najbližoj povijesti Srbi "napravili" ... Uistinu nevjerovatno .

Odvalili ih iz kompletne Istočne Bosne , opsada Sarajeva , napravili najveći pokolj u Europi nakon WW2 u Srebrenici, a i u Zapadnoj Bosni su se bez problema poznatim "metodama" obračunavali kako s njima tako i s nama ...

I opet nije prošlo ni 15ak godina i ćaobao ... Izuzev nekakve patetične kuknjave tu i tamo, te tu i tamo dnevno-politikantskih zahtjeva za nekakvim ukidanjem RS i sličnih gluposti , nema praktički apsolutno ništa . Nekakva mržnja, osjećaj nepravde , bijes tralala prema Srbima praktički ne postoji ni izbliza u onom intetnzitetu u kojem bi se očekivala po logici stvari da postoji. Potpuno nevjerovatno ...

Kao dijete koje dobije šamarčinu od roditelja i uzmu mu najdražu igračku. Malo kmečanja nakon kojeg se shvati realnost . samo ovdje su "igračke" ljudske glave ...

Meni je iskreno to pregadljivo. Siguran sam da im mi ne oprostili ni jednu mrtvu glavu a kamoli tolike tisuće .
Ja osobnno bar ne bi 100%.

Sa druge strane postoji paradoks kod Srba.

Srbi su tokom 20. vijeka stradali i od Hrvata i od muslimana. No stradanje od strane prvih (pogotovo u WW2) bilo je sistematsko, temeljno i po obimu zastrašujuće.
I u ovom zadnjem ratu Srbi jesu stradali od muslimana, i Sarajevo, Vozuća, i Kravica... ali im nismo ostali dužni.
A u tom istom ratu iskorjenjen je čitav jedan narod - Srbi u Hrvatskoj.

I opet su, pored svega, Hrvati nekako bliži Srbima nego muslimani, i opet Srbi navijaju za Hrvate u međusobnim trvenjima u Federaciji.

Još jedan ovakav mitomanski post i letiš s foruma.

za sada imaš opomenu.

O pazi ovoga HAHHA

Nama ste bliži isključivo zbog 2 stvari . To je jer dobro znate na kakavim smo pozicijama mi s vama i vi s nama i to se promijenit neće nikad (drago mi je zbog toga i prema takvima imam poštovanja). Drugi je razlog pripadnost kršćanskoj civilizaciji (koliko god to paradoksalno zvučalo u kontekstu međusobnih klanja).

A ovaj ofrlji pokušaj prikazivanja "paradoksa kod Srba" i jadni eto Srbi pretrpe pogrom od genocidnih sekača , al opet eto im kao bliži ... joj daj molim te ni ne pokušavaj to podvaliti ...

zanimljiv vid stvari,stvarno.a sto mislis zasto su vama hrvati blizi nego muslimani?zanima me.

Inače primjetio sam čitajući forum da ga prati veliki broj GOSTIJU na raznim topicima , dakle dragi gosti NE SKRIVAJTE SE već se REGISTRIRAJTE i onda lijepo iznesite SVOJE MIŠLJENJE .

Našu trenutnu raspravu prati : Croat, Google [Bot], horus, Mar-kan, PCM, puntar, Vujadin i 11 gostiju.

Sorry na off

Inkvizitore, ako stvarno želiš da na ovom forumu vlada jednoumlje i jednomišlje - slobodno me banuj. Ja ću svoje mišljenje obrazložiti, i ne vidim ama baš ništa mitomansko u njemu.

Hvala na razumjevanju i na upozorenju.

Svakako da je razlog pripadnost hrišćanskoj civilizaciji, i sve što ta civilizacija sa sobom nosi (evropske vrijednosti, način života,...). Ne može Srbinu jedan musliman sa svojim "Allahu ekber" i klanjanja turskoj zastavi i drugim bliskoistočnim ritualima, biti bliži od Hrvata, sa svojim odličnim autoputevima, urednim gradovima i selima, što sam već na jednoj temi pohvalio.

E sa druge strane imamo nekoliko problema, a to su: stanarska prava Srba u Hrvatskoj, Hrvatsko priznanje Kosova, te konstantno nipodoštavanje Republike Srpske iz Pantovčaka. Vi hoćete podršku za treći entitet (i ja je podržavam, jer je to prije svega pravedno rješenje), al se trebate malo zapitati čemu sad ovi problemi???

Apsolutno, ko god napise da je poanta rata u Hrvatskoj to da je iskorijenjen jedan narod, treba ga promptno zbanati. Pa izvoli na serbiancafe i cmizdri o ustaskom genocidu.

To sto nemas obraza ni karaktera pa izlazis sa tim jeftinim procetnickim tezama, to je tvoj problem, ali mi to ne moramo ovdje citati.

Niđe nisam rekao da je to bila poenta rata, ali se rezultat rata može uočiti na popisima 1991. i 2001.
Neću više u offtopic.

Čuj problemi s Pantovčaka ... O Bog ti jadan , ovi problemi s Pantovčaka koje imate vi u RS su goli *** prema onima koje imamo mi u RH od tog istog Pantovčaka , a pogotovo moji sunarodnjaci u HercegBosni koje se taj Pantovčak nije udostojio ni posjetiti u 2 mandata. Trenutno Pantovčak je sramota hrvatskog naroda i Bogu dragom hvala - uskoro odlazi.

E sad , neke stvari bi vi morali shvatiti oko Kosova i hrvatskog priznanja. Nas Hrvate načelno zaboli kita čije je Kosovo i čije će biti. Što se mene osobno tiče drago mi je da je priznato ilitiga drago mi je da je "komšiji crkla krava" , kao što mi je drago što vas je NATO bombardirao jer smatram da ste sve to i još gore debelo debelo zaslužili vašim sranjima u 90-ima bolje rečeno sranjima vaše politike. Sve to mi nije drago zato što sam ja neki "teški srbomrzac" već kao što rekoh "nek i vi malo patite" , nek i vi vidite kako je u skloništu , kako je kad ti netko provodi samovolju na tvom teritpriju , kako ti zatire i falsificira povijest i dalje da ne nabrajam ... Smatram da je podjela Kosova najbolje riješenje , jer apsolutno nikakvom logikom ne vidim gdje je vama interes za 2 milijuna Albanaca u svojoj državi ... Općenito ta vaša opsesija za teritorijem mi je potpuno nejasna ... Ono - Dušanovo Carstvo , Velika Srbija i te spike - sve jebote nekakve Srbije s praktički srpskom manjinom ... ko ovi naši botaničari koji bi na 5 milijuna Hrvata okinuli Hrvatsku do Novog Pazara i Zemuna sa nekih 4 milijuna Muslimana i Srba skupa - ono jebote - zbogom pameti ...

No moj privatni osjećaj i politika se moraju razdvojiti. Naime , ja Kosovo vjerovatno NE bi priznao (bez obzira na simpatije prema Albancima i "enemy of my enemy is my friend" taktici) čisto iz praktičnih razloga jer bi taj "most" Srbima naplatio "na ćupriji" ... Nepriznanje od strane RH bi vas koštalo ne samo punom političkom potporom trećem entitetu u BIH nego još dosta toga (nikakvi megalomanski zahtjevi naravno) ... No pametni ljudi se uvijek dogovore kad ruka ruku mije , pa vjerujem da bi se sukladno interesima i dogovorili ...

Stanarska prava izbjeglih Srba iz RH ... O tom ne znam puno iskreno tako da svaki komentar koji mogu o tom dati ne znači pretjerano. Mogu samo reći da ukoliko to predstavlja nekakav eventualni povrat "hrabrih Krajišnika" ili nešto slično , ne trebam ti valjda pretjerano elaborirat što mislim o povratku i pravima terorista i terorizmu općenito ... Vjerovatno ono isto što ti misliš o vašim susjedima iz južnog dijela Kosovske Mitrovice i ostalih gradova "kosmeta"

Dakle od tvoja 3 problema :

1.Pantovčak ti uskoro neće biti problem
2.Priznanje Kosova se možda moglo i pametnije odraditi bolje rečeno - nepriznanjem i inzistiranjem na kompromisu , no pitanje je ipak što su tražile USA i EU i koliko se tu moglo i za koji efekt ići kontra "velikih". Kao što rekoh ja bi to pokušao drugačije odraditi , no svejedno vi biste trebali znati da nas ovdje generalno zaboli (već ti rekoh šta) za Kosovom , tako i ako jednog dana dođe do promjene geopolitičke situacije i slično , svejedno će mi biti, kao vjerujem i većini Hrvata , hoće li tamo biti Velika Albanija ili "srce Srbije" ... Kapiš ? Zabole nas uvo kako vi kažete , a po mom mišljenju - da ste pametni podjelili bi ga i amen.
3.Stanarska prava - već rekoh ako se nešto može riješiti na obostranu korist ok , al ako je to išta što miriše na nekakva prava terorista i pregovore s teroristima - zaboravite.

Eto riješili smo sve probleme .

Inače smatram i nadam se da je ovaj u 90ima bi zadnji rat između Srba i Hrvata . Još da se multietnićari urazume pa da se i ovo u BIH raščisti do kraja na korist svih triju naroda . Onda će se napokon i prestat sa pizdarijama u ovom dijelu Europe i da djeca s obje strane Drine i Dunava koja će doći poslije nas glavu razbijaju sa otkrivanjem lijekova protiv raka i otkrivanjem novih galaksija , tehnologija , napretkom čovječanstva etc a ne sa ustašama , četnicima i ****** ...

Zato u obostranom interesu : Urazumimo multietnićare !!! (samo ne "urazumiti" na ovaj vaš srpski način tj.nožem i puškom o kom smo govorili i u ovom topicu - takve simpatije i uvažavanja od multietnićara nam usitnu ne trebaju, nez obzira na svu efikasnost vaših metoda )

Ja se nikako ne bih složio s vama da su muslimani bliži Srbima nego Hrvatima. Evo baš ove godine sam išao u Srebrenicu s hrvatskim grbom na majici, ter sam se s tamošnjim muslimnaima sretao s poštovanjem. Dok sam bio u Tuzli, na trgu sam vidio kako prodaju hrvatske najvijačke zastavice, dok srbskima niti traga. Zatim, za Hrvatsku je poginulo 1200 muslimana, a borilo se njih 30 000, od toga je njih 9000 došlo iz Bosne bez da su prije bili u Hrvatskoj.
A kad gledaš 19. i 20. stoljeće, tada se sbilja ne ima što muslimanima zamjeriti. Mogu vam nabrojiti prieko 50 značajnijih vjerskih, književnih i vojničkih muslimana koji su bili skroz prohrvatski. U kraljevini Jugoslaviji, kad je puno bolje bilo biti Srbin, debela većina se izjašnjavala Hrvatima.

Dio proglasa od Akifa Handžića Ustašama muslimanima iz 1943.:
,,Obraćam ti se kao tvoj vjerski starješina u Ustaškom Pokretu sa riečima: ,,Kada čuješ rieči ,,ALLAHU EKBER'' sa munara Poglavnikove džamije u Zagrebu, odgovori:
,,Bože, hvala ti, koji si izpunio naše nade, nas ustaša muslimana, da smo i ovo dočekali''. Na to ćeš čuti moj odgovor:
,,Ustaše muslimani! Ponosite se, jer vidite, da se vaš vjerski život učvršćuje i na munari džamije ustaškog Poglavnika u Zagrebu. Ostanite vjerom u Boga, čvrsto uz Poglavnika i naša je pobjeda''.''

Govor imama Idriza efendiej Bešića na Bleiburgu ove godine:

Odvadi malo te brojke , majke ti...