Kakvi su to ljudi Bosanci

Autor Sulejman KUPUSOVIĆ 2012-07-03 09:09:00

Nisam se jednom zabezeknuo nad zastrašujućom duhovnom i mentalnom pustoši kod ljudi koji sebe zovu liderima našeg naroda

Naši ljudi, a pogotovo oni koji se drznuše da se nazovu političkim liderima svog naroda, sve manje i manje čitaju, i sve manje i manje se obrazuju. Njihova duhovna i mentalna pustoš je zastrašujuća i nisam se jednom zabezeknuo nad tom činjenicom.

Najtragikomičnija je bila reakcija najviđenijih ljudi iz tzv. vodeće bošnjačke stranke kada smo u monologu glumca Izudina Bajrovića objedinili sve najpoznatije rečenice Meše Selimovića o vlasti na jednoj "državnoj svečanosti", a VIP uzvanici prilazili sa strahopoštovanjem i čestitali nama "na mudro napisanim rečenicama".

Bosanski čovjek

Strašna je spoznaja da, tobože, vodeći ljudi ovog naroda ne znaju ono što bi svaki školarac morao znati, a pogotovo oni koji bi trebali da baštine najmislenije poruke najvećeg književnika mudraca na ovim područjima - Meše Selimovića. Sramota da veća ne može biti.

I zato, poštovani moji čitaoci, ovoga puta ću vas samo podsjetiti na neke briljantne misli velikog pisca koje govore o nama, takvima kakvi jesmo, kroz vijekove i kroz sva bosanska stradanja i poneku radost od "Kulina bana do današnjih dana".

- Kakvi su to ljudi Bosanci? ...Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet taj bosanski čovjek, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz duga vremena, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Najtužniji vilajet

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju.

Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo? A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti!

Tako je govorio Meša. Niko nas nije tako jasno i tako sudbonosno ocrtao kao on. Zato, pročitajte bar ovo, gospodo parlamentarci i narodni lideri, kad ništa svoje nemate za reći ili ponuditi ovom jadnom izbezumljenom narodu. U pamet se, gospodo karijeristi!

Gdje je smajlić koji patetično plače ?

Sulejman misli da su Hercegovci bolji ljudi, nema ih u naslovu kolumne.

Inače samo bih se osvrnuo na par krupnih grešaka u koracima:

- Sulejmane radiš za Radončića.
- Sulejmane parlamentarci su ti na sliku i priliku tebe i ostalih Bošnjaka birača.

Pitanje za ssve hercegovce, koju ste prije rečenicu čuli....???

ma oni muslimani....

ma oni srbi.........

ma oni bosanci....

al iskreno!

S "ma oni Srbi" su rađani oni prije 90-tih. Za Bosance nisu ni znali, to im je bilo kao vidjet muflona, rijetko ali dogodi se, a muslimani nisu ni postojali, sve su to Rvati...

Zaboravio si dodat Jugoslavene...

A sad nove generacije, e to ne znam.

Za


Junuza, Mrshu,Ministra, Bobu, Markana i ostale, a ti BBC pati sad


Eros bosanceros Songtext:
rodno mjesto banja luka,
jedem cevap s mnogo luka,
u becu sam gastarbajter,
u krevetu pravi fajter;

ref.:
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za djevojke kazu da pravi dnevni slom,
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za sve zene oko mene ja sam dnevni slom;

kad privedem dobru trebu odman pustim koji iz kebu, pa spontano spustim hlace,
zbog drljace ona place;
pa spontano spustim hlace,
zbog drljace ona place;

ref.:
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za djevojke kazu da pravi dnevni slom,
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za sve zene oko mene ja sam dnevni slom;

obucen sam ja do jaja ko nedeljko bajic baja,
skacu na me i svabice ko u vodu zabice,
skacu na me i svabice ko u vodu zabice;

ref.:
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za djevojke kazu da pravi dnevni slom,
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za sve zene oko mene ja sam dnevni slom;

ref.:
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za djevojke kazu da pravi dnevni slom,
eros bosanceros napravit ce lom (lom)
za sve zene oko mene ja sam dnevni slom; (2x)

Čitam ove Mešine riječi, zapravo su univerzalne, uz male modifikacije pristaju i Srbima, Crnogorcima, Hrvatima, Makedoncima, Albancima, možda i drugim Balkancima, a možda bi se i Slovenci mogli naći u njima.

Napisa čovjek dvije knjige, u kojima je dekor turski poseban a ne literarni sadržaj, ni do koljena Ivi Andriću. I napraviše Boga u Bosni od njega i to poslije rata. Ima odličnih citata, samo, imamo mi većih ljudi, koji su ktome ostavili sve BiH.

Kakvi smo ljudi mi Bosanci? A kakvi Hercegovci? Generalno dobri, posebno u Bosni, samo, lako zapaljivi uslijed neobrazovanosti i konzervativnosti, a opet, možda upravo to čuva taj nekonformistički duh koji je tako originalan.

Eh da, Bosanci posebno, Hercegovci u manjoj mjeri, su ljudi koji nikako ne vole svoju zemlju, jer da je vole, gradili bi trgove, ceste, ne bi samo džamije i križeve dizali, polja isušivali, brane pravili, tešku industriju napuštali, a prirodne resurse iskorištavali, ne bi zagađivali, niti u prirodu smeće bacali, svaki kvadrat bi uređivali, ne bi čekali da neko drugi to uradi, ljude bi cijenili one koji im mogu dati nešto i njima i njihovoj okolici, a ne bi poštivali samo one koji im mogu uzeti...

Bosanci su ljudi koji... sa kojima nikada ne znaš na čemu si. Koji će te zahebati kad to najmanje očekuješ, a koji će ti pomoći onda kada to uopće ne očekuješ. Koji će te olajavati i u isto vrijeme i braniti.
Uglavnom su to ljudi koji nemaju mladosti, budu djeca pa odjednom starci, mladost je za Bosance luksuz. Ljudi koji se ne daju pod zemlju a ne znaju zašto žive. I stalno nešto isčekuju...

Sad sam poletio da napišem "svaka čast", al bojim se da i Bobovac nije odnekud prepisao :)

Jok! Baš dobro ide, nastavite, posebno Bobi... ;-)

Nisam bosanac pa nebi znao,samo znam da ima dobrih viceva na račun njih

Ovo za mladost u Bosanaca idem da stavim na status na fejsbuk...

Jbt, idem objaviti kakvu knjigu...

kad su bosanci taki, kaki su tek hercegovci

Vecina bosanskih Hrvata koje poznajen su iz srednje Bosne, i dobri su ljudi. Ljudine, reklo bi se, arhetip Hrvata nekako, koji se razlikuje na putu u Hercegovinu pa u Dalmaciju....tesko opisati, sve je to vezano ali sudbina je dala drugi kov, i dala jednima vrline koje drugi nemaju, i obrnuto. Za bosanske Hrvatice mogu stosta pozitivnog reci, posto me jedna opekla, necu.

Hercegovci??
Kad je Bog stvarao Bosance, onda je od onih što su mu loše ispali stvorio posebnu Hercegovačku kategoriju. ( ha, ha haaaaaa)

svaka cast bosancima, al su ta 2 pojma nebeski udaljena

Budi columnist, to je sexy i kul !:)

Nemaš pojma koliko si u pravu.