https://www.dalmacijanews.hr/clanak/vucic-u-dubrovniku-razlicito-gledamo-na-1991-ali-vazan-je-otvoren-dijalog-s-hrvatskom/


Šta to ima vidit drugačije?
Da su Srbija i Crna Gora "oslobađale" rečena područja?

Da smiš zlorabit položaj i ovlasti i rabit saveznu vojsku ka' privatnu vojsku svog naroda (a da ju financiradu svi drugi) i s njomen i paravojskon iz svoje države ić osvajat teritorij druge države?

Da smiš ometat rad policije u drugoj državi?

Da smiš pripremat i podipirat terorističku aktivnost u drugoj državi?

Imat pravo na silu držat drugu državu u državnoj federaciji?

Minjat granice kako ti padne na pamet i to silon i kako ti odgovara?

Ne šljivit 2% ishode demokratskih međunarodno nadziranih parlamentarnih i pridsidničkih izbora i referenduma (uz visoki odaziv i apsolutno većinski postotak potpore jednoj opciji) u drugoj državi?

Oni to vide kao građanski rat, ne znam zašto bi nama uopće bilo važno kako oni to vide?

"Drugačije".

Kako kaže u nas izreka: "Ko će reći da je kurvin sin".

Nimačka je morala proć denacifikaciju.

Srbija nije prošla takav proces lustracije antagonista iz 1990-ih. Ni iskorinjivanja zločinačkih ideologija, ni temeljite promine obrazovnog sustava ka' šta je imala Nimačka.

Tako da je Srbiji ostalo to "gorivo". Mladež se indoktrinira, manjine su i dalje izložene istoj mržnji, premda nikoja in nikad nije napravila nikakvo zlo.
Još se Srbiji dopušća ovakvo naoružavanje, a zna se da je napala dvi susidne države, a na Kosovu su pri pokušaju reuspostave dvoje vlasti "malo se zanili" prima Albanciman pa natirali NATO na reakciju.
Ne zaboravimo da su ranih 1990-ih na svoju ruku išli prima Makedoniji pomaknit granicu, pa je Amerika odmah poslala svoje jude ondi.

Zamislite da je u Nimačkoj iza 1945. ostalo sve isto, osuđeno tek tristotinjak bezveznjaka i nekolicina viših časnika i dužnosnika?

Srbi i dalje sebe vide kao Piemont južnih Slavena, i dok se to ne promijeni neće biti mira sa njima. Njima i Bošnjacima jednostavno nije mjesto među civiliziranim narodima i državama.

Srbi razumiju samo jezik sile, a svi ovakovi tekstovi kod njih izazivaju jedino podsmijeh.

Srbiju je nakon rata trebalo okupirati kao i Njemačku, a ne im podilaziti i još planirati neko novo ujedinjenje što je priželjkivao dobar dio zapadnih država, još danas misle da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci isti narod, sad su još o počeli trabunjati i "istom kulturnom prostoru", što je malo žešća glupost.

Oni nisu doživili kaznu za svoje grihe.
Pokretači agresije — Srbija i Crna Gora nikako. U Srbiji te u manjoj miri Crnoj Gori in je prošlo nesankcionirano etničko čišćenje od Hrvata.
Srpska je kažnjena tek u maloj miri, u biti je nagrađena. Čak i ondi di su izgubili ozemje MZ je na silu sprovela vraćanje Srba i istiravanje Hrvata, obrat se nije dogodia.
Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj su jedini koji su kažnjeni, ali ne svi niti u punoj miri. U Podunavju se šepuridu ka' da nije bilo ništa. Domovnice se naštancalo za svakog četnika, svi su amnestirani, zločinci su naknadno oslobođeni na neviđena pravna izmotavanja, a Hrvata kojeg sumnjiče za zločin nad Srbinon sude dok ga ne osude, nima veze ako je oslobođen pravomoćno na najvišin instancaman. Pupovac je po utjecaju moćniji od Milanovića i Plenkovića zajedno.
Niki lik baci na Pupovca komadiće limuna, osudidu ga, a ni nadzorne kamere, možeš mislit tko bi od svita na Dolcu svidoča za nj i koje forenzičke tragove moreš nać u krišci limuna. Da je tko bacia tako na Thompsona, rekli bidu da je to Thompson uzea kriške limuna koje su nikima bile u pjatiću od čaja pa bacia po sebi.

Ukratko, zamislite da su Nimačka i Italija ostale istih granic nakon 2sr.

Jedini poraz Srbije i Crne Gore u ratu je neuspih osvajanja hrvatskog ozemja i neuspih spričavanja međunarodnog priznanja Hrvatske.

Da, ali tko bi to od stranih sila napravio i zbog čega? To je jako skupo, zahtjeva ogromnu vojnu silu i dolazi sa puno mrtvih. Velike sile su ih išamarale zbog Kosova krajem devedesetih, srbi su se pristali povući i to je to, a miloševića su ionako maknuli godinu nakon.

Morate se pomiriti sa time da mi jednostavno ne mislimo da smo pogrešili prema vama oko bilo čega.

Nikada nijedan Srbin neće reći da su Hrvati u pravu u odnosu na Srbe. To vam je 100% tako.

Vi ne mislite po pitanju ikog drugog da ste pogriiesili po bilo kom pitanju, nije to samo rezervirano za nas Hrvate. Zato su vam rezultati takvi kakvi jesu…

Naravno, isti slučaj je i sa svim ostalim balkanskim narodima. Pre će kamila proći kroz iglene uši nego će Hrvat reći da nešto nije bilo ok sa hrvatske strane. O Albancima da ne govorim.

Od 2000. do 2012. doslovno je operacija Oluja od mainstream medija gledana kao "vrlo kontroverzna" u najboljem slučaju.

"Dogovoreni rat" i slične gluposti su bile česte.

Tek kada Haag rastužuje mnoge u medijima i kada se na dan 16.11.2012. panično brišu neki članci u medijima, se na Domovinski rat počinje gledati pozitivnije.

Hrvat ili Srbin su preširoki pojmovi. Lijevo-liberalni Hrvat i lijevo-liberalni Srbin će bez problema nalaziti greške na strani svoje nacije (često i patološki), dok desni neće nikad i uvijek će imati opravdanje i relativizaciju za svaki "nestašluk" iz prošlosti.

Šta je reć?

A kao mi smo bolji.
Ovaj iznad mene s ponosom nosi ustaški pozdrav u signaturi i da ga pitaš onda bi ti govorio kako je to stari hrvatski pozdrav itd.

Disi Aco stara pizdo četnička, dobar ti je novi imidž.

Pitanje agresija ili neka druga vrsta sukoba riješeno je potpisima predstavnika strana u Dejtonu 1995.Zainteresovane strane taj konflikt sporazumno su okarakterisale kao tragični konflikt.

Ima mnogo ratova koji su završili ovako.

I povijesnih prilika gdje dvije susjedne nacije gledaju drugačije.

Takvih je zapravo najviše, toliko čak da su Njemačka, Italija i Japan iznimke a ne pravilo u tome što se dešava u nacijama kada se izgubi rat.

Jesu li nam se mađari ikada ispričali za pokušaje mađarizacije? Austrijanci za pokušaje germanizacije?
Talijani za italijanizaciju i kolonijalizam naše obale?

Nisu niti će, i takve stvari nemožeš realno ni očekivati, osim kod ogromnih globalnih pomaka, i potpunog kraha neke države u porazu.

Dugo su Amerikanci i drugi saveznici ostali u Njemačkoj da paze što će biti "istina" nakon drugog svjetskog rata, isto tako i u Japanu, dok su u Italiji malo manje i tamo je već pogled na fašistu Mussolinija puno blaži.

Srbe smo eto uspjeli okarakterizirati kao genocidaše i mislim da će morati prihvatiti, bar formalno, da su genocidna nacija prije nego uđu u EU i s tim se moramo zadovoljiti

Nećemo propuštati ni priliku da ih povezujemo s Rusijom kao proruse kada je to potrebno. Sami su sebi za to krivi.

Ako misliš na rezoluciju za koju je Hrvatska glasala u njoj jasno piše da nisu.

Nakon intervencije Crne Gore, preambula nacrta rezolucije je izmijenjena kako bi se naglasilo da je „krivična odgovornost prema međunarodnom pravu za zločin genocida individualizovana i da se ne može pripisati nijednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini“.

Predstavnik Crne Gore je podsjetio da dvije sugestije koje je njegova zemlja predložila u preambuli imaju za cilj da jasno i nedvosmisleno istaknu individualizirani karakter odgovornosti za zločin genocida i spriječe zloupotrebu — bilo pravnu ili političku — rezolucije za etiketiranje naroda ili zajednica kao genocidna.

Da li bi doslo do medjunarodnog priznanja da se nije desila bitka za Vukovar i opsada Dubrovnika?

Pusti ti šta piše...

Svaki rat je tragični konflikt. To je uopćena fraza koja ne govori ništa o karakteru samog rata. To je napravljeno politički upravo da se izbjegne beskrajna rasprava o njegovom karakteru jer je cilj bio zaustaviti rat, a ne razglabati o brdima i dolima.

Ja uopće ne patim od toga što srbi misle o ratu i općenito o Hrvatima i Hrvatskoj, prva stvar to je potpuno nebitno, bitan je bio ishod tog rata, a da ne mislite to što mislite do rata nebi niti došlo. Druga stvar ne trebaju nam nikakve srpske isprike ni podilaženja jer ako se i dogode neće biti iskrene, tako da su bezvrijedne. Što se mene tiče vučko je slobodno mogao reći da mu je žao što Dubrovnik nije okupiran, barem bi bio iskren do kraja.

Bi.
Slideće točke otpora bile su Osijek i Vinkovci na siveru.

Hrvatskoj je bitno bilo obranit se, odnosno ne izgubit značahni dil ozemja.
Da smo izgubili 50 — 60%, baš bidu nas priznale, ali bi se ozbiljno pritiskalo nas da odustanemo od avnojskih granic, tj. pristat na manje.