http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... i-utakmicuKANTONALNA BOLNICA USK-a
SKANDAL: Dok je pacijent umirao, gledali utakmicu!
Enes Kurtović uputio je ovih dana otvoreno pismo ministru zdravstva Unsko-sanskog kantona Amiru Muriću u kojem je opisao okolnosti pod kojim je umro njegov otac Husnija i nedopustivo ponašanje zaposlenih u bolnici
Neodgovoran odnos prema bolesnicima;Prije desetak dana u Kantonalnoj bolnici u Bihaću umro je otac Enesa Kurtovića, 76-godišnji Husnija Kurtović. I bio bi to još jedan smrtni slučaj u bolnici, ništa neuobičajeno, da njegov sin Enes nije precizno bilježio svaku promjenu, a zatim je uputio otvoreno pismo ministru zdravstva USK-a Amiru Muriću, koje su objavili svi lokalni portali na kojima su građani izražavali zgražanje zbog propusta i neprofesionalizma.
Dok je osoblje gledalo utakmice Evropskog prvenstva, pacijenti su umirali, dok u Unsko-sanskom kantonu rastu visine naknada za zdravstveno osiguranje, premije, ljekari najavljuju nove štrajkove i tužbe protiv Vlade Kantona, dok se nezadovoljni pacijenti i njihove porodice plaše da progovore o mitu i korupciji u zdravstvu, Enes Kurtović je sve to otvoreno pobrojao.
Hitan slučaj Njegovim riječima krenimo redom: "Moj otac je prve simptome u vidu bolova u stomaku osjetio u nedjelju 17. juna, u prijepodnevnim satima, ali je smatrao da se radi o manjim stomačnim tegobama i nije odmah tražio ljekarsku pomoć. Međutim, kako se situacija pogoršavala uz česta povraćanja, onemoćalost i vrtoglavicu, prvi put je dovezen u službu Hitne pomoći Doma zdravlja u Bosanskoj Krupi, u noći između 17. i 18. juna i tom prilikom je primio infuziju sa lijekovima protiv bolova, nakon čega je vraćen kući. Drugog dana se povraćanje nastavilo, pa sam ga ponovo odvezao u Hitnu službu u Bosansku Krupu oko 12 sati i tad mu je pod pretpostavkom da se radi o opstipaciji/zatvoru, propisan laksativ, a dobio je intramuskularno ranibos i reglan.
Nakon kraćeg smirenja bolova, u popodnevnim satima uslijedila su nova povraćanja, ovaj put praćena nadimanjem i pojačanim bolovima u stomaku. Po treći put oko 19.40 potražili smo pomoć u Hitnoj službi u Bosanskoj Krupi, gdje je dežurna liječnica pod pretpostavkom da se radi o ileusu, uputila mog oca u Kantonalnu bolnicu u Bihać, kao hitan slučaj. U vrlo kratkom roku obezbijeđeno je sanitetsko vozilo, jer pacijent više nije podnosio sjedeći položaj, te pratnja medicinske sestre u vozilu. Sanitetsko vozilo je prevezlo mog oca do Bihaća vrlo brzo, tako da ga nisam uspio pratiti i u bihaćku bolnicu stigao sam poslije njih.
Na recepciji Odjela hirurgije, gdje su mi rekli da će otac biti upućen, recepcionerka mi nije mogla potvrditi da je pacijent iz Bosanske Krupe stigao, niti gdje bi se mogao nalaziti. Tražio sam po sobama gdje je recepcionerka pretpostavljala da bi mogao biti, tako da mi je trebalo vremena da ga na kraju pronađem u prijemnoj ordinaciji hirurgije. Otac mi je rekao da je već vođen na snimanje abdomena i da mu je doktor rekao da vjerovatno ima zapetljaj crijeva. U tom momentu, stariji medicinski tehničar uzimao mu je uzorak krvi i urina i, kako sam shvatio, doktor je rekao da neće raditi ništa dok ne stignu rezultati analize. Stariji medicinski tehničar daje u zadatak mlađem medicinskom tehničaru da popuni određene formulare i odnese uzorke na analizu. Kako je za jedan formular trebao pečat sa recepcije, pojavio se problem, jer je recepcionerka u međuvremenu otišla u trgovinu, a mlađi medicinski tehničar se nije usudio poslati uzorke bez ispečaćenog formulara.
Sam čistio povraćotine Kada se recepcionerka vratila i konačno popunila prijemni formular, da bih ubrzao proces, lično sam nosio uzorke u laboratoriju i tamo molio laborantice da požure zbog hitnosti slučaja. Vratio sam se u prijemnu ordinaciju, gdje je otac još ležao, ječeći od bolova. Kako u ordinaciji nije bilo nikog od medicinskog osoblja, na stolu sam pročitao dokument pod nazivom ANAMNEZA koji je potpisao doktor Damir Pavlović, a u kojoj se konstatuje da se pacijent žali na bolove u stomaku, te da je svjestan i komunikativan i da se radi o lakšem bolesniku. U tekstu se spominjala i riječ subileus. Nakon nekog vremena, otac je ponovo dobio nagon na povraćanje. Tražeći neku posudu, ušao sam u susjednu sobu, u kojoj je bila samo jedna ženska osoba koja je primala infuziju, a iz te prostorije sam ušao u sljedeću u kojoj su četiri muške osobe u medicinskim uniformama gledale prenos fudbalske utakmice Hrvatska - Španija. Na moje traženje pomoći, stariji medicinski tehničar mi je pronašao i dao limenu posudu.
Dok je otac povraćao, sam sam mu pomagao, čistio ga i prosipao povraćotine, jer drugog medicinskog osoblja nije bilo, osim što je stariji medicinski tehničar ulazio u prostoriju s vremena na vrijeme. Nakon nekog vremena, prema mojoj procjeni oko 21.45, mlađi medicinski tehničar donio je nalaze iz laboratorije, a stariji medicinski tehničar ih je priložio uz ostale formulare. Tek oko 22.15 stariji medicinski tehničar se pojavio i poslao mlađeg po neku osobu koja je oca trebala prebaciti na hirurgiju. Taj neko je bio vozač kolica, koji je imao problem kako da oca prebaci na treći sprat jer lift ne radi. Nakon kraće rasprave sa tehničarima, našlo se rješenje da se otac preveze kroz prostorije intenzivne njege, ali ja nisam mogao s njima, već sam morao nekim drugim hodnicima i stepenicama.
