Ovdje je kriza više od 2 decenije i već postoje generacije koje za drugo i ne znaju, tako da navikli smo se na krizu.

Bukvalno, današnje generacije koje su rođene u doba čuvene stabilizacije, hiperinflacije i drugih ekonomskih boljki iz 80-ih i početka devedesetih su postali nečiji očevi, tako da za neke stvari postaje pomalo i kasno, ali kada već djetinjstvo i tinejdžerski period nisu bili u ekonomskog smislu sretni, onda barem sada bi dobro bilo kada bi država "pomogla" svojim građanima i to ne način što bi otvorila nova radna mjesta, već omogućila da oni koji otvaraju fabrike da dođu u što već broju i to tako što će samo poslovanje biti što manje birokratski komplikovano. (Kako je krenulo, još malo pa ću u politiku

, no nemojte se čuditi ako tu zaglavim

).