http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1583 ... -ratu.html


Nakon sastanka Vrhovnog savjeta obrane, početkom kolovoza 1993. 'ministar inostranih poslova Republike Srpske Krajine' Slobodan Jarčević 10.8.1993. iz Beograda šalje tajni dokument klasificiran najvećim stupnjem tajnosti (DRŽAVNA TAJNA) 'vladama' u Kninu i Banjoj Luci u kojem se obrazlaže stav VSO Jugoslavije o 'izboru trenutnih ratnih ciljeva u RSK i RS'. Ovako srpska vodstva vide situaciju na ratištu samo trideset dana prije početka hrvatske oslobodilačke operacije 'Džep-93' (zbog važnosti objavljujemo taj cijeli dokument preveden na hrvatski):

'Rat traje već treću godinu. Mnogo toga danas je jasnije nego 1991. i 1992. Svijet se navikava na državnost Srba zapadno od Drine. Savezništvo Muslimana i Hrvata više nije moguće obnoviti. Muslimani nemaju koridor sa svijetom. Očigledno je da im je cilj izlazak na more, u širem pojasu od onog koji im se nudi. Uzgred, žele zauzeti Mostar i zavladati dolinom Neretve. Ako im to uspije, zadat će Hrvatskoj smrtni udarac. To bi, ujedno, skinulo Srbima s leđa najopasnijeg neprijatelja. Zato, trebalo bi Muslimanima pomoći da ostvare ovu stratešku zamisao. Hrvatsku tvrdoglavost i napad na RSK iskoristiti i vezati im što više jedinica na ratištima oko Maslenice, Gospića, Drniša i na Peruči. U znak solidarnosti, RS mogla bi oživjeti bojišta oko Grahova, Glamoča i Kupresa. Muslimani bi tada lako slomili posljednju crtu obrane Hrvata u Bosni na pravcu Gornji Vakuf – Konjic i ugrozili hrvatske položaje oko Trebinja. Time bi srpski Hercegovački korpus mogao osloboditi srpske dijelove Hercegovine doći do granica avnojske Hrvatske...'
Jarčević u dokumentu nastavlja: 'Izlaskom Muslimana na Jadran, svi Hrvati, južno od Neretve, potražili bi spas u bježanju prema Crnoj Gori ili bi zatražili zaštitu srpske vojske. Tada bi srpska vojska zaustavila muslimansko širenje obalom ostavila im do 50 km obale. Politički bi se odmah moglo pristupiti dopuštanju Dubrovčanima da proglase nezavisnost, uz djelomični otkaz gostoprimstva došljacima iz ustaških krajeva – Imotskoga, Livna, Duvna, itd.

Osvajanje obale od strane Muslimana Europu će dignuti na noge jer će se ona tome suprotstaviti. Protiv sebe imat će, naravno, bogati arapski kapital i SAD. Bila bi to izvanredna situacija za Srbe. Tada bismo pokrenuli svoje povijesno pravo na Jadran, pozivom na srednjovjekovne srpske države u Dalmaciji.'

Smrtonosni udarac srpske vojske i Armije BiH hrvatskoj državi trebao se dogoditi u kolovozu i rujnu 1993.

Kolovoz i rujan 1993. bili su ključni za daljnji tijek rata. Srpska je vojska u Medačkom džepu planirala napad i okupaciju Gospića (9.9.1993.), a Armija Bosne i Hercegovine u isto je vrijeme planirala operacijom Neretva-93 preko Mostara dolinom Neretve stići do mora 9.9.1993, dakle na isti dan u isti sat!

Hrvatska je vojska zahvaljujući svojim obavještajnim službama (prije svega Središnjici elektroničkog izviđanja) izbjegla taj smrtonosni udarac hrvatskoj državi, ponajprije pokretanjem operacije u medačkom džepu - samo dva sata prije početka planiranog srpskog napada.[b][/b] Bila je to jedna od najslavnijih epizoda u Domovinskom ratu. Zahvaljujući operaciji 'Džep-93' i uspješnoj hrvatskoj obrani operacija neretva-93Mostara Hrvatska će iz rata izaći kao pobjednik. No stvari su mogle završiti i drugačije.
Bugojno, Doljani, Kiseljak, Vrda, Grabovica, Uzdol... Hrvati žrtve zločinačkog plana muslimanskog političko vodstva terminski usklađenog s djelovanjem srpske vojske u Hrvatskoj

Dok Hrvatska pruža tada gostoprimstvo za 160 tisuća muslimanskih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine tijekom srpnja 1993., Izetbegovićeva Armija BiH okupirala je Bugojno, a s cijelog teritorija bugojanske općine počinje egzodus oko 13 tisuća hrvatskih civila. Armija BiH, provodeći politiku muslimanskog vodstva, nastavlja agresiju i 28. srpnja 1993. pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, potpomognuti muslimanima iz okolnih sela opkoljavaju Doljane, ubijaju devet civila i 33 pripadnika HVO-a, a u logor odvede 185 Hrvata. Nakon toga diverzanti 303. i 314. brigade III. korpusa Armije BiH 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak, istočno od Žepča, ubijaju 43 Hrvata.

Na valu te muslimanske ofenzive 'od Bugojna do Mostara' muslimanski vojni vrh 21. i 22. kolovoza 1993. u Zenici planira operaciju 'Neretva 93'. U toj operaciji ABiH planira zauzimanje sela Vrdi (koje je bilo ključno za hrvatsku obranu Mostara), 'deblokadu' Mostara, deblokadu Donje i Gornje Drežnice, deblokadu puta Jablanica - Mostar. Za tu operaciju iz okruženog Sarajeva u područje Mostara dolaze pojačanja iz sastava 1. korpusa kako bi se ostvarila dodatna nadmoć nad hrvatskom obranom. Već 6. rujna 1993. počinju žestoki napadi na HVO oko sela Vrda.

Da su položaji oko Vrda u tom napadu pali, obrana zapadnog Mostara bila bi gotovo nemoguća. Vojnici Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO) uspješno su zaustavili ovaj napad te tako obranili svoje položaje i hrvatsko stanovništvo u Mostaru, no nisu uspjeli spasiti mještane sela Grabovica u kojem je Armija BiH 9. rujna 1993. ubila 32 Hrvata, niti stanovnike sela Uzdol (Općina Prozor-Rama) 14. rujna 1993. kada je Armija BiH ubila 41 Hrvata (29 civila i 12 vojnika HVO). Mnogi Hrvati u Hrvatskoj nisu ni danas svjesni koliku je cijenu hrvatski narod u Bosni i Hercegovini platio za svoju i našu slobodu, osiguravajući Hrvatskoj te 1993. životno važan vojni predah...

Vrlo zanimljivo i nepoznato. Nastavi.

Krajem lipnja 1993. David Owen i Thorvald Stoltenberg obećavaju Izetbegoviću da će 'voditi njegovu bitku i proširiti muslimansko područje od Save do mora' (David Owen, Balkanska odiseja, str. 235.). Beograd je bio odlučan 'pomoći' muslimanima u njihovim nastojanjima da unište i vežu snage Hrvatske vojske i HVO-a. Vojska bosanskih Srba pokreće operacije niskog intenziteta na bojištima oko Grahova, Glamoča i Kupresa, a tzv.'Srpska Vojska Krajine' operacije oko Maslenice, Gospića, Drniša i Sinja.

Pukovnik Jovo Kordić odlučio: Ustaške snage oko Gospića bit će napadnute 9.9. 1993. u 8 h
Glavni Štab 'Srpske Vojske Krajine' ohrabren muslimanskom ofenzivom odlučio je poduzeti veću operaciju u području Gospića s ciljem daljnjeg komadanja Hrvatske. Plan je podrazumijevao više manjih operacija u kojima bi se južno od Gospića okupirala sela Rizvanuša i Brušane te ovladalo prijevojem Baške Oštarije koje se nalaze na Velebitu između Gospića i Karlobaga.

Tako bi srpska vojska presjekla Hrvatsku kod Karlobaga, najzapadnijeg grada na imaginarnoj granici velike Srbije. Taj zadatak tzv. Glavni štab 'SVK' povjerio je 'komandantu' 9. mtbr (motorizirane brigade) pukovniku Jovi Kordiću stacioniranom u Gračacu. Nakon obilaska terena on je napravio plan napada i nasilnog izviđanja u tri pravca prema hrvatskim snagama koji je trebao početi 9.9. 1993. u 8 sati.

Hrvatska vojska bila je brža za dva sata
Do tog vremena Hrvatska vojska i Specijalna policija manjim taktičkim pomacima nadvisili su položajima srpsku vojsku na Velebitu i Kapeli. Žrtvovanje naših vojnika da prežive u tako neljudskim uvjetima, niskim temperaturama, snijegu i ledu, uz stalne provokacije neprijatelja, napokon će se isplatiti. Glavni stožer Hrvatske vojske i njegov vojno-obavještajni sustav tih dana rade užurbano, vojska poboljšava organizaciju, vježba, čuva crte obrane i sprema nove napadne operacije.

Tijekom ovih događanja, svjestan ozbiljnosti situacije (muslimanska ofenziva dolinom Neretve, srpsko ujedinjenje 'RS' i 'RSK', srpski plan za napad južno od Gospića) načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Davor Domazet-Lošo na vrijeme je izvješćivao državni vrh i Načelnika Glavnog stožera OSRH generala Janka Bobetka. Gledano s hrvatske strane, situacija kod Gospića bila je neodrživa, podatci Središnjice za elektroničko izviđanje ukazivali su da srpski napad može početi svakog trenutka, stoga je dr. Franjo Tuđman odobrio Glavnom stožeru da izvede operaciju „DŽEP-93" i tako spriječi još jedno komadanje Hrvatske.
Ciljevi operacije u taktičkom smislu bili su: odbaciti srpske snage od Gospića i tako otkloniti dio topničke ugroze, skratiti crtu bojišta i tako osloboditi dio snaga HV-a, uništiti izviđačko-diverzantsku bazu neprijatelja i dati neprijatelju do znanja da se njegove terorističke aktivnosti ne će nekažnjeno tolerirati.
Načelnik GSOSRH general Janko Bobetko odredio je da će napadno djelovanje prema unaprijed napravljenom planu voditi Zborno područje Gospić, udarnu snagu činit će 9. gardijska brigada Hrvatske vojske i Specijalne postrojbe MUP-a, a pratit će ih ostale postrojbe zbornog područja.

Za uspjeh ove operacije bili su važni sljedeći čimbenici: tajnost priprema, iznenađenje, sinkronizacija djelovanja pješaštva, oklopništva, topništva, manevar i okruženje neprijatelja. Obuhvatnim djelovanjem neprijatelj je doveden u okruženje iz kojeg se morao izvlačiti i napuštati dobro organiziranu obranu.

Šest je sati ujutro, sviće 9. rujna 1993. zbog loših vremenskih prilika i loše vidljivosti napad kasni 12 minuta. Napokon, počela je petominutna topnička priprema, topništvo pogađa zapovjedništvo i središte veze '9. motorizovane brigade' Srpske vojske u Medaku, zapovjednik srpskih snaga pukovnik Kordić iznenađen je, hrvatske snage probile su mu obranu u svim smjerovima.

Nakon početnog šoka, srpska vojska i naoružano stanovništvo započinju grčevitu obranu. Manevar hrvatskoj vojsci i specijalnim postrojbama MUP-a otežavaju meteorološki uvjeti, konfiguracija terena, vegetacija, razasuta minska polja. No hrvatski vojnici na sve su spremni, uza sve poteškoće oko 13 sati izbijaju na planiranu crtu Dukovci-Kriva Lika-Donje selo-Drljići. Ovladavanjem Strunićima, hrvatske postrojbe uspješno su izvršile napadnu zadaću i odmah prešle u aktivnu obranu.

Medački džep je uz obranu Vrda vjerojatno najbitniji dio rata i najveća prekretnica.

Da je pao Gospić Hrvatska bi doslovno bila presiječena a padom Vrda Muslimani bi imali Mostar na dlanu.

Inače za vrijeme ove operacije imali smo uz Maslenicu najveće međunarodne pritiske.
Predstavnik UN-a Cot francuz Cot je vršio pritisak na Hrvatsku.
Francuzi su inače slali nakon Maslenice nosač zrakoplova u Hrvatsku nakon što su im poginula 2 vojnika a Britanci i Rusi su također u UN-u bili protiv nas.
Kanađani su čak snimali lažni propagandni film o borbi s pripadnicima HV-a što nam dovoljno govori o odnosu međunarodne zajednice prema nama.




"Kao posebnost operacije Medački džep naveo je prisutnost "treće strane", odnosno UNPROFOR-a. Iako su trebali razoružati Srbe, s njihovog su područja prijetili stalni topničko-raketni napadi na Gospić, što je bio jedan od razloga za planiranje oslobodilačke akcije.
Kao i jučerašnji svjedok umirovljeni general Petar Stipetić, izjavio je da se Hrvatska vojska nikada nije sukobila s pripadnicima kanadskog bataljuna UNPROFOR-a, iako su Kanađani cijelom bataljunu zbog svoje "najveće bitke nakon Korejskog rata" podijelili 800 odličja.

"Nezamislivo je da se ovaj proces vodi iako nitko nije proučio zašto je podijeljeno 800 najviših kanadskih odličja za bitku u kojoj tvrde da su ubili 26 Hrvata", kazao je Domazet koji je siguran da kanadski vojnici nisu ubili niti jednog Hrvata.
"Ako su ubili 26 ljudi, a Hrvate nisu, onda se može zaključiti koga jesu", rekao je, dodajući da se to može povezati s podatkom o stradanju 27 srpskih civila spomenutih u optužnici.

Domazet je ustvrdio da se arogancija i animozitet kanadskih časnika UNPROFOR-a prema Hrvatskoj vojsci mogao vidjeti već prilikom dogovora o povlačenju, nakon uspješno izvedene vojne akcije u kojoj je oslobođeno područje Medačkog džepa.

U tom je bataljunu bilo dosta vojnika srpskog porijekla, a i unaprijed su bili pripremljeni kompromitirati cijelu akciju i Hrvatsku vojsku."


800 odličja

Ovo je inače poznato maslo Savo Štrbca i dokaz srpske propagande, doslovno izmislili sukob HV-a i Kanađana preko ambasade Kanade u Beogradu.

tema s forum.hr-a:

https://www.forum.hr/showthread.php?t=1012121

Zar su Srbi iz Krajine krajem 1993 mogli igdje ikakvu ofanzivu praviti, osim na Bihać.

Gdje je bilo 4 milijuna Hrvata da brane mali Gospić od Srba iz još manje Udbine i ostalih sela?

I ja se pitam, ali valjda je bilo dovoljno bh. Srba i dobrovoljaca iz Srbije da mogu krenuti u ofanzivna djelovanja?

Gdje je sad onaj Aleksije. Pogledaj šta nam se stavlja na teret. Na jučerašnji samo pomen da bi mozda i mi mogli da se ako ništa bar saslušamo, ovaj nije mogao da spava, da bi u 4 ujutro otvorio ovu temu.

Kakav plan, muslimani jurišaju prema Dubrovniku, a Dubrovčani pozivaju Srbe da ih zaštite.

Guglam sad tko je taj Slobodan Jarčević: rođen na Kupresu, odrastao u Vojvodini, studirao u Beogradu i postao diplomat SFRJ, 1992 godine postao ministar inostranih poslova Republike Srpske Krajine. Namjestili im iz Beograda ovog špijuna da ih uništi do kraja.

Taj Jarčevićev dokument je objavljen i u knjizi "Oluja" Davora Marijana,u dodatku koji obuhvaća neke dokumente iz arhiva RSK i RS.

I dan danas je moguć srpsko-muslimanski dogovor u BiH na štetu Hrvata.
Muslimani mogu reći Srbima "Mi ćemo vas pustiti da odete ili vas nećemo više gnjaviti, a Vi nama pomozite pretvoriti FBiH u muslimanski entitet".
Moguće je i obratno da to isto Srbi ponude Muslimanima.

To bi svakako odgovaralo Muslimanima, ali što bi oni u toj kombinaciji mogli ponuditi Srbima? Bi li bar bili spremni potpisati Brčko Srbima?

Ovo s odlaskom nema veze, ne pita se tu Sarajevo, nego tzv. međunarodna zajednica.

problem je taj što muslimani Srbima jedino mogu ponuditi jačanje RSa na račun BIH, a čim krenu u tom smjeru MZ će stati na stranu Hrvata protiv njih.

inače bi se ta nagodba davno već desila.

S muslimanima je jedini mogući dogovor da ih se porazi i natjera uza zid. Mirni dogovori s njima nisu mogući,isto ko ni sa zmijom.

Za jednog Pereca krajišnika imaš poprilično negativan stav protiv Muslimana, obično Srbi iz RH nemaju ništa protiv "saradnje"

To nisu pravi Srbi Krajišnici. Pravi su čuvali vijekovima granicu od turaka,i počistili ih iz vojne Krajine.
Kod nas muslimani ne samo da su bili omraženi,nego nisu bili ni tema,a ako bi ih ko slučajno spomeno,onda samo iz sprdnje.

A na koji način će vam to Srbi to pomoći da Pretvorite Federaciju u dzamahiriju?

Koje to ovlasti Srbi imaju u Federaciji.

Preko srpskog kluba u Domu naroda Federacije kojeg ste popunili sa Muslimanima?

pa Srbi su tu odnjeli gaće na štapu i čitava ideja im je bila megalomanska, završila njihovim povlačenjem i debaklom u Medačkom džepu,

Ali Srbima nikada nije falilo megalomanije. Oni su imali vidovdansku paradu dva mjesec aprije oluje i NAKON bljeska.

drek su čuvali, 95% ih je prešlo na kršansku stranu nakon bečkog rata, dotad su skupa s muslimanima klali i palili katolike.

Dan danas 90% Srba iz HR podržava građansku BIH.

To su možda ovi iz BiH skupa s muslimanima ratovali. Srbi iz vojne Krajine sigurno ne.
Kojih 90% Srba iz HR podržava građansku BiH ?
Ne znam ni jednog Srbina iz Krajine da ima pozitivno mišljenje o muslimanima. Na kraju krajeva tuklo se s njima na Bihaću 94/95.
To ako Pupovac sarađuje tamo s njima u saboru ne zanima nikog.

pravoslavci s protora RH nisu bili dio vojne Krajine prije bečkog rata. Prostori RH naseljeni pravoslavcima su bili pod Turcima do 1699, i tek nakon bečkog rata dolaze pod Vojnu Krajinu. Dotad su služili kao martolozi Turcima. Ona šešljeva VPKK linija je u suštini zapadna granica osmanskih osvajanja, pravoslavci su mahom ISTOČNO od nje.

iznimka su jedino pravoslavci oko Ogulina koji su prebjegli na kršćansku stranu praktički odmah.

Sve ostalo je bilo na turskoj: https://hr.izzi.digital/DOS/10180/datas ... 1621425627




Jel im Pupovac predstavnik?

Koji glup naslov, mora da su se iz Knina kordinisali sa carsijasima.