Ispovijest gastrabajtera: Evo kako stvarno izgleda život »preko grane«

Jedan gastarbajter, rodom iz Sarajeva, riješio je da u svojoj ispovijesti otkrije kako izgleda život daleko od zemlje u kojoj si rođen. Veliki broj ljudi je mišljenja da je u dijaspori mnogo lakše i da svi moraju da pomažu rodbini u domovini, jer im to ne predstavlja nikakav izdatak. Međutim, nije sve tako kao što izgleda.

– Stari BMW sam kupio polovan i držao ga u garaži do prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, tamo u Njemačkoj, idem isključivo vozom, a na pijacu, biciklom. Kupio sam nove felne i navlake za sjedišta, tako da sam ga “napucao”, pa izgleda kao nov – počinje svoju ispovjest ovaj muškarac.

– Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, pantalona i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po ćerkinom nagovoru, pobacali plastične vrećice, a kupljene stvari sve fino prepakovali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dve nedjelje došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova – nastavio je.

Ovaj Sarajlija je riješio da podijeli nevolje sa kojim sa susreće većina ljudi koja iz dijaspore kad dođe u svoju domovinu.

– Svakog mjeseca šaljemo pare u Bosnu, jer je više od polovine rodbine nazaposleno, a i ono malo što radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja tu sliku ne smijem da im pokvarim. Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluvi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikome na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kog se izvlači lova – rekao je ovaj Sarajlija.

Naveo je i kako neki drugi njegovi sunarodnici, koji takođe rade u inostranstvu, prije odlaska na godišnji u Bosnu dižu manje kredite kako bi mogli biti ono što od njih ‘mahala’ očekuje da budu i kako bi mogli podmiriti nezasite apetite svoje uže i šire rodbine. Godišnje dijaspora u BiH šalje oko 1,75 milijardi evra, što je 30 odsto BDP-a te zemlje.

– Vole nas samo dok dajemo pare, a inače smo za njih seljaci, papci. Smiju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u kafić, kažu: “Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!”, misleći na to kako se odjevamo. Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentarišu naš naglasak, kad ubacimo neku stranu reč – žali se Adnan M., porjeklom iz Zvornika, a koji je, nakon zadnje loše epizode prilikom “odmora u domovini” odlučio da ne dolazi barem neko vrijeme.

(NN/balkans.aljazeera.net)

Sve to stoji. Dakle, zasto radis kad ti ocigledno steti..?!

S druge strane, da oni to ne rade, na koji nacin bi se ta hipoteticka ignorancija dijaspore spram bivsih domovina/domovine (zavisno kako gledas) odrazila na privrede zemalja naslijednica SFRJ?

Onaj osjecaj..kad dodjes u posjetu nekom, cisto da ga vidis, a ne prodje ni sat vremena i vec te pita da mu sta prebacis...

Dozivio jednom. Osjecao se nelagodno. Ne zbog jebenih para. I tad sam ustvari shvatio jadanja ovih koji pice dva, tri puta godisnje dole, i ulazu..odrzavaju itd.

Čudna neka furka koju nikad nisam razumio. Neki ljudi misle da se na zapadu nov moderan model auta kupuje za gotovinu. Ja u životu nisam novog kupio, jednostavno jer ne želim nikakve kredite imati. Samo dolaze u obzir oni za skupu elektroniku bez kamata, ali to i nisu krediti, obična otplata na rate.

Inače ovi naši Posavci. Kao na industrijskoj pokretnoj traci, svaki mjesec mi se nova osoba žali da ima kroničnih problema sa kralježnicom.
Žene puno manje jer ne rade na građevini.

Sad poznato je da je normalan rad na građevini težak i dosadan ali istovremeno savršena gimnastika za tijelo. Zašto se ovi sjebali za čitav život sa leđima i stalne mušterije po nekim banjama.

Jer ulažu u hebenu kuću u Posavini u kojoj i ne žive.
Jer ulažu u kuće u Istri koje su kupili na kredite i iznajmljuju na crno. Kad odu na odmor na Jadran rade čitav odmor na toj kući, umjesto da odmaraju.
Jer ulažu u kuću u Austriji.
Jer rade prekovremeno i vikende da te kuće i mrtve nekretnine isplate, da im i ostane za život ovamo. Da vrate sve kredite.

I onda ono standardno da uštede što više novca.

Zadovoljan, zavisi šta misliš pod zadovoljan, svi odreda žive bolje nego itko iz realnog sektora u BiH.
Kupuju se kuće i stanovi po Makarskoj, Braču a onda kuknjava kad dođu, ona fora znaš ja teško živim, tamo rintam, gleda da mu ti kavu platiš, kako da ovdje pare s neba padaju (jesu nekome tko je uhljeb)

Zadovoljan, zavisi šta misliš pod zadovoljan, svi odreda žive bolje nego itko iz realnog sektora u BiH.
Kupuju se kuće i stanovi po Makarskoj, Braču a onda kuknjava kad dođu, ona fora znaš ja teško živim, tamo rintam, gleda da mu ti kavu platiš, kako da ovdje pare s neba padaju (jesu nekome tko je uhljeb)

Ta imam ja hrpu takve rodbine, dođu s autom onda se hvale kako je život tamo težak, ovdje nitko ništa ne radi, mladež sjedi po kafićima.
Kad im spustiš kojeg se vraga onda ne vratiš kad je ovamo bolje, onda počinje klasično izvlačenje, vratit će u mirovini i ti šupljaci.

Što se tiče integracije evo moja rodbina otišla 60-70 se teško intgrirala, neki ni sada ne govore njemački ali djeca su već druga priča to sve poženjeno sa Švabica, Talijanima kad dođu ovamo jedino im zanimljvo more, šta će oni na drači i kamenu.

Zavisi šta očekuješ ako misliš da ćeš tamo sve dobiti na pladnju, e nema to u kapitalizmu, bilo je neki dan u novinama Kurd iz Erbila otišao u Njemačku.
Kaže otišao sam da otvorim sebi restoran ili pizzeriu a u Njemačku došao samo s gaćama na sebi, ono razmišljanje dat će meni država da budem gazda, gdje bi ja radio u restoranu.

Takvi se brzo i vrate

LOLwut, zar je dotle došlo? Jel to pjesnička sloboda ili baš imaju T-rex ručice koje im ne dosežu do džepova?

Držite se dalje od banaka i kredita, to je zlo.

Ma dobro pomalo su i dijasporci krivi jer ponekad navale da časte... Npr prošlo ljeto odoh sa starim znancem (sada u dijaspori) na palačinke i kad je trebalo platiti ja za džep a on.

ON: - Ostavi, ostavi, ja ću platit!
JA: - Ma ja ću!
ON: - Vidi ga, ja došao iz vana i ti meni da plaćaš!
JA: - Šta ima veze, nisam ni ja prosjak!!?
ON: - Ma ne kažem, ali što to da plaćaš kad ja...
JA: - To su samo hebene palačinke!
ON:- Hoćeš reći da je što skuplje da ti ne bi platio?
JA: - Nisam to mislio.
ON:- ...
JA: - Šta je, šta me gledaš?!
ON: - Hajd eto, ti plati.

Ma dobro pomalo su i dijasporci krivi jer ponekad navale da časte... Npr prošlo ljeto odoh sa starim znancem (sada u dijaspori) na palačinke i kad je trebalo platiti ja za džep a on.

ON: - Ostavi, ostavi, ja ću platit!
JA: - Ma ja ću!
ON: - Vidi ga, ja došao iz vana i ti meni da plaćaš!
JA: - Šta ima veze, nisam ni ja prosjak!!?
ON: - Ma ne kažem, ali što to da plaćaš kad ja...
JA: - To su samo hebene palačinke!
ON:- Hoćeš reći da je što skuplje da ti ne bi platio?
JA: - Nisam to mislio.
ON:- ...
JA: - Šta je, šta me gledaš?!
ON: - Hajd eto, ti plati.

Naglasio sam da imaju velikih problema sa kralježnicom i zdravljem. Inače nije moja stvar da guram nos u njihov tempo na radnom mjestu i koliko rade i gdje kupuju kuće. Ćaskamo kao upozorenje onima koji tek trebaju takav stil života početi.
Držite se dalje od banaka i kredita, to je zlo.

Ne moraju u Austriji raditi za djecu. Ne kužim kako razmišljaš, nije to Bosna. Djeca će se snaći sama a sve uvjete za to imaju.

Sta je probitak?