ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tijekkom Drugog svjetskog rata, te se razvio kao nositelj bosanskohercegovačke državnosti. Njegov predsjednik je bio Vojislav Kecmanović. Formiran je u studenom 1943. godine.

Održana su ukupno tri zasjedanja ZAVNOBiH-a:

- prvo u Mrkonjić Gradu 25. studenog 1943. (sada Dan državnosti u 9 županija Federacije Bosne i Hercegovine),
- drugo u Sanskom Mostu 30. lipnja 1944,
- treće i posljednje u Sarajevu 26. travnja 1945. godine.

Prvo zasjedanje

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. studenog 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. studenog) u 4 sata ujutro.

Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inozemstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. studenog 1943). Istovremeno je konstituirano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, liječnikom iz Bijeljine, kao predsjednikom.

Danas nam je divan dan, divan dan, divan dan
Nasoj dragog BiH rodjendan, rodjendan, rodjendan
Zivjela, zivjela i sretna nam biiiilaaaa
Zivjela, zivjela i sretna nam biiiilaaaa!!!

http://www.youtube.com/watch?v=bEdVyh8mGIY

Milorad Dodik je jučer u medijima dao zanimljivu tezu, iz koje bi se moglo iščitati, da utemeljenje moderne BiH se može zahvaliti najviše Srbima-komunistima, koji su činili većinu partizanskog pokreta u BiH, te da su najviše Srbi de facto zaslužni za ZAVNOBiH.

To bi bilo bitno kad bi u KPJ vladala demokratija i odlučivala većina.

Za preustroj Jugoslavije su "zaslužni" oni koji su se pitali, Broz i kompanija, a ne neki Nikoletina Bursać mitraljezac sa Kozare.

Glavni članak: Popis stanovništva 1948. u FNRJ
Prema popisu stanovništva obavljenom 15. ožujka 1948., Jugoslavija je imala 15.772.098 stanovnika te je bio vidljiv demografski gubitak tijekom Drugog svjetskog rata. Prema rezultatima istraživanja iz 1964., Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osoba, ili oko 4% stanovništva. Po republikama, najviše žrtava je imala Hrvatska: 194.749 poginulih ili nestalih civila i partizana ili 32,6% ukupno stradalih. Bosna i Hercegovina je imala 177.045 žrtava (29,6%), uža Srbija 97.728 (16,4%), Vojvodina 41.370 (6,9%), Slovenija 40.791 (6,8%), Makedonija 19.706 (3,3%), Crna Gora 16.903 (2,8%) a Kosovo 7.927 (1,3%), dok se za 1.744 nije znalo porijeklo republike.[4] Po udjelu postotka poginulih, najviše je imala Bosna i Hercegovina, oko 7% ukupnog stanovništva, a najmanje Kosovo, oko 1%. Savezni statistički ured navodi da bi bez rata Jugoslavija imala oko 18,3 milijuna stanovnika, ali da je broj žitelja od zadnjeg popisa iz 1931. ipak povećan za 1,3 milijuna stanovnika ili 9,1%.[5]

Popis iz 1948. je po prvi put uključio i područja Istre i slovenskog primorja oko Trsta, koje je prije pripadalo Italiji.[5] Zadnji popis prije toga obavljen je 1931. u Kraljevini Jugoslaviji, prema kojem je tada imala 14.534.000 stanovnika, bez gore spomenutih teritorija.[6] Obrazac je sadržavao 13 pitanja i uputstvo za popunjavanje. Bilo je predviđeno da muslimani jugoslavenskog etničkog porekla daju neki od neki od odgovora: Srbin-musliman, Hrvat-musliman ili neopredijeljen-musliman, s tim što su Srbi-muslimani uključeni u Srbe, Hrvati-muslimani u Hrvate i Makedonci-muslimani u Makedonce, dok su neopredijeljeni-muslimani iskazani posebno, što je izazvalo poneke konfuzije. Kasnijim popisima muslimanima je priznat status naroda. Izuzev Hrvatske (14.545 manje osoba), sve ostale republike su zabilježile rast stanovništva.[5] Od ukupno 15,77 milijuna žitelja, najviše je otpalo na Srbiju: 6.527.966 ili 41,4%. Kosovo je imalo 727.820 žitelja (498.242 Albanci ili 68,4%, 171.911 Srbi ili 23,6%[7]), Vojvodina 1.663.212 žitelja (Srbi 841.246 ili 50,6%, Mađari 428.932 ili 25,8%, Hrvati 134.232 ili 8,1%[8]) a uža Srbija 4.134.934 žitelja (Srbi 3.810.573 ili 92,2%, Albanci 33.289 ili 0,8% i drugi[9]).

Na Hrvatsku je otpalo 3.779.858 ili 24% stanovništva Jugoslavije. Hrvata je bilo 2.975.339 ili 78,7%, Srba 543.795 ili 14,4%.[10] Bosna i Hercegovina je imala 2.565.277 žitelja, od toga 1.136.116 Srba (44,3%), 788.403 Muslimana/Bošnjaka (30,7%), 614.123 Hrvata (23,9%) i drugih.[11] Makedonija je brojala 1.152.986 stanovnika (789.648 Makedonci ili 68,4%, 197.389 Albanci 17,1%),[12] Slovenija 1.391.873 (1.350.459 Slovenci ili 97%, 16.069 Hrvati ili 1,2%) a Crna Gora 377.189 (342.008 Crnogorci ili 90,7%, 19.425 Albanci ili 5,1% i drugi).

Radno aktivnog stanovništva bilo je 46,3%.[13] Jugoslavija je zabilježila pet gradova većih od 100.000 stanovnika, šest od preko 50.000 i 17 s preko 20.000. Ukupan broj gradskog stanovništva bio je 1,94 milijuna ili 12,3%,[14] a seoskog 13,83 milijuna ili 87,7%. Najveći gradovi bili su Beograd (367.816 stanovnika),[15] Zagreb (279.623 stanovnika),[15] Ljubljana (115.095 stanovnika) i Sarajevo (113.769 stanovnika).

Po popisu nakon rata odnosno 1948 tadašnji Muslimani su prestavljali oko 5% udjela u cjelokupnom stanovništvu SFRJ.
Hrvata je bilo 24% a Srba čak preko 40%.
24/5, pa dobijete koliko je puta više Hrvata bilo od Muslimana
42/5 pa dobijete koliko je puta više Srba bilo od Muslimana.

Ovaj Bakir se klanja ispred spomenika na kojem se nalaze i žrtve srpske i hrvatske nacionalnosti. Ovo je klasičan oblik islamizacije i onih nastradalih Sarajlija koji se nisu slagali sa politikom rahmetli oca od dotičnoga.

Ovo za Komšića ne znam ali ako je istina onda je još veća ironija ili pak ne, zna se da su pred kraj rata preobučeni četnici bili najveći partizanski sinovi.

Odakle vam taj podatak da mu je djed bio četnički komandant?

Ja sam ovim brojkama bio šokiran. Očekivao sam da će Muslimani u globalu imati manji postotak učešća u Partizanima od Hrvata, jer je partizanski pokret bio jak u Hrvatskoj, ali nikad ne bi pogodio da je više Muslimana poginulo u Ustašama u BiH od bh. Hrvata. Ili da je više bh. Hrvata poginulo u Partizanima od bh. Muslimana.

Nije valjda da ti za to prvi put čuješ? Pa o tome se piše već godinama!

http://www.klix.ba/forum/komsic-potomak ... 15027.html