Osim ljudi, na Europu s drugih kontinenata invaziju vrše brojne životinjske i biljne vrste, kao i zarazne bolesti, koje postupno uništavaju nama poznati ekosustav.

Na kopnu se trenutno nezaustavljivo širi istočnoazijski stršljen, protiv kojeg europske pčele nemaju učinkovitu obranu. Tu je i osa Sceliphron curvatum (koja se, primjerice, u mojoj kući pojavila prije dvadesetak godina) i koja također nemilosrdno uništava naše paukove. Možda najprimjetnije su azijske stjenice, odnosno „smrdibube“, koje ovih dana masovno ulaze u kuće. Prisutan je i niz drugih kukaca koji uništavaju europske šume.

Zanimljivo je i to da se šire neke azijske vrste drveća, uvezene prije nekoliko stoljeća kao ukrasno bilje.

Invazija ne zaobilazi ni ptice, sisavce i ribe s drugih kontinenata i oceana. Tako, primjerice, u Njemačkoj već šezdesetak godina u dolini Rajne slobodno lete papige; rijeke i potoke nastanjuju nutrije; u Jadranskom moru sve se češće pojavljuju ribe čije je prirodno stanište Crveno more; a u rijekama američka pastrva potiskuje autohtone europske vrste — i tako redom.