ŽELJKO KOMŠIĆ - SIMBOL BORBE BOŠNJAČKOG SEKULARIZMA PROTIV KLERONACIZMA

Autor: Sven Rustempašić

Sarajevo, 2.12.2014. -- U bošnjačkom narodu više podsvjesno nego svjesno dominira ispravna želja za sekularnim državnim i društvenim profilom građana, to jest, profilom bosanskohercegovačke nacije po Ustavu Republike Bosne i Hercegovine i svjetski priznatim pravnim statusom nacije Bosanaca i Hercegovaca; naravno, uz očuvanje svog bošnjačkog narodnog profila (jer su Narod i Nacija dvije različite kategorije) - a sve to protiv trojne kleronacističke sprege rušitelja države i djelitelja njenih teritorija oličenih još od 1990. u strankama SDS (plus SNSD), HDZ (plus HDZ 1990) i SDA (plus SBiH, SDP, SBB). Pošto takvih političara među Bošnjacima nema, upravo je Željko Komšić postao simbol, otjelovljenje, odabrani predstavnik te intuitivne težnje, pa makar je, nažalost, tu želju bošnjačkog naroda koji mu godinama daje veliki broj glasova, ustvari iznevjerio. Ali to traženje građanskog, sekularnog, političkog i pravnog koncepta već 24 godine u bošnjačkom narodu uopće ne gubi snagu nego i dalje dominira - iako u političkim strankama za to ¨svoga konja za trku nema¨! Željko Komšić to što su Bošnjaci i Bošnjakinje od njega stvarno tražili - građansku državu i društvo - nije ispunio, nego je čak išao u suprotnom pravcu, pa je ustvari on jedna velika zabluda. Ipak, i dalje tvrda i gorka činjenica ostaje na snazi, da taj narod građanski usmjerenog političkog lidera, državnika, odnosno takvu političku stranku, i dalje treba, ali ih već 24 godine ne uspijeva stvoriti i postaviti sebi i državi na čelo.

Vjerojatno je preko 90% pripadnika bošnjačkog naroda antinacistički nastrojeno (decenijima dokazano). Taj narod još od 1990. godine neprekidno (ali do sada neuspješno, uslijed veleizdaje njegovih lidera i stranaka!) traži, podržava i svojim golim životima vodi borbu za građansko društvo i državu. Ali Bošnjaci i Bošnjakinje nisu 24 godine stvorili, a time niti uzdigli političke i vjerske lidere koji bi ostvarili njihovu mnogo puta iskazanu privrženost spasonosnom građanskom društvu i državi - po kojem je država BiH jedino moguća. Umjesto toga, imaju stranke koje djeluju u korist nacističkih projekata rame uz rame sa Srpsko-hrvatskim paktom, kao kolaboracionisti-veleizdajnici države, građana i naroda.

Primjeri opredijeljenosti bošnjačkog naroda za građanski koncept države i društva:

1. Glasanje skoro svih Bošnjaka i Bošnjakinja za suverenu, građansku Republiku BiH 1992. i stavljanje svojih golih života na žrtveni pladanj ka ostvarenju tog cilja;

2. Multietnička Armija RBiH, MUP RBiH i državne institucije, u maksimalnim okvirima mogućeg (svako je pozvan u te formacije, da se bori za multietničku državu, dok u ostalim vojskama, agresorskim, nije!);

3. Maksimalno tolerantna politika bošnjačkog naroda prema nebošnjacima tokom teških iskušenja dvodržavne vojne agresije 1992-1995, sa mnogo manje nego u takvim situacijama očekivanim i neumitnim pojedinačnim ekscesima – koji su kod Hrvata i Srba bili ne samo ekscesi, nego planirano djelovanje, to jest, provođenje genocida nad bošnjačkim narodom;

4. Stalno protivljenje bošnjačkog naroda putem Parlamenta RBiH, etničkoj podjeli, i u najtežim vremenima ratnog stradanja i patnje 1992-1995;

5. Jedine multietničke, tolerantne urbane sredine i društvo, postoje isključivo gdje je bošnjački narod ostao nastanjen, sve protekle 24 godine, bez obzira na ogromna iskušenja i teror kojeg Bošnjaci trpe. Primjer danas je stanje onih kantona u FBiH u kojima su Bošnjaci i Bošnjakinje većina, a u kojima jedino vlada tolerantno, multietničko društvo (iako ne i državni poredak, jer njega diktira nacistički Dejtonski ustav).

6. Ubrzano i u realnim okolnostima izuzetno veliko odbacivanje kleronacističke politike SDA odmah nakon obustave vojnih dejstava, 1996. godine, uz pokazana očekivanja i podrške Bošnjaka i Bošnjakinja novoformiranoj Silajdžićevoj 'Stranci za BiH', koja im je obećala da će raditi ka multietničkom, građanskom društvu i državi na cijeloj teritoriji BiH – obećanja koja je varalica Haris Silajdžić potpuno iznevjerio.

7. Stalno smanjivanje članstva i glasača SDA nakon 1996. godine, a podrška, prvom realno mogućom prilikom, na izborima 2000. godine, Alijansi sastavljenoj od SBiH, SDP i BPS, koje su izbore osvojile najviše zato što su Bošnjacima i Bošnjakinjama obećale građansku (antinacističku) orijentaciju – a što su Lagumdžija, Silajdžić i Halilović, kao i glavni odbori njihovih stranaka, iznevjerili. Bošnjački narod je očekivao ispunjenje njihovih predizbornih obećanja da će se zalagati za građansko društvo i državu, ali su te stranke svoje glasače iznevjerile;

8. Podrška Sulejmanu Tihiću prije nekih 12 godina, kada dolazi na vrh SDA javno obznanjujući svoju glavnu parolu, da će se zalagati za ¨politiku centra¨, za građansko društvo i državu – a što su on i njegova SDA bijedno iznevjerili, i to tako što su nastavili biti kolaboranti Srpsko-hrvatskog nacističkog antibosanskog pakta u svakom dogovoru, u svakom glasanju u dejtonskim parlamentima i u mnogim drugim antidržavnim akcijama u kojima su revnosno učestvovali;

9. Ponovna podrška Silajdžiću 2006. godine nasuprot SDA-u i njegovom kandidatu Tihiću, bila je motivirana očajničkom nadom Bošnjaka, da će od tada Silajdžić raditi za predizborno obećanih ¨100% BiH¨, dakle, ka cjelovitoj, jedinstvenoj građanskoj državi i društvu – što je Silajdžić mizerno iznevjerio, taj puta konačno.

10. Podrška SDP-u i naročito Željku Komšiću sa 320.000 bošnjačkih glasova naspram manje od 100.000 (objektivno, bez podvala, oko 80.000) glasova Bakiru Izetbegoviću na Izborima 2010. godine. Ta ogromna podrška Željku Komšiću kao simbolu građanskog društva i države, čiji su glasači bili skoro potpuno iz bošnjačkog naroda, bio je gotovo očajnički vapaj – što je Lagumdžija opet iznevjerio, upotrijebivši Komšića (koji se stavio na raspolaganje, čime i on snosi krivicu!) protiv, a ne u korist građanskog društva i države koju je na Izborima 2010. obećavao. Naročito je licemjerna Lagumdžijina (kao i Komšićeva!) kolaboracija sa velikohrvatskim taborom, kojemu su oni navodili vodu na mlin, a sve u cilju stvaranje Herceg-Bosne, a time i razbijanja bilo kakve funkcionalne, validne itd., Države Bosne i Hercegovine, a ujedno i u cilju zatvaranja Bošnjaka i Bošnjakinja na geto prostor od otprilike 20% teritorije BiH u Centralnoj Bosni (USK otpada, jer je nepovezan, a Kanton Sarajevo bi pretvorili u distrikt u kojem Bošnjaci ne bi imali čak niti nominalnu četvrtinu vlasti, jer bi ionako ustvari vladali Srbi sa tzv. bošnjačkim ili muslimanskim imenima, kao što vladaju već 24 godine).

11. Fascinantan uspon novoformirane Demokratske fronte (DF) pod rukovodstvom Željka Komšića i Emira Suljagića na Izborima 2014. godine, ponovan su dokaz da je bošnjački narod kaznio SDP za lažna obećanja o građanskom društvu i državi (¨za čovjeka¨) i masovnim glasanjem gotovo očajnički uputio vapaj DF-u da krene u tom sekularnom pravcu kojeg 24 godine traži ali ne dobiva.

Žalosna je činjenica da Željko Komšić te bošnjačke (pro-bosanske) težnje nije do sada ispunio, a niti će ih ispuniti, izuzev, za utjehu, izgleda kao da se DF hoće usprotiviti trodijelnoj (Herceg-Bosni) umjesto dvodijelne (FBiH i RS) podjele BiH. A da li je Komšić simbol, otjelovljenje, težnji bošnjačkog naroda kao pripadnika bosanskohercegovačke nacije i onih koji su iz drugih naroda i također toj naciji odano pripadaju za cjelovitu, nepodijeljenu, građansku državu Bosnu i Hercegovinu, odgovor glasi: DEFINITIVNO JESTE!

Antinacizam bošnjačkog naroda je veoma jak ali nažalost, nema svoga predstavnika i zagovornika u strankama i IZ BiH. I zato na pitanje zašto su pripadnici bošnjačkog naroda danas u preko 20 stranaka a od 1990. godine u preko 40, odgovor glasi: Zato što (još) ne postoji stranka koja se bori za cjelovitu, građansku, suverenu Državu Bosnu i Hercegovinu, nego bošnjački narod već 24 godine luta na stranputici (¨na Alijinom putu¨) iz koje još nema izlaza, nego samo još daljnje potonuće.