Nikoliko je mogućih pravaca.
Recimo, od Otočca ili Gospića do Bišća.
Ili, od Ogulina do Slunja pa ka Cazinu, ili Karlovca do Velike Kladuše.

Ovdi bi se zbile dvi svari. Prvo, pobunjenička paradržava bi se razbila na dva dila.
Drugo, odsičena Cazinska krajina spojila bi se s ostatkon svita. Mogla bi doć sva moguća potpora, od oružane do logističke (hrana, likarije...).
Sve prognanike i izbiglice iz Turske Hrvatske bidu Muslimani mogli mobilizirat i poslat na zapad Srpske. One iz Pridora, Kjuča, Sanskeg Mosta, Krupe, Kostajnice, Dubice, naposlitku i Banje Luke, sve poslat. Praktično udar na dotad mirni i sigurni dil Srpske.

Problem je što ti ljudi, iz Prijedora, Sanskog Mosta i slično baš i nisu bili kroatofilni.
To su oni koji su se slili u Bugojno i Travnik, pa tamo protjerali domaće Hrvate.
Ovdje bi isto vjerojatno bilo nešto toga tipa, kao muslimani Foče, koji su jurišali na Fojnicu, na Ustaše, jer ih je bilo strah Srba.


A što se tiče fronte, pitanje je i kada bi se to dogodilo.
Ovdje ti je rat u RH, faza I, 90.-91.


Imaš dvije hrvatske enklave tu, Slunj i Rakovicu, koje su iznad Plitvica.
To je ova treća opcija koju si naveo, od Ogulina do Slunja pa Cazina, odnosno Kladuše.
Pitanje koliko bi bilo široko.
Ako pogledaš ceste;
https://www.openstreetmap.org/search?qu ... 09/15.4070
Ima jedna brdska između Slunja i Otočca.
To bi se možda i moglo probiti, ako bi se uspjelo nešto prije pada Slunja.
Kasnije je na tom dijelu okupirani teritorij poprilično debeo.

Iz Karlovca je problem što su Srbi utvrđeni u Turnju.
Ako se pogleda karta iz Oluje, tu smo mirovali, njih smo odsjekli s leđa.


Na putu iz Otočca imaš srpsko uporište Vrhovine, a preko Gospića imaš Korenicu ili Udbinu.
Dakle, vjerojatno bi se išlo na Slunj, samo pitanje koliko bi to bilo debelo.

92. bi stanje bilo slično.


Ako bi se radilo 93.-94., tu je i Abdić gore...

Pa se stvari dodatno kompliciraju.

Ukoliko ne bi bio samo koridor, nego šire područje između rijeka Gline i Gospića tu bi trebali riješiti i par srpskih sela, koja su tada bila četnička uporišta.

1900.

1931.

2021.


Tu bi onda baš polomili zube srpskoj paradržavi, to ima par skupina poput Medka.

To bi im slomilo kičmu.
U Banovini bi onda bili u poluokruženju, jer bi naoružali Bišće, a isto ide i za Lapac i Liku.

Stvaranjem veze s Bihaćem i to čvrste, svo njihovo Prekounje, cijela tkz. Krajina, je osuđena na pad.
Jer im je Una za leđima (u Dalmaciji Dinara), a mi ih komotno možemo ispresjecati gdje želimo.

Ne razumijem iz naslova na koji se to vremenski period odnosi, kada bi to HV oslobodila koridor? Pretpostavljam da se misli na scenario kada bi još 1992. taj koridor bio pod našom kontrolom.

Iz pitanje je vjerojatno da se razdoblje odnosi prije 93., odnosno razdoblja dok RS nije protjerala ove iz Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa...
Dakle, prije Maslenice.

Sad je pitanje, gdje i kako bi to uspjeli.
Slunj i Rakovica padaju u studenom 91., a 92. je UNPROFOR u RH, iako bijesni rat oko Dubrovnika.

Loše postavljena tema pajdo, ništa se ne razumi ko kad di šta.

Nema smisla da mi tada ratujemo za to ionako smo strateški pogriješili predugo vjerujući muslimanima. Tribali smo od 1. dana svatit s kim imamo posla. Najkasnije iza događaja u Travniku.

Pri velikobošnjačke agresije na bh. Hrvate.



Možemo granati u podscenarije, ovisno u koju godinu postaviš akciju.

Recimo da smo poduzeli 1992. godine. Gremo na slabo naseljena područja, iz Ogulina ka Slunju pa prima zavaljskon trbuščiću kod Bišća.
Da smo poduzeli 1993. u vrime velikobošnjačke agresije, bilo bi zanimjivo. Ono, dojdeš do Slunja, a onda ne diraš ono par srpskih sela do granice. I ne daš Muslimaniman uć u RH jer to smatramo agresijom.
1994. godine, nakon Washingtonskog sporazuma. Moguć scenarij, smanjia bi potribu za Olujon i nike akcije po BiH.



A ono, istina. Epohalno smo izili g*vno pazeć Muslimane ka' svoje.

Ako smo i namiravali poduzet takvu akciju, mislin da nakon velikobošnjačke agresije na Hrvate da smo odustali od nje. Ja bih prvi tako napravia.
Jer, tako smo ostavili muslimansko vodstvo u šahu, puštajuć Muslimane u Cazinskoj krajini da se polako davidu.
Doduše, ota enklava jest služila ka' da je jedna brigada HV napravila desant usrid Srpske pa držala enklavu i remetila srpske komunikacije.
No, s druge strane, poslužili su ka' hrvatsko sredstvo ucine i pritiska na muslimansko vodstvo u Sarajevu. Cazinska se krajina davi, a Hrvatskoj se ne žuri. Nije ju briga. Dok Sarajevo samo nemoćno gleda, svisno da je zas*alo s napadon na bh. Hrvate, jer od Hrvatske Muslimani pomoći dobiti ne će.

Realno, da smo pustili Srbe da tamo naprave malo veću Srebrenicu, pa onda ušetali u Bišće, samo bi dobili sjeverni DGG.
Vjerojatno nas i ne bi zaustavili kod BL, eventualno bi Srbi dobili nešto više teritorija oko Tuzle, i BiH već davno ne bi bilo.
Ili bi se Podrinje integriralo kao i Podunavlje, samo što bi ovdje bila neka veća autonomija.

Ovo iz Ogulina prema Slunju je jedini smjer koji je mogao upaliti.
E sad, pitanje je debljine teritorija.
Da smo se samo zaletili, vjerojatno bi stigli do Slunja (i dalje), ali pitanje je napraviti konkretno područje, nismo muslimani da sami sebi radimo enklave.
Jer HV iz 95. nije isti kao HV iz 92.
Po meni, mi smo ovdje mogli riješiti cijeli teritorij od Udbine do Gline.
Nešto kao sjeverne Lipanjske zore.
Samo je pitanje kada.

U listopadu 91. gori Ravno, Srbi pale po jugu Hrvatske.
Muslimanima se prvi slom događa u Bijeljini, to je tek travanj 92.
Početkom travnja 92. je i Kupres.

U lipnju su Zore.
Pad Posavine je lipnja i srpanj (Brod naknadno pada u listopadu, kao i Jajce).
Kraj listopada su i operacija Konavle i Vlaštica.
U studenom je Bura, to je operacija koja je propala, gdje smo pokušali pomaknuti linije prema Nevesinju.
Ali u njoj nije sudjelovao HV, samo HVO.

Recimo da smo u rupi između operacija, srpanj ili kolovoz krenuli na Slunj.
Imali bi de facto raniju Maslenicu.
Optužili bi nas za kršenje mira i sve u toj priči.
Imali bi i domaćih kritika (Posavina pada, a HV ratuje po kordunskim vrletima i selima sa srpskom većinom).
A Francuska i UK bi nam priprijetili vojnim udarima.
Mislim da Srbi ne bi bili u nekom stanju za veliku kontru (ispuhali su se u Koridoru), veće je pitanje kako bi naši to isplanirali.

93. je opet pitanje kada.
Muslimanska agresija je započela za vrijeme Maslenice, početkom godine.
Mi u RH do travnja nismo sposobni za veću eskalaciju, jer ratujemo sa Srbijom oko Zadra, naša elita je dole.
Jedino ako bi se lokalni Srbi tu urušili kao kula od karata, ali problem je što su sela uz liniju fronta većinom srpska.
Eskalacija sukoba s Muslimanimaje bila u lipnju i srpnju, kada padaju Travnik, Bugojno i slični gradovi.
Kao što je 92. u tom razdoblju padala Posavina, sad pada dobar dio središnje Bosne i sjeverne Hercegovine.
Mi imamo problema sa strancima.
U rujnu muslimani započinju Neretvu 93, koju slamamo, u isto vrijeme kada je i Medak.
Zamisli si da nismo stali, nego da smo potegnuli dalje.
Tu su Kanađani koji rade probleme, Englezi i Francuzi.
Vrijeme je problematično.

Nakon Washingtonskih sporazuma u ožujku 94. smo potpisali primirje sa Srbima, koje je trajalo malo više od pola godine kasnije.
Nama je to vrijeme dobro došlo, jer smo tu uvježbali vojsku.
Prvo su inteligentni muslimani tu u lipnju napali Abdića.
Onda smo mi početkom studenog izveli Cincar kod Kupresa.
Pa su Srbi krenuli na Bihać.
Krajem studenog je Bihać bio pred padom.
Tad smo pokrenuli Zimu 94. kod Livna.
Mogli smo satrti i Srbe na Kordunu i sjeveru Like.
Ali bi žrtve bile veće.
A i ovo što kažeš...
Izgubili bi povod za Oluju.
A englesko-francuska diplomacija bi nam bila nesklona kao i 93.

Prazni Bihaćki okrug bi bio naš interes. Šteta šta smo ih spasili.

Kako je krenulo, ispraznit će se sami od sebe.