Poštovani,

prvo vas sve pozdravljam na ovom forumu. Evo registrirao sam se da vam pošaljem svoj diplomski rad na temu Hrvatsko-muslimanski politicki i vojni odnosi u BiH 1991. – 1994.: Pozadina, motivi i tijek sukoba bosanskohercegovačkih Muslimana s Hrvatima. Rad je obranjen na Filozofskom fakultetu u Splitu, u veljači 2011. Mislim da ću na ovome mjestu pronaći bar nekoliko zainteresiranih osoba za ovaj rad. Ukoliko netko ima primjedbe ili pitanja vezano za rad neka se slobodno javi ovdje. Zanima me vaše mišljenje.

S poštovanjem,
Jure Kulišić

Rad možete pročitati i preuzeti na sljedećoj poveznici (a priložen je i u ovoj poruci):
http://www.doocu.com/pdf/view/42883

Odlično, vrhunski sistematizirano. Možda si u izvorima također mogao navesti i knjigu Mehmeda Alagića, i još jednog autora (zaboravih i njegovo ime i ime knjige) kao primjer ludila i propagande, jer tu navode "12 brigada HV-a" i sl...

kao prvo svaka čast za ovako opširan rad.

Počeo sam čitati od 1992. godine i uočio da si pisao o svibanjskim događanjima na području središnje bosne. Čini mi se da si propustio spomenuti dio o NIjazu Batlaku - Daidži.



Svakako bi bilo dobro da se ovo uvrsti u rad, jer mu daje jednu dodatnu dimenziju. Za izvore ti ne znam, ali dosta toga se može naći na internetu po forumima i youtube-u.

Isto tako (ne znam jesi li igdje spominjao u radu) je prijavljivanje RH vijeću sigurnosti od strane muslimana 1992. godine kada je HV išao braniti Posavinu protiv Srba. Hrvatskoj je tada to bilo jedno veliko opterećenje. Istraži i to. Vrlo značajno.

Pozdrav.

Hvala na komentaru. U literaturi sam striktno naveo djela s kojima sam se koristio, tako knjigu Mehmeda Alagića nisam uvrstio u popis. Ipak, na samo djelo sam se posredno referirao u jednome poglavlju (Mislim da se Shrader s njim također koristio, pa sam ga posredno preko njegove knjige spomenuo).



Prvo hvala na primjedbama.
O planovima deblokade Sarajeva sa strane Daidže sam čuo u nekoliko navrata, nažalost, o tome nisam naišao u meni poznatoj literatura ili u drugim izvorima, tako da u konačnici taj dio nisam mogao uvrstiti u rad.
Ovo drugo što spominješ mi nije ipak poznato, to jest u svojemu istraživanju nisam naišao na to. A ako je to točno onda zasigurno postoje i dokumenti koji svjedoče o tome. Možda bi me mogao uputiti na neku literaturu ili slično? Spomenuto je svakako važno u evaluaciji hrvatsko-muslimanskih odnosa, i svakako bi me zanimalo.

Siguran sam da mi je promakao veliki broj dokumenata koji se nalazi u bazi podataka na slobodanpraljak.com, pokušao sam ipak učiniti sve što je u mojim mogućnostima glede što kvalitetnije selekcije i obrade dokumenata (zbog golemog opsega gradiva to je ipak težak posao za jednu osobu).

S poštovanjem.

Peter Gallbraith
Dnevi avaz
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/interv ... -luke.html

Je li bilo teško ubijediti Izetbegovića da zaustavi napredovanje Armije BiH prema Banjoj Luci i koliko je u to vrijeme zaista ona bila moćna?

- Ja sam bio u Zagrebu i Holbrukov posao je bio da u Sarajevu o tome razgovara s Izetbegovićem. Predsjednik BiH se protivio obustavi vatre i mislim da je Holbruk izvršio veliki pritisak na njega da pristane. Ali, realnost je da Armija BiH nije bila sposobna da nastavi ofanzivu i trebala joj je zaista hrvatska pomoć.
ooo ta slavna armija bee ha ha ha

O sposobnostima armije bih da vodi napadne borbene operacije taktičke i strateške razine, bespredmetno je razgovarati, armija tu razinu sposobnosti nikad nije stekla.
teško je to bošnjacima priznati ali to su fakti, pa za cijelo trajanje rata ni donji vakuf nisu uspjeli uzeti.

Ja ipak mislim da je Armija sposobnosti da vodi napadne borbene operacije taktičke i strateške razine pokazala u sukobu sa HVO-om.

Sa nekoliko korpusa manevarski, taktički i strateški je plesala oko statičnih i obrambenih HVO postrojbi, od Vareša, Kaknja, Žepča, Travnika, cijele Lašvanske doline, Fojnice, Kreševa, Bugojna, Uskoplja, Rame, Bokševice, Konjica do Mostara i doline Neretve. Uvijek je na točkama najjačih djelovanja i u prelamanju ishoda bitki imala barem drugu crtu i dostatnu pričuvu, a većinu vremena je djelovala ofenzivno.

Pošto sam i sam bio pripadnik HVO-a, znam iz iskustva da je to ljudima u postrojbama jako išlo na živce. Danima i tjednima su slušali o mnogobrojijoj Armiji i HVO-u koji odstupa, pa su se ljudi milijun puta zapitali tko u stvari vodi HVO, tko planira obranu i ofenzivna djelovanja. Logično je bilo da se rade protuudari u dijelovima gdje je HVO bio tehnički i brojčano, ako ne jači, a ono barem ravnopravan. Tu posebice ističem primjer Mostara, gdje sam i sam bio na crti preko godinu dana u tom sukobu. Te sada će, te sutra će, te ovo, te ono. Ljudima je to na kraju dopizdilo, pa je protokom vremena i stega u samim postrojbama opadala, sve tamo negdje dok za zapovjednika HVO-a nije došao general Roso.

Armija na crtama prema HVO-u uopće nije imala brojčani odnos sa kojim se spekulira od 1:10 u korist Armije. Na crtama su držali približno isti broj ljudstva, na nekim dijelovima i manji. No, ono što je Armija imala, a HVO nije, su bile te manevarske, brzopokretne snage, koje su pravile višak na najkritičnijim mjestima. HVO to nikada nije znao iskoristiti. Zbog toga sumnjam u cjelokupnu kompetentnost cjelokupnog zapovjedništva HVO-a u tim vremenima. Po meni su to bili obični diletanti i amateri za taj posao. Znam da zvuči malo grubo, ali je u biti tako. Ne može operativnom zonom operativno zapovijedati jedan tehničar građevinske struke, koji sa vojskom i vojnim ustrojem blage veze nema. Nama su u biti najviše nevolja, problema i gubitka gradova i teritorija prouzročili naši fiškali i picopevci.

Sjećam se dobro tih vremena. Kako bi koji grad ili kraj u Bosni pao Armiji u ruke, tako bi samo kolone tih ljudi bile proslijeđene za Hrvatsku i dalje. Kroz Hercegovinu je tih dana pada Vareša, Travnika, Bugojna, Kaknja i ostalih mjesta prošlo na tisuće vojnih obveznika, pripadnika HVO, koji su produžili za Hrvatsku i treće zemlje. Pa gdje to ima? Tu ne mislim na sve, bilo je tu i časnih i pozitivnih primjera. Tako se rat sa 4 puta brojnijim protivnikom ne vodi i to ne može izdobriti na kraju. To je dilentatizam.

Da je bilo pravog vodstva i prave ekipe, svi ti vojno sposobni ljudi, pa i oni koju su izbjegli iz Bosanske Posavine 1992. godine, bi bili ustrojeni, odmoreni, opremljeni i uvježbani. Druga bi se tada pjesma pjevala i u Mostaru, i u Uskoplju, i u srednjoj Bosni, a 1995. možda i u Bosanskoj Posavini. Pa nije vojska mahalska organizacija da padom pojedine livade raspušta i u inozemstvo otprema postrojbu sa te livade.

I ja sam 1992. u travnju napustio svoju kuću u istočnom Mostaru, prijavio se u postrojbe HVO-a i stavio na raspolaganje. Nisam znao da li ću se ikada više vratiti kući i da li ću se imati gdje vratiti. Gubitak svoje kuće i svog doma u ratu nije nikakvo opravdanje. U ratu prava vojska ratuje gdje treba i gdje je to potrebito. Možeš ti stanovati u Livnu, a da držiš crtu u Konjicu. Samo na taj način se može nešto očekivati.

ja rekoh da armija nije imala sposobnost voditi operacije strateške razine i to nije nikakav problem dokazati i obrazložiti. naime operacije strateške razine su one kojima se dobija rat i kojima se iz osnova mijenja strategijsko stanje na ratištu. takvu niti jednu operaciju armija bih ne da nije provela, nego ju nije ni pokušala. operacije koje je izvodila armija u srednjoj bosni protiv hrvata, nisu strateške razine, to su operacije taktičke razine, a i one su provođene neuspješno. naime da bi ih se ocijenilo uspješnima trebalo ih je dovesti do kraja tj. potpuno zauzeti srednju bosnu i tako možda stvoriti osnovicu za izvođenuje strateških operacija i prema srbima i prema hrvatima, a to kako znamo nije učinjeno.
izučavao sam na jednom seminaru početkom 2005. godine operaciju koju je 5. korpus armije izveo prema srbima u jesen 1994. godine, a koja ne da nije uspjlea nego je dovela do skorog pada samog bihaća, što je kako znamo spriječeno operacijama hv i hvo u livanjskom polju.
tu se pokazala sva nesposobnost armije da izvodi napadne operacije većeg obima. naime u pripremi operacije sudjelovala je i hv i to kroz obavještajnu potporu. cilj akcije je bio izbaciti srbe sa grabeža i uspostavljanje crte na liniji veliki radić grabež, te se tako trebalo omogućiti samom gradu da lakše diše, drugi cilj, a koji je trebao slijediti nakon ukopavanja na crti koju sam naveop je trebala biti klasična otimačina materijalno tehničkih sredstava, hrane, energenata i svega što se moglo uzeti. akcija je dobro počela, srpske linije su bile slabo popunjene, baš kao što su naši obavještajni podaci i govorili, izvršen je prodor i dalje nego se očekivalo, ali došlo je do stihije u zapovjedanju, nije utvrđena crta veliki radić-grabež,svi su krenuli u pljačku imovine po selima. srbi su se nakon početnog poraza organizirali, ubacili svježe snage i jednostavno pregazili snage petog kurpusa koje su otišle preduboko, vratili su sve nazad i nanijeli 5. korpusu teške gubitke.
slušao sam snimak razgovora koji su vodili karadžić i general manojlo milovanović, koji je zapovjedao srpskim kontraudarom. karadžić ga pita kako ide i da li su uzeli grabež.ovaj odgovara da ide dobro. ponovo ga karadžić pita za grabež, a manojlović kaže "nismo to riješili još, to čuvam za kraj prvo ću da im sasečem pluća a onda ću da im isčupam srce".

to je samo jedan primjer o nemogućnosti armije da izvodi veće napadne operacije. navoditi kao primjer toga napad na hrvatske enklave u srednjoj bosni je pomalo promašeno, naime to bi iole bolja vojna sila odradila za par dana.

prijatelju. off topic, ali šta bi od tebe na kandahar-x forumu , kolko znam bio si cijenjen kao Hrvat iz Hrvatske ,vidim nema te

slično se dogodilo i u napadu ABIH prema Nevesinjama, Srbi su ih pustili u dubinu i onda pokosili gotovo do zadnjeg.