Primjer prastarog filmskog klišeja: U horor filmovima, smotani ili spori ubojica, često šepav. Žrtva ako je žena ne može trčat bez da se spotakne, ako je muškarac onda zađe u neku slijepu ulicu ili sobu gdje nema izlaza.


Druga kategorija su moderni klišeji koji su se pojavili relativno nedavno, ali su preuzeti od ostalih filmskih pisaca i već su toliko korišteni da su se izlizali.
Primjer: U svemirsku stanicu/koloniju udare meteori (kamenje, led...), ošteti se. Glumci moraju u skafandere i napraviti space walk da poprave neke kritične dijelove. Time se ubacuje na jeftin način nova dinamika, a u pola situacija završava sa jednim astronautom koji se otkači od sajle i završi u dubokom svemiru, nerijetko se žrtvuje da spasi drugog walkera.

U bar 4 filma sam ovo vidio, a vjerojatno postoji u ukupno bar 10ak.

Stari klišej : Bathroom terror (opasnost u kupaonici dok se protagonist bezbrižno tušira)

Prastari klišej: Žrtva ne može upalit auto dok ubojica polako i relaksirano prilazi. (ubojica kao da je vidovit pa zna da auto neće upaliti, ili se stječe dojam da ubojica ima potpunu kontrolu scene i kao da je sve pripremao godinama)

Stari kliše - radnja se odvija normalno i odjednom usporava, glavnik lik odjednom razgovara sa nekim likom u prolazu o nebitnim stvarima - znak da će se nešto odmah desiti, neka eksplozija, ubojstvo...

Ili ubojica te drži na nišanu, može te ubiti i sve završiti, ali on onda dobija neodoljivu potrebu da brblja minutama o tomu kako te super sredio, što na koncu dovodi do toga da netko naleti i spasi te, ili se on nekako spotakne pa ga ti središ.

Malo noviji kliše - kada treba riješiti neki složen problem, obično je crnac taj koji se sjeti rješenja.

- Ubuduće (već i sad je) će najgori cliché biti crnac heroj, junak. I skoro svi bijelci negativni.
- I dalje će u filmu bacati pištolj i pušku kad isprazne municiju. Kao da to ne košta novac.
- Jurnjava vozilima po gradu.
- U konačnici filma obračun šakama, koji eto pored svega presudi u korist pozitivca.
- Vozila i dalje neće imati rupe od metaka.

Meni najdraži filmski kliše:

Muškarci ne osjećaju skoro nikakvu nikakvu bol prilikom mučenja, ali kad im ,,dragana,, krene čistiti ranu bol postaje neizdrživa!

Ovo je takav smjehotres. Treba sve dati crncima i bijelim ženama da riješe sve probleme ovog svijeta koji nas muče.

Zadnje 3-4 godine većina američkih filmova je postala teško gledljiva. Počeli su trpati woke ljevičarsku ideologiju u sve i baš ih briga što to uništava radnju. Ljudi koji uopće nisu zainteresirani za politiku su to počeli primjećivati.

Baš me zanima jel ima kakva stranica koja bi to pratila i nudila nekakav woke indeks. Ako je visoka količina političkih gluposti da znaš unaprijed pa ne moraš gledati film.

Te novije filmove više ne gledam.

Što se tiče klišeja, super mi je kad voze auto, gledaju u suvozača, razgovaraju i nitko ne gleda cestu.

Još jedan kliše s autima je taj da uvijek ima mjesta za parkiranje. Glavni lik recimo žuri na sud u centru New Yorka, dođe autom do stepenica ispred zgrade suda i parkira.

Lik preživi metke ili udarce mačem i ekplozije i ne zucne, nakon toga scena gdje leži zbog neke male posjekotine koju mu čisti neka pičketina a ovaj se u sekundi zadere kao da ga čereče.

Tu pišete samo o američkim filmovima. U hrvatskom filmu je klišej da glavni lik tupo bulji u daljinu pola filma.

U hrv. serijama su radnja i likovi potpuno izvještačeni. Ima ona neka serija sa šišanjem gdje salon izgleda kao da je elitni salon u Beču od 50m2, a 90% frizerskih salona su u garaži ili u podrumu od neke socijalističke zgrade.

Kako je glavni junak uvijek ranjen samo u rame i nigdje drugo...kao da je metak u ramenu bezopasan, mislim tamo se nalaze važne arterije i nakon takve rane se čovjek sigurno ne bi mogao nastaviti boriti.

Oj, kako sam to zaboravio.
Da sam bogat napravio bih film kako vozač tako priča sa suvozačem i srokaju se onda u raw sceni vidiš kako vozaču crijeva ispadaju. Za školovanje djece i budućih generacija da se ne radi kako se u Hollywood radi.

Zanimljivo koliko često su u američkim filmovima loši momci Rusi, ili makar istočnoeuropskog podrijetla.

Ivan Drago (Rocky 4)
Miracle (2004) Ruski hokejaški tim prikazan kao podmukao protivnik.
Zla Ruskinja Rosa Klebb u filmu "From Russian With Love" (1963)
Zli otmičar Ivan Korshunov u "Air Force One" (1997)
Pukovnik Podovsky u "Rambom II" (1985)
Još jedan Bond zlikovac... Xenia Onatopp u "Goldeneye" (1995)

Itd. itd.

Mislim da je najveće preseravanje potrošiti 20 minuta početka filma da se objasni kako i zašto su se glavni lik i ženska posvađali i nekad davno rastali, i sad ih "slučajnost" povezala i vodi ih u ludu i opasnu pustolovinu u kojoj će se opet zbližiti.

Likovi sjede za kuhinjskim stolom, puše cigaretu i u tišini bulje u prazno.

No to je samo opis osjećaja sadašnjosti Jugosa koji snimaju većinom filmove u Hrvatskoj. Svoje beznađe pokušavaju širiti na nas.

Moderni kliše:

žena ili muškarac,glavni lik u filmu,se nakon xy godina vraća u rodni gradić iz nekog američkog većeg grada i tamo nalazi svoju prvu ljubav ,naravno,slobodnu još uvijek i na kraju filma spoznaju da su stvoreni jedno za drugo...logično.

Najgluplji su oni filmovi koji namještaju sex scene da budu twist. Sve apsolutno normalno, ništa posebno se ne primjeti i osjeti i odjednom njih dvoje jedno na drugom i jebu se. Tako se u stvarnom životu ponašaju samo jako pijane osobe.

U američkom filmovima, ne tako rijetko, glavni junak, ili među glavnim junacima žena. Lijepa, zgodna, pametna, dobro barata oružjem, vozi ludo, neustrašiva, pronicljiva, dominira u svemu i svačemu. U ,,našim,, filmovima ili je kurvić, pijandura, vuče je čopor djece za suknju, često umire ili se ubija, pretučena, ponižena, oblijepljena pridjevima: tuko jedna, ludo žensko, kuja, glupača ... Vječito u brigama i uplakana, i vječito sporedna uloga ...

Natasa Solak (Tapuskovic) u Sisanju?
https://www.imdb.com/title/tt1129437/

Neodoljiva je, Lapsi duso. Prevario bih te s njim, pa me ubi ako treba!

Klišej hrvatskog dječjeg filma u Jugoslaviji je bio snijeg. Vuk samotnjak, Jelenko, Vlak u snijegu. Nijedan dječji film se nije događao po ljeti ni na moru. I djeca koja pješače 5 sati do škole po snijegu i 5 sati nazad.
U Vuku samotnjaku je snimano negdje u Alpama na 1500 metara visine i onda djeca svaki dan idu u školu u centralno mjesto koje je vjerojatno negdje na 700-800 metara nadmorske visine. U stvarnosti u tamo bili samo ljetni stanovi gdje se dolazilo sa stokom dok ima zelene trave, a nikad se nije živjelo po zimi.

Koliko je bilo takvih filmova? Pretpostavljam dva, ili manje.

Klišej jutra: "It tastes like chicken!"

Ja sam ti nabrojao 3, a ti pitaš je li bilo dva ili manje. Barem budi toliko vrijedan da pročitaš što piše.

Te sam ja gledao kao dijete i poslije sa svojom djecom, možda su druge generacije gledale neke druge.

Bio je jedno vrijeme klišej hrvatskog filma da branitelj mora biti lud kao posljedica trauma u ratu.

Patetično kopiranje filmova o Vijetnamu, svaki veteran ima ptsp, bili su i ratu i moraju biti sjebani jer je to "realistično". Ukratko branio nas je brod luđaka.

Malo je General to drugačije prikazao.

Ljudi s PTSD nisu nužno luđaci, to je često ozbiljan problem mentalno zdravih ljudi koji su vidjeli svašta i bili primorani na svašta. Također postoji i CPTSD, ali na ovim prostorima to nitko ni ne liječi, niti smatram velikim problemom ako recimo pijani otac kćerki od 8 godina gasi cigarete po leđima i naziva je glupom kurvom, koja se nikad neće udat.