Većina ambasadora BiH, prema istraživanju našeg lista, u arapskim zemljama od početka agresije do danas bili su kadrovi s vjerskim obrazovanjem, mahom bivši službenici islamske zajednice, a ne karijerni diplomati okrenuti ekonomiji. Većina njih su istovremeno i bliski prijatelji Bakira Izetbegovića, aktuelnog člana Predsjedništva BiH.

Bakirova veza

Nimalo potcjenjujući vjersko obrazovanje i znanje imama, pokazalo se da nijedan od njih nije ostvario neki značajniji rezultat tokom svog mandata, a neki od njih proveli su na pozicijama i po dva ili tri mandata, a sve su to platili bh. građani koje jedan ambasador godišnje košta i do 100.000 KM! Samo površna analiza otkrit će da je BiH više platila mandate ambasadora nego što je iz tih zemalja u BiH od rata naovamo uloženo u otvaranje novih radnih mjesta!

Primjerice, Senahid Bristrić je kao ambasador BiH u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta - Saudijskoj Arabiji - proveo čak 12 godina. No, sudeći prema količini odnosno nedostatku investicija i ekonomskih projekata iz ove države u BiH, Bristrić je više obavljao privatne poslove za Bakira Izetbegovića nego što se bavio ekonomskom diplomatijom, za koju, ruku na srce, nije ni obrazovan.

Kako saznaje "Avaz" od jednog saudijskog diplomate koji je želio ostati anoniman, naši ambasadori su godinama ponajviše molili za donacije, i to uglavnom za izgradnju vjerskih objekata, na čemu se mahom završavala njihova diplomatska misija.

Naši ambasadori u bogatim arapskim zemljama nisu uspjeli realizirati nijedan projekt poput onih vrijednih stotine miliona eura koje su posljednjih mjeseci investitori iz tog dijela svijeta dogovorili s, recimo, Srbijom, a koja donedavno s tim zemljama nije imala uspostavljene čak ni diplomatske odnose.

Kraj tradicije

No, nije Bristrić, inače trenutni ambasador BiH u Kuvajtu, jedini primjer. U ambasadorsku fotelju u Rijadu nakon njega zasjeo je Mehmedalija Hadžić, također službenik IZBiH, a naslijedio ga je, vjerovatno pogađate, opet imam - Razim Čolić. Tradicija imenovanja imama za bh. ambasadore u Saudijskoj Arabiji trebala je biti nastavljena i ove godine, ali su je prekinuli sami Saudijci.

Naime, kako je "Avaz" već pisao, Bakir Izetbegović je na to mjesto imenovao Ahmeda Halilovića, brata Muderisa Halilovića, glavnog imama džamije Kralj Fahd u Sarajevu, ali on nije dobio agreman od Saudijske Arabije. Špekulira se da je Bakir tu poziciju sada odlučio dati Harisu Hrli, zetu Bisere Turković, također bliske porodici Izetbegović.

Među onima koji su mislili da je za ambasadorsko mjesto dovoljno to što su bliski porodici Izetbegović, između ostalih, jesu i Avdo Hodžić, bivši ambasador u Pakistanu, Omer Nukić u UEA, Osman Mušić u Kuala Lumpuru, Husein Omerspahić u Kataru, Avdija Hadrović u Kairu te Edhem Pašić i Jasin Ravašde u Kuvajtu. Ova dvojica posljednjih upamćena su i po neviđenim skandalima švercovanja alkohola u toj islamskoj zemlji.

Nusret Čančar izuzetak

Kakav je odnos SDA bio prema imenovanjima ambasadora u nama prijateljskim, ali i izuzetno bogatim zemljama, čiji je novac, da smo imali sposoban, a ne podoban kadar u ambasadama, mogao biti uložen u bh. privredu, govori podatak da u Ujedinjenim Arapskim Emiratima godinama nismo imali ambasadora!

Tu funkciju duže od sedam godina, ali s titulom privremenog otpravnika poslova, obavljao je efendija Salko Čanić.

I u toj ambasadi su se do 2005. smjenjivali vjerski kadrovi, a jedan od rijetkih izuzetaka koji je pokazao i aktivnost u ekonomskoj diplomatiji je Nusret Čančar, koji je bio ambasador BiH u više zemalja.