Zanima me odgovor na pitanje iz naslova.

Njemačka udruga koja se brine za grobove poginulih u Prvom i Drugom sv. ratu, procjenjuje da je od 1941.-1945. na području YU poginulo 113800 Nijemaca, od kojih su 73000 imenom i preizmenom poznati (od toga u HR 20116). Samo na Mirogoju ima 2164 pokopanih.

http://en.wikipedia.org/wiki/German_War ... Commission

To ne može biti točno.

Nije da sam siguran.

Prema zvaničnim njemačkim podacima

German KIA, Balkans 1941 - 11.30.44: 24,267
German MIA, Balkans 1941 - 11.30.44: 12,060


Znači, do 30. studenog 1944 ukupno poginulih i nestalih - 36.327

Ako je doista toliko mrtvih Nijemaca do konca rata (113800 )onda to znači samo jedno, manji dio je poginuo u borbama do kraja rata a veći dio čine pobijeni zarobljenici.

Prilično malo žrtava su imali, toliko su Hićo i Staljin spržili kod Moskve u jedan dan. To samo potvrđuje da je prostor bivše jugoslavije u ww2 bio potpuno nebitan za ishod rata.

Zanimljivo je i pitanje koliko je u poraću ubijeno ili bilo primorano iseliti njemačkih i talijanskih civila? U veljači 1947. kad je dogovorena granica Italije i Jugoslavije Istru su masovno napustili Talijani. U Puli je živjelo između 70% i 90% Talijana. Grad je imao 60 000 stanovnika, a nakon selidbe Talijana pao je na 20 000. Kome je pripala imovina odseljenih? Čuo sam da su oni iz brdskih krajeva koji su surađivali s OZNA-om u pronalaženju preostalih ustaških i četničkih skupina često bivali nagrađeni napuštenom njemačkom kućom u plodnoj Vojvodini ili Slavoniji.

Od oko 540.000 Nijemaca koliko ih je živjelo u Jugoslaviji do 1941. godine, oko 95.000 se našlo u sklopu njemačkih, mađarskih i hrvatskih vojnih jedinica, a oko 245.000 Nijemaca je evakuirano u Njemačku prije nego što je Jugoslavija obnovljena pod Titovim režimom. U razdoblju od listopada 1944. do travnja 1945., preostalih oko 200.000 Nijemaca našlo se u Titovoj Jugoslaviji. Još od 1941. do 1944. je u napadima partizana na njemačka naselja okrutno ubijeno oko 1.500 civila. U razdoblju od listopada 1944. do lipnja 1945. okrutno je strijeljano ili na neki drugi način ubijeno oko 9.500 muškaraca i žena. Krajem 1944. oko 8.000 žena i 4.000 muškaraca deportirano je u SSSR. S iznimkom od oko 8.000 ljudi, preostalih oko 170.000 etničkih njemačkih civila (od djece do starijih osoba) je u razdoblju od 1945. do 1948. godine bilo otjerano u logore. Oko 51.000 žena, djece i staraca podleglo je bolestima, gladi, drugim nedaćama. Od ukupno oko 64.000 žrtava u Jugoslaviji u razdoblju od 1941. do 1948., oko 40.000 je dokumentirano imenom i prezimenom. Mirko Tepavac, istaknuti partizanski i komunistički rukovodilac za Banat, osobno je napisao da je jugoslavenska vlada "pobjednički samozadovoljno" izvršila pogrom i genocid nad njemačkom manjinom nakon rata. Neki od najpoznatijih logora za Nijemce nakon rata bili su sabirni logor Velika Pisanica, sabirni logor Josipovac, radni logor Valpovo, Logor Knićanin (Rudolfsgnad) i logor Krndija

Nijemci u Hrvatskoj smanjeni su sa 98.990 pripadnika prema popisu stanovništva 1931. na samo 10.114 1948., dakle ostao je samo 1 od 10 Nijemaca.

Nijemci u Vojvodini također su bili podvrgnuti torturi. 1931. bio je registriran 328.631 Nijemac u toj pokrajini, čime su bili treća najbrojnija zajednica, iza Srba i Mađara. 1948., bilo ih je još samo 28.869, a taj broj se nastavio smanjivati do 1980-ih.

U Sloveniji je prije rata bilo oko 24.000 Nijemaca. 1948., samo se još 1.824 osoba izjasnilo kao Nijemci a 745 kao Austrijanci. Najmanje 9.000 je prisilno deportirano od jugoslavenskih vlasti a ostali su dobrovoljno otišli ili su ubijeni.

U siječnju 1942. od 77 divizija talijanske kopnene vojske 31 je bila u jugoistočnoj Europi: 10 u NDH, 4 u Crnoj Gori, 6 u Albaniji, 8 u Grčkoj i 3 na Egejskom otočju. Dio od 6 divizija razmještenih u Albaniji raspoređen je u dijelove Kosova i zapadne Makedonije pripojene Albaniji. Ministar vanjskih poslova NDH Lorković izjavio je potkraj studenoga 1941., u razgovoru s von Ribbentropom, da Talijani u II. i III. zoni imaju oko 200 000 vojnika. Prema procjenama, Druga armija pod Roattinim zapovjedništvom imala je potkraj srpnja 1942. gotovo 300 000 pripadnika.

Evo šterbića iz Dubrovnika koji se deklarira srbinom.
Nebitno je to sve, zna se kako su prošli četnici protiv Ustaša u WW2 na Ljevca Polju

Nađoh podatak, prema Žerjaviću 28 tisuća Nijemaca.

Može li netko tko poznaje talijanski prevesti sadržaj ove ploče koju sam slikao u Anconi i postavio na Wikimedijin Zajednički poslužitelj? Pomoću Googleva prevoditelja stječem dojam da govori o talijanskim izbjeglicama koje su bile primorane napustiti uništeni grad Zadar, svoju stoljetnu dalmatinsku domovinu.

Kočović kaže 26 hiljada, od toga 16 iz Srbije, 6 iz Hrvatske, 3 iz Slovenije i 1 iz BiH.

njemci ili austrijanci?