Knjiga “Stvaranje Republike Srpske” od Nikole Koljevića. Pokojni Koljević je ustvari vodio Dnevnik od 1993 do 1995 a knjiga je napravljena nakon njegove smrti objavljivanjem tog Dnevnika.

Usudio bih se reći najvažije djelo za one koji hoće da znaju istinu o ratnim pregovorima i tajnama tih pregovora. Strašno puno šokantnih detalja. Ja ću ovdje izdvojiti samo neke. Izmedju ostalog i zbog mogućih budućih zbivanja. Nije nebitno znati kako lideri nacija razmišljaju o teritorijama i prioritetima. Moji komentari će biti označeni crvenom bojom. Pa da krenemo:

Strana 62-1991 godina (pregovori republičkih rukovodstava)
“Napomenuo sam tada Tuđmanu da ce svako morati ponešto da popusti i ponešto da žrtvuje, ukoliko zaista želimo da se mirno raziđemo. Politički junak biće onaj koji shvati da se mora povući sa istorijski neodrživih pozicija”
Prvo spoinjanje dogovorenih razmjena. I to prije rata. U praksi to će na kraju značiti da se Srbi povlače iz Hrvatske ali zauzvrat dobijaju entitet u BiH. Hrvati odustaju od entiteta u BiH ali dobijaju Hrvatsku bez entiteta. Ili kada se gleda samo BiH, Srbi odustaju od Vozuće, DGG, okolike Sarajeva, Bošnjaci od podrinja, Hrvati od Posavine I srednje Bosne itd.

Strana 133-02 mart 1993 (razgovori Srba sa Vensom I Owenom o mapama)
“Bilo je govora o tome da se dijelovi uz Cazinsku Krajinu prema Prijedoru, koji su duboko ušli u srpsku teritoriju, postave drugačije, prema Ključu a ne prema Prijedoru, da bi to bio neki naš zahtjev kojeg je moguće ispuniti”
Već početkom 1993-će Srbi sa medijatorima razgovaraju o tome da bi radije dali da taj Bošnjački krak ide prema Ključu nego prema Prijedoru. I na kraju u Daytonu je zaista prema Ključu.

Strana 154 i 155-13 Ii 18 mart 1993 (sastanak sa Miloševićem)
“Milošević traži da u Njujorku predložimo predaju Sarajeva. U zamjenu bi tražili Podrinje i muslimanski dio Posavine. Bili smo iznenađeni, ali Karadžić nije odbio, bar ne direktno. Pitam se kako to objasniti ljudima koji se 11 mjeseci bore za svoja ognjišta oko Sarajeva? Ali Milošević predlaže I da se Muslimanima omogući veza sa Goraždem. U tom slučaju oni bi se praktično povezali sa Sandžakom, a mi bismo dobili koridor u Posavini. Međutim, sada posle ovolikih stradanja I žrtava, prosto je nemoguće zamisliti kako bi čevek došao pred ljude iz Ilijaša, Rajlovca, Vogošće, Hađića, Lukavice ili sa Iliđe I rekao im da će oni živjeti pod muslimanskom vlašću. Ali Karadžić je rekao da bi trebalo isprobati tu ideju pa vidjeti šta bi se dobilo u Podrinju”
Dokaz da su Srbi planirali razmjeniti okolinu Sarajeva za Podrinje još u martu 1993-će. I ne samo planirali već to I predložili na konferenciji u Njujorku. A danas nas ubjeđuju da je to šokantna Slobina ideja nastala u Daytonu u novembru 1995-te

Strana 216-Pale 27 maj 1993
“Ali to je naš najveći problem u završavanju ovog rata. U njemu ljudi u 90% slučajeva brane svoje selo, svoju opštinu, I ne mogu da zamisle da bi na kraju morali napustiti svoje ognjište koje su odbranili. Taj lokalistički interes ima svoje duboko I psihološko I akciono opravdanje ali to za nas globalno gledajući nije neka sreća. Bio je on sreća u odbrani srpskih domova ali postaje problem u gradnji srpske države. Lokalni interesi se moraju podredit opštim, a to je ono što je sada našim ljudima, posebno oko Sarajeva, najteže. Osim toga, neke teritorije će se morati žrtvovati iz prostog razloga da bi Muslimani imali određeni životni prostor. A to su prije svega teritorije oko Sarajeva. Nama su strateški puno važniji Podrinje I Posavina.”
Ovaj citat je možda I najveći motiv da otvorim ovu temu.

Strana 222-1 juni 1993
“Milošević je odlučio da otvori karte: Mora se žrtvovati Sarajevo I sve to oko njega”

Strana 246-16 juni 1993 (pregovori u Ženevi)
“Čini se kako Hrvati napuštaju Centralnu Bosnu, ali ne dozvoljavaju Muslimanima da se spuste niže od Jablanice. Najjužnija muslimanska tačka bila bi Jablanica”

Strana 256-2 juli 1993
“Morijon je na odlasku izjavio da će Žepa I Srebrenica biti vjerovatno teritorija Republike Srpske”

Strana 289-28 juli 1993, Ženeva
“Tuđman je insistirao da Posavina ne može biti podjeljena, odnosno da je Sava prirodna granica. Osećajući politički trenutak, odnosno drugi čin koji će tek doći na red, a to je RS Krajina, Tuđman je rekao da pitanje Posavine treba ostaviti za naknadna globalna rješenja. Očigledno je hteo da trguje Posavinom za Krajinu”
Kasnije na istoj stranici:
“Hrvatima kao da je više stalo do kompaktne teritorije nego do one teritorije na kojoj su većina I na koju imaju etničko pravo”
Strašno bitan citat. Vidjećemo u sljedećem citatu da Tuđman traži 17,5% BiH a znamo da su ZHK, K10, PK I HVO dio HNK upravo 17,5% BiH. A evo Koljević svjedoći da je Hrvatima važniji kompaktan teritorij nego etničke enklave.

Strana 378-21 decembar 1993-Ženeva (pregovori Srba I Hrvata o mapama, to jest kako naći 33,3% za Muslimane)
“U tom mučnom poslu nekako se doteralo do kraja I posle geodetskih proračuna profesora Zdjelara, ustanovili smo da smo uspjeli da dobijemo 33,5% za Muslimane, dakle čak I nešto više nego je potrebno”
Kasnije na istoj stranici:
“Tuđman je pristao da ovo bude zajednički predlog pod uslovom da Hrvati ne dobiju manje od 17,5% teritorije……..dogovoreno je da će javno biti rečeno 17,5% a de facto će se videti koliko će to biti, nešto između 17% I 17,5%, ali da nas Hrvati ne drže za riječ za tih pola posto”

Strana 390-28 decembar 1993 –Pismo Generalnog Sekretara UN-a (Butros Butros Gali) prema predsjedavajućem Savjeta Bezbjednosti UN-a
“II.8. Kada je riječ o omogućavanju republici sa muslimanskom većinom da ima minimalno 33,3% odsto teritorije, bosanski Hrvati I bosanski Srbi su 21 decembra 1993. Iznjeli zajednički prijedlog mape za koju su naveli da obezbjeđuje 33,3% teritorije za bošnjačku republiku I 17,5% teritorije za republiku u kojoj su Hrvati većina. U slučaju da se pojave bilo kakvi problemi u realizaciji procenata, bosanski Srbi su preuzeli na sebe obavezu da srede te razlike”
I bome su sredili (vidi Drvar, Glamoč, Grahovo, Kupres, Petrovac, Ključ, Sanski Most)

Strana 395-6 januar 1994
“Rekao sam da imam informaciju na osnovu mojih razgovora sa Muratovićem, da su Muslimani zainteresovani za Goražde ali ne I za Srebrenicu I Žepu od kojih su spremni da odustanu”

Strana 397-isti datum 6 januar
“Od Owena smo saznali da Hrvati imaju varijantne mape za odustajanje od enklava u Srednjoj Bosni (odustaju i od Novog Travnika, i Viteza i Busovače) u zamjenu za Mostar.”

Strana 447-1 mart 1994, Moskva, sastanak srpske delagacije sa Kozirjevim i Čurkinom
“Pripremili su nam ručak ali uz tvrde zalogaje. Odmah su nastupili pragmatički: treba prihvatiti 49% za Srbe (znači priznati onih 33,3% za Muslimane I 17,5% za Hrvate) I prekinuti rat. Kozirjev je rekao: Na kraju ćete doći na potpuno isto, moraćete da ustupite upravo toliko teritorije, ali posle ratovanja, a ovako to možete da uradite elegantno pregovorima. Čurkin nam je predložio da značajne delove Sarajeva zamenimo za Srebrenicu I Žepu”

Stranica 462-18 mart 1994-razgovor sa Čurkinom u Beogradu
“Čurkin kaže da će rješenje Posavine biti jako teško I da bi trebalo insistirati na zameni Zapadne Slavonije za Posavinu. “

Strana 478-31 mart 1994-Redman objašnjava zašto su amerikanci insistirali na stvaranju FBiH
“Objasnio je da Bosna podjeljena na 3 dijela ne bi Muslimanima nikako mogla obezbjediti “viable state”. Ali podjeljena na 2 dijela može bilo da ta 2 dijela budu u nekoj vrsti unije ili da budu samostalni”
Strašno bitno ako I dalje tako misle.

Strana 546-19 maj 1994, Zvornik, sastanak sa Owenom
“Owen je sa sobom donio 3 mape od kojih je jedna bila naročito zanimljiva, da ne kažem nemoguča po svojoj zanimljivosti. Ona je podrazumjevala vezu između Cazinske Krajine , duž granice sa Hrvatskom preko Drvara I Grahova, sa Centralnom Bosnom, tako da bi Muslimani imali kompaktnu teritoriju. Lord se vjerovatno nije upitao šta bi značilo zahvatiti muslimanskom teritorijom takva područja kao što su Drvar I Grahovo, koje je I prije rata imalo 99% srpskog stanovništva. Je li to lord računa na neko etničko čišćenje? Možda je tu ipak još važnije pitanje-ne podrazumjeva li se time I neko, za Srbe svakako nepovoljno, rješenje za Republiku Srpsku Krajinu?"
Podrazumjeva

Strana-ista strana I sljedeća, isti razgovori u Zvorniku
“U tom razgovoru bila je zanimljiva, za mene bar, Owenova ideja na samom početku: -Ukoliko ne dođe do dogovora pametno bi bilo da se vi sami povučete na odbranjive granice.-O tim “odbranjivim granicama” mi smo često međusobno raspravljali. Da se mi sami povučemo na granice koje bi obezbjedile postotke koje Evropa traži a koje bi zadovoljile naše vitalne interese. Međutim, kako našem narodu objasniti da se mi povlačimo bez borbe sa teritorija koje smo odbranili krvlju?
Prevažan citat. Rješenje su našli u tome da te teritorije izgube u borbi ali su sami izabrali koje teritorije da izgube. Srpski najvažniji interesi (Posavina I Podrinje) nisu izgubljeni a teritorija je namirena gdje im najmanje treba (DGG)

Strana 670-27 sepembar 1994-tajni sastanak Rouz-Karadžić
“Karadžić: za mene je veoma teško, kao I za Izetbegovića, da kažem da ovo ili ono selo mora biti napušteno. Ali ako tajno kažem Kontakt grupi, da sam to progutao onda to može tako da funkcioniše. Mape koje smo ponudili Britancima I Francuzima tajno, pokazuju šta možemo da progutamo ako nam bude nametnuto. Izetbegović isto ne bi mogao da zameni istočne enklave ukoliko ne bi bio primoran na to. Morate razumjeti psihologiju ovdje. Nama je potreban izgovor da bi napustili bilo šta”
Eto crno na bijelo da su sva osvajanja iz 95-te dogovorena jer nisu mogli narodu reći da odustaju od te teritorije već su je dogovorno izgubili u borbama.

Ima toga još ali evo dovoljno je i ovo jer mi se ne da više prepisivati

Pa naravno da je iluzorno vjerovati da je sve dogovoreno 95. ili u Daytonu.
51:49 se već znalo u prosincu 1993. Međutim, bilo je tu bezbroj raznih kombinacija
u opticaju, od nacrta mirovnih sporazuma pa do stvari koje su danas a tada uopće
nisu bili tema.

Ta knjiga je objavljena tek 2008.

A da u međuvremenu možda nije bilo nekakvih "intervencija" u Koljevićevom dnevniku?

Osobno ne vjerujem u sve što je Koljević u svom dnevniku (naknadno) načandrkao.
Recimo sva ta priča oko Sarajeva da je se unaprijed znalo da će ga Muslimanima CIJELOG predati.
Koljević je bio u dalegaciji Srba i Daytonu i njih je Slobo na kraju izolirao da mu se ne miješaju
u posao. Oni su ostali šokirani kad su čuli da je dao Sarajevo. Između te delegacije i njega
postojali su brojni nesporazumi. On je odlučio mimo njih, a po Dnevniku ispada da je sve znao.
Sarajevo je bio drugi najveći srpski grad.

Evo još jedan primjer gdje Koljević sam sebe demantira:

1995.

Koljevićeve dvije priče o Sarajevu u istoj knjizi.

U Daytonu 1995. bili uživo prisutni, ali uključili televizor da saznaju ishod pregovora :



Nebulin ključni citat da otvori ovu temu, demantirao sam Koljević. U jednoj te istoj knjizi.
Koljević frizirao svoj Dnevnik, ali nije bio pažljiv. Tako da su i te priče oko veličine postotaka
naknadno prilagođene, da ispadne da se mnoge stvari nisu mogle promijeniti i sve unaprijed
bilo utanačeno. Loše opravdanje (iskupljenje) za gubitak tj. predaju Sarajeva muslimanima.
"Sve je sada nepotrebno i uzdaludno", kaže. A u Dnevniku 1993. piše da je to već tada
de facto određeno. Ako je nešto davno dogovoreno, čemu čuđenje, šokovi i priznaje da je
sve kasno i uzaludno?
E sad, samo budala ovaj Dnevnik može uzeti kao vjerodostojan.

Nemoj, dosta je. Koljević je manipulator kao i ti. Doduše nešto lošiji. Ti imaš internet.

I iz tih zapisa ti je jasno da Hrvatska neće dopustiti nikakvu islamsku državu južno od Jablanice i da je to najjužnija prihvatljiva točka od Jadrana.
Dok ona tvoja Saralabajka misli da će HV intervenirati preko Save koja je prirodna granica i spašavati Brčko ali neće u Hercegovini.

I to je još bilo kad je Hrvatska bila u puno slabijem položaju nego sad, do Dalmacije se išlo trajektima i kasnije preko pontonskog mosta. Kad je Koljević ovo pisao, Srbi su bili u Karinu i Zemuniku, danas su u Šipovu i Mrkonjić Gradu.
Plus embargo na uvoz oružja, Hrvatska nije bila u EU ni NATO...

Nebulozni bi da sada kad je Hrvatska u puno boljem položaju dadne cijeli SBŽ i teritorije koje su obranjene za ništa.
Minimum vam je SBŽ za Mostar bio tada, danas SBŽ za HNŽ, sutra tko zna, s obzirom na vaše ponašanje pitaj Palestince.

Ovo daje prikaz koliko je Tuđman bio realniji i normalniji političar, tada je prihvaćao 17% BiH koliko je Hrvata bilo u postocima u državi za mirovni sporazum.
Alija odbio 44% i krenuo u rat da bi na kraju dobio duplo manje.

Može li mi netko od forumskih kartografa pomoći: sjećam se da je Republika Srpska prije Daytona imala prijedlog razgraničenja s kartom prema kojem bi dali Muslimanima prolaz prema Sarajevu sa sjevera preko Vogošće, a Srbi bi zadržali Ilijaš, Ilidžu i taj južni dio područja koje su držali oko Sarajeva.

Može li netko to pronaći?

Taj Dnevnik je prepravljan, dakle za kantu je.
Jedan manipulator je povjerovao drugom, jer mu se svidjela ideja da
je u uskim krugovima nešto davno dogovoreno i tako do zadnjeg dana ostalo.
Gdje je Sarajevo ko fol davno odbačeno, a procenti teritorija davno fiksirani i trebaju
tobože da vrijedi za budućnost, što je u Nebuli izazvalo "a-ha" efekat.

Dobro znam da se tijekom rata ništa jasno nije znalo, bezbroj opcija i kombinacija bilo,
a sve 95. još dodatno uzburkalo.

Nešto je se uistinu znalo, ali i to okvirno, jer je stanje na bojišnici bilo odlučujuće
kao i odnos stranih sila za koje znamo na koji način i kada su djelovale. Recimo, Goražde
bi sasigurno otišlo da nije bilo događaja u srpnju 1995. Slike koje su tada otišle
u svijet su navele NATO da održi sjednicu gdje se garantiralo da Goražde neće pasti,
odnosno odlučeno da će Srbi biti bombardirani ako krenu na zaštićenu zonu.


A što 1994. nisu htjeli:



Tek krajem kolovoza 1995. Slobo zbog prijetnje NATO-a odustaje od Goražda, ali se i dalje nada
da će ga dobiti:



Bez Mladićevog divljanja, Goražde bi danas bilo srpsko.
I ovdje Koljević oko Goražda manipulira, da "opravda" što su stvar zasrali:



... pa se onda opet proturiječi:



... pa onda opet šok u Daytonu:



Ako uzimaš Podrinje, ne planiraš muslimanima koridor, koje cijelo vrijeme napadaš
i gledaš enklavu da osvojiš. Koridor do Goražda NIKAD nije bila tema 1993.
On je rezultat genocida u Srebrenici i Slobinog odustajanja krajem 8/1995.

Dakle, sve je ovisilo o mnoštvu faktora, a ni pregovori u Daytonu nebi trajali tjedina
da je sve unaprijed bilo dogovoreno i sve se znalo. Iako su i Daytonu predhodili mnogi sastanci,
u Ženevi, NY..., gdje su neke stvari unaprijed rješavale. Da ne govorim prije toga WS kao uvod
u DS. Koljevićeve priče kako o Sarajevu, tako i o Goraždu i dr. su bajke za Srbe u koje vjeruju
i neki Muslimani.

U knjizi na barem 10 mjesta govori kako su planirali Sarajevo mijenjati za Srebrenicu i Žepu. Naravno, da je to u suprotnosti sa "šokom" u Daytonu ali taj šok je očigledno dogovorena laž kako bi se skinula odgovornost. Da ih Srbi iz Sarajeva ne linčuju izmislili su da je Slobo sve kriv i da su oni bili šokirani što je dao Sarajevo. A prije toga 10 puta piše da su to planirali

To želiš reći da su Izetbegovići i SDA isplanirali genocid u Srebrenici?
Očito je i to Alija dopustio da ga ne linčuju.

Dogovorili da prepuste Srebrenicu to jest da sa vojskom krenu prema Tuzli. Nisu dogovorili da ovi pobiju zarobljenike.

Pa onda je 10x izmijenio.
Vidiš i sam da je kontradiktoran i naknadno šminkao.

Ima motiv da laze da nije znao.
Nema motiv da laze da je znao.
Dakle, laze da nije znao.

Jer ako je znao kriv je sarajevskim Srbima. Ako nije znao nije ni kriv. Sasvim je ligicno da je slagao da su u Daytonu bili sokirani jer su im tada svima rekli da tako kazu. Naravno da nije lagao kad je pisao da zna :)

Taj Dnevnik je šminkanje istine, pranje od ogovornosti i prebacivanje krivnje.
Nepouzdan dokument.

Potpuno nebitna znanstvena fantastika 20 godina nakon rata.

najbolji biseri:
- 1993 kada su Hrvati od Posavine jedva držali samo oraški džep Tuđman kaže Posavinu ćemo ostaviti za drugi put (očito kad budemo u puno boljoj poziciji, dobijemo rat, maknemo Srbe od Zadra, Karlovca, Siska, Osijeka..) - Koljević - to znači da se Tuđman odrekao Posavine

- u siječnju 1994 Hrvati odustaju od Novog Travnika, Viteza i Busovače - upravo u siječnju i veljači Hrvati šire teritorij Lašvanske i Lepeničke enklave i pripremaju operaciju napada iz smjera Uskoplja, Lašve i Lepenice s ciljem spajanja

- tipični srpski copium što su 1995 od Hrvatskih snaga izgubili teritorij veličine Slovenije kako je sve to bilo dogovoreno


I ne znam otkuda ideja da je prsten oko Sarajeva dan zadnje dane Daytona? Prsten oko Sarajeva (Vogošća, Ilijaš, Srednje, Nišići, Ilidža, Neždarići) je dan u prvim danima Daytona. Milošević se nije htio odreći Grbavice kao urbanog kvarta centra Sarajeva kojeg su Srbi držali, te je problem kod Sarajeva bila Grbavica ne prsten.

Uglavnom nebitno izmišljanje i naklapanje.

Državnička mudrost.

E sad, ti si izvadio samo citate koji su te fascinirali jer su se ostvarili, pa ispada da je Koljević bio Nostradamus.

Ajde sad radi intelektualnog poštenja i zanimljivosti, stavi top 10 citata koji zvuče nebulozno, smiješno, i nisu se ostvarili.

Pa da vidimo raspon.

Inače, jako zanimljivo.

Naravno, nebulin osobni razlog za otvaranje teme je opsjednutost Srednjom Bosnom, tako da vjerujem da je ovo tema zapravo o tome, a dijelom fascinacija dokumentarnim aspektom.

Naravno, nebulina fascinacija ide do te mjere da voli zaboraviti da se važnost svih tih stvari i principa iz devedesetih raspada u vremenu. Prošlo je 30 godina.

Možemo vaditi i Austrougarske citate i zapažanja stranih putopisaca iz tog doba

Ja bih isto sa vrećom soli uzeo to.

Osim ako nema ostavljenog originalnog dnevnika, kojeg se može potvrditi da je autentičan i cjelovit kao fizički dokument, metodama kojima se provjerava autentičnost ostalih pisanih povijesnih izvora.

Knjiga je objavljena tek 11 godina nakon njegove smrti.