Muslimani su paralela bugarskim Pomacima.
Jednostavno Hrvati i Srbi (i crnogorci, kao npr. u Sandžaku) koji su prešli na islam.
S obzirom da je Bosna bila hrvatska, jezik kojim su govorili, većinom šćakavska ikavica (bilo novoštokavska ili staroštokavska) je čisto hrvatski.
Šćakavska jekavica je povezana s govorima u Slavoniji (iz koje je i većina muslimana između rijeke Bosne i Podrinja), a novoštokavska ikavica je većinom porijekla iz Like, Banovine, Zagore...
Ovi u hercegovačkom Poneretlju su hrvatski novoštokavski jekavci, ovi u Podrinju su srpski novoštokavski ijekavci.
U Sandžaku su porijeklom iz CG...
I sad tu dijalektalno ima svega.
Novoštokavska ekavica u Vojvodini i Mačvi, u djelovima koji nisu bili srpski do Turaka, su porijeklom sa zapada.
Staroštokavska ekavica istočno od toga (kosovsko-resavski) je donedavno (do kraja ww1) bila svojatana od Bugara.
Torlački govori istočno od toga (kojih ima i u Bugarskoj i Makedoniji, znači Bugara i Makedonaca, uz pojedinu hr. enklavu kao Janjevo, Letnicu ili Karaševo), Bugari još uvijek smatraju svojima.
Dijelom su njihovog "Prijelaznog dijalekta".
To je dijalektalno.
A što se tiče standarda, od je temeljen na hrvatskim govorima Dubrovnika i njegovog neretvanskog zaleđa, kao i novoštokavskim ikavskima malo zapadnije (samo je jat promjenjen).
On ima i drugih dijalekata u sebi, nasljednik je čakavskih i čakavsko-štokavskih, te štokavskih govora od Dalmatinske renesanse, a bio je izabran kao hrvatski standard među isusovcima, jekavski i štokavski jesu najrašireniji refleksi uopće među slavenskima.
Novoštokavska jekavica je južno novoštokavski...
Postoje i srpski govori istočno i sjeverno od Dubrovnika, Istočnohercegovački, ali oni su;
a) doseljeni naknadno, tek pod Nemanjićima
b) prevladali naknadno (tek u 17. stoljeću su postali ijekavski, a do tada, do kraja Velikog Protuturskog rata, je i Trebinje imalo katoličku većinu, riječ je o mjestu u kojem je najstarija katolička biskupija na području cijele BiH).
c) u nekim stvarima zapadnoštokavsko-istočnoštokavski miks.
Oni su se proširili pod Turcima, iz Gornjeg Podrinja, iako (s obzirom da su miks) imaju i neke odlike starog (poluikavskog) istočnohumskog.
U ovim novoštokavskim Vojvođansko-mačvanskim gdje su došli kao izbjeglice, koje su zemlje bile dio Hrvatske i Ugarske u srednjom vijeku, su se miješali i sa Kosovskim Srbima, pa je na kraju prevladao ekavski refleks jata, iako su po svom porijeklu hercegovački, jekavski.
Ima i ikavskih refleksa.
Nakon što smo mi uzeli novoštokavski jekavski kao standard (i time zanemarili neke kasnije pokušaje standarda poput gradišćanskohrvatskog, srednjočakavsku kajkaviziranu verziju sa štokavskim elementima, te njegovu kajkaviziraniju zrinskofrankopansku varijantu oko Ozlja, kajkavskohrvatsku, pa i moliškohrvatsku, staroštokavsku ikavsku s čakavskim elementima), Srbi su ga preuzeli.
Međutim kada im se kneževina oslobodila Turaka, i masovnim doseljavanjima iz dinarskih prostora, Srbi su preuzeli njegovu ekavsku varijantu iz Vojvodine.
Prvenstveno radi ambicija prema Makedoniji i zapadnim Bugarima (razlika je kaj su oni ekavski, a istočni jakavski), a i kao utjecaj tada ugarske Vojvodine.
Dakle, recimo da su im govori dobrim djelom hrvatskog porijekla, iako su malo "kreolizirani", pidžinizirani
![Big Grin :D](https://hercegbosna.org/forum/images/smilies/biggrin.gif)
Moglo je biti drugačije, ali jbg. Srbi su bili predugo pod Turcima, a oni su i bili oslobođeni od strane Habsburgovaca, s vremena na vrijeme.
Sjeverna Srbija je dobrim dijelom bila habsburška, u intervalima 17. i 18. stoljeća.
Vojnici su dobrim djelom i hrvatski dole bili.
Dakle, zaključci su jasni.
Muslimani su samo vjerska manjina, za koje je normalno da nema svoj jezik.
Srbi su samo ili pravoslavci nad dijelovima kojima su vladali hrvatski (ili mađarski u Bačkoj i Banatu, odnosno južnoj Ugarskoj tada) vladari (bez obzira što su Habsburgovci Nijemci), ili na rubovima tog područja.
Normalno da je njihov "pidžin hrvatski" preuzet od nas.
Više je srbiziran/lokaliziran za vrijeme Jugoslavija...
Slično je i s muslimanima.
Srbi su barem imali/imaju svoj standard.
Dušik i jednadžba su azot i jednačina na srpskom.
Muslimani nemaju jasan standard, oni su miks oba...
Dakle, srpski je možda brat blizanac hrvatskom, ali su odvojeni ljudi.
Muslimanski...
On je još uvijek ništ
![Big Grin :D](https://hercegbosna.org/forum/images/smilies/biggrin.gif)
Crnogorski se kasnije pokušavao/pokušava odvojiti, dodala su se i nova slova (ś i ź), neki lokalni (staroštokavski i to istočnostaroštokavski) naglasci.
Samo to još nije do kraja riješeno
![Big Grin :D](https://hercegbosna.org/forum/images/smilies/biggrin.gif)