HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: uto lis 15, 2019 11:11 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Tema je zaključana [ne možeš postati/uređivati postove/odgovarati].  [ 7 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 2:42 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 18, 2010 2:05 pm
Postovi: 19
DRAKULIC,MOTIKE,SARGOVAC I RUDNIK RAKOVAC KOD BANJA LUKE
7. februara 1942. godine ustaše u jednom danu, za samo desetak sati, pobile oko dvije hiljade i tri stotine Srba. Ovaj pokolj je poseban po tome što su sve žrtve ubijene hladnim oružjem - noževima, krampovima i maljevima. Osnovni razlog pokolja se nalazio u činjenici da su Srbi odbili da se pokatoliče. Pored toga, razlozi se mogu naći i u namjeri ustaša da Banja Luka bude glavni grad Nezavisne države Hrvatske i da se preimenuje u Antin-Grad. U skladu s tim, za ustašku vlast je bilo neprihvatljivo da u gradu i njegovoj okolini bude pravoslavnih Srba, pa je zato u katoličkom samostanu na Petrićevcu, koji se nalazi u neposrednoj blizini Drakulića, pripremljen plan njihove likvidacije. Koliko su ustaše pažljivo organizovale zločin vidi se iz činjenice da su u danima prije masakra naredile da se pobiju svi psi u selu, navodno zbog bjesnila, a zapravo da bi se spriječila mogućnost da psi lavežom upozore Srbe da stižu koljači i da se time omogući nekome da pobjegne. Koliko su bili uspješni u svom krvničkom pohodu pokazuje činjenica da niko od Srba koji su se zatekli u selu nije preživio. Ubice je predvodio katolički fratar iz gore pomenutog samostana fra Tomislav Filipović (fra Satana). U ovom selu, kao i u okolnim selima Šargovac i Motike,i rudniku Rakovac, pobijeno je ukupno oko dvije hiljade i tri stotine Srba. Ustaše nisu imale milosti čak ni prema djeci. Među žrtvama se našlo i oko pet stotina djece.

Kao svedočanstvo ovog zločina ostao je školski dnevnik iz osnovne škole koju su pohađala pobijena djeca. Taj dnevnik je između ostalih rubrika imao i rubriku označenu kao "napomena". U njoj su pored imena svakog svakog od masakriranih učenika mirnim, urednim rukopisom napisane riječi: "Umro 7. veljače 1942.". Teško je i zamisliti kako je neko mogao čitav dnevnik ispuniti takvim "napomenama", a da mu ni za trenutak ne zadrhti ruka.
ovo je jedan od najvecih zlocina koji se dogodio u jednom danu za par sati u toku 2 sv. rata na prostoru bivse drzave...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 2:42 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 18, 2010 2:05 pm
Postovi: 19
Izveštaj Ustaške nadzorne službe iz Banje Luke broj 69/42 glasi:
„RADIOGRAM
odpremljen 11. veljače 1942 g.
ZAPOVJEDNIŠTVU USTAŠKE NADZORNE SLUŽBE
na ruke gosp. Eugena Kvaternika
ZAGREB
U vezi V.T. od 9 ovog izvještavam. Jedna satnija ustaške bojne pod zapovjedni-
štvom nadporučnika Josipa Mišlova u pratnji župnika fra. Vjekoslava Fili-
povića dana 7 veljače u 4 sata ujutro zaposjela rudnik Rakovac i poubijala kram-
pom 37 radnika grkoistočnjaka. Nastavila sa ubijanjem krampom i sjekirom
grkoistočnjaka muškaraca, žena i djece u selima Motike gdje je ubijeno oko 750
Drakulić i Šargovac gdje je ubijeno oko 1500 osoba. Ubijanje je završeno istog
dana oko 14 sati. Od tada pa sve do danas ustaše prevoze hranu stoku i pokućstvo
iz kuća pobijenih u svoja skladišta. Obširan izvještaj slijedi. Veliki župan
pukovnik Aleman.
Gornji izvještaj točan. Obširni izvještaj Velikom županu stožernika i
ovog Povjereništva dolaze kurirom. UNS Banja Luka.“

(Pečat i broj Povjereništva)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 2:46 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 18, 2010 2:05 pm
Postovi: 19
FRA SATANA KOLJE ŠKOLSKU DECU
Meni je upravo Persa pričala pojedinosti o pokolju školske dece u Drakuliću,
onako kako je to njoj pričala Dobrila u poverenju kada ostanu same. Dobrila joj je
pričala da je fra Tomislav Filipović često išao sa 12 ustaša, pa se pričalo da
oponaša Isusa i apostole. Na dan pokolja takođe je sa 12 ustaša došao u učioni-
cu. Pričala mi je to više puta i molila me da to nikome ne kažem. Bojala se da
joj ne zabrane izdavanje stana i hrane, jer je od toga živela i školovala decu. I ja
sam se bojao, pa nisam nikome pričao.
Persa i njen sin Siniša su umrli, a Vojo je živ i zdrav. Živi u Kotor-Va-
rošu. On se seća Dobrile Martinović, koja je stanovala i hranila se u njihovoj
kući. Nedavno sam obnovio s njim razgovor o njoj. Kaže da je bila tako srednjih
godina, oniža, malo bucmasta, kestenjasta, ozbiljna, produhovljena i povučena u
sebe. Samo je s njegovom majkom Persom rado i dugo pričala.
Šteta je što ja ili bilo ko drugi nismo potražili i pronašli Dobrilu Mar-
tinović odmah pedestih godina prošlog veka i detaljno zapisali njeno sećanje na
pokolj školske dece u Drakuliću 7. februara 1942. godine. Time bi se dopunilo
i još više konkretizovalo njeno kazivanje univerzitetskom profesoru dr Jovi
Jovanoviću o tom pokolju, koje je zapisano u „Magnum krimenu“ i u ovoj knjizi.
Ona je u poverenju pričala o pokolju srpske dece u osnovnoj školi u Drakuliću
mnogo detaljnije nego što je prikazano u knjigama. Po njenom pričanju to je bilo
ovako:
U njenu učionicu iznenada je za vreme časa ušao fratar Tomislav Filipović,
koga je ona odranije poznavala. Poznavala su ga i deca, jer je taj fratar često
prolazio kroz Drakulić, Šargovac i Motike. Za njim je ušlo još 12 ustaša, ko-
ji su stali do vrata pored katedre i školske table, okrenuti prema klupama i
deci. Izgleda da je fratar oponašao Isusa Hrista i njegovih 12 apostola, pa je
zato vodio sa sobom 12 ustaša. Dotle nije bilo nikakve nervoze ni straha, jer su
ustaše često prolazile pored škole i nisu činile nikakva zla. „Dobroćudni“
fratar Filipović unosio je mir. Deca su radoznalo, bez straha, gledala vojsku.
Onda je fratar zamolio učiteljicu da izvede iz klupe jedno srpsko dete. Ona je,
ne znajući šta će biti, odabrala i izvela lepuškastu i urednu devojčicu Radojku,
kćerku Ćure Glamočanina. Mislila je da dete treba da nešto odrecituje, kao
što se to i ranije dešavalo, pa je zato odabrala lepo i otresito dete iz ugledne
porodice. Kada je Radojka došla do katedre, fratar ju je prihvatio, podigao na
katedru, a onda izvadio nož i tu je zaklao pred ostalom decom, učiteljicom i
ustašama. Tada se smireno i jezuitski dostojanstveno okrenuo prema ustašama
i rekao im:
– Ustaše, ovo ja u ime Boga pokrštavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja prvi
primam sav grijeh na moju dušu, a vas ću ispovjediti i riješiti svih grijeha.
U učionici je nastala panika. Užasnuta deca su vikala, vrištala, jaukala i
skakala jedno preko drugog, između klupa i preko klupa. Fratar je odmah naredio
učiteljici Dobrili Martinović da izdvoji svu srpsku decu pod pretnjom ubistva. Zatim je naredio da i druga učiteljica, Mara Šunjić, izvede srpsku decu iz
svog razreda. Kontrolisao je decu po školskom dnevniku. Ustašama je naredio da
srpsku decu izvedu napolje, u školsko dvorište u kome je bio utaban sneg. Deci je
naredio da trče ukrug po školskom dvorištu, a na određenim rastojanjima posta-
vio je 12 ustaša, „apostola.“ Naredio im je, kako koje dete naiđe, da mu odseku deo
tela – uvo, nos, ruku, obraz, izvade oko - i da mu to guraju u prosečeni stomačić,
a zatim da masakrirano dete dalje trči. I sve tako dok deca nisu popadala. Onda
su ih ustaše dotukle na snegu. Učiteljice su se izbezumile.
„Mara Šunjić, učiteljica, (kao svedok na suđenju fratru Filipoviću – L. L. autor knjige)
pričala je kako je jednoga dana u njenu školu došao Filipović-Majstorović sa
grupom ustaša. Naredio joj je da razdvoji djecu po nacionalnostima, a zatim je
izvadio kamu i rekao:
– Djeco, gledajte!
Počeo je klati pravoslavnu djecu. Neke je prorezao pa su stala trčati okrvavlje-
na u krug i vrištati. Poluzaklanu djecu, izbezumljenu od bolova, ustaše su doče-
ki vale i tukle drškama od pištolja i ubijale.“
„U školama su ostala prazna sva mjesta srpske djece. Samo u šargovačku školu
nije došlo 53 djece.“
Učiteljica Dobrila Martinović pala je u nesvest. Posle se godinama oporav-
ljala.
U školskom dnevniku je zapisano da su Radojka Glamočanin i ostala srpska
deca „umrla 7. veljače 1942. godine.“
I učiteljici i katoličkoj deci koja su preživela masakr tog 7. februara
1942. godine bilo je strogo zabranjeno da o tom progovore ikad i jednu reč. Pa
ipak je Dobrila Martinović to ispričala nekim osobama u Šipragama u koje je
imala poverenje.

odlomak iy knjige L.L.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 2:47 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 18, 2010 2:05 pm
Postovi: 19
Re: NDH - All about

PostPostao/la maki77 dana 15/07/2009 18:15
PAVELIĆEVI PLANOVI O BANJOJ LUCI
KAO PRESTONICI NDH
Predratna Banja Luka hvaljena je kao lep, miran i privlačan grad, čuven po
raskošnom zelenilu, lepim devojkama i sevdahu. Sve do zemljotresa 1969. godine
mnogima se taj grad činio najlepšim u Jugoslaviji.
Prilegla na obale bistrog Vrbasa posle njegovog izlaska iz planinskog sklo pa
iz klisure Tijesno i prelaska u pitomo i plodno Lijevče polje, Banja Luka – ogrlica
na reci kod njenog smiraja, istovremeno se uspinjala na brdovite i brežuljkaste
zelene pleći reske reke – Šehitluke (Banj Brdo), Starčevicu, Petrićevac i Po-
brđe – i spuštala niz njene ravne obale, koje se levkasto šire u Lijevče polje, od
Gornjeg Šehera do Save.
Banja Luka, grad na razmeđu i između Orijenta i Zapada, pred Rat je mirisala
i na loj i na tamjan, često se oglašavala i jezanom sa munara i zvonima sa hri-
šćanskih bogomolja. Bila je (i nije) i (ni) orijentalna kasaba i (ni) evropski
grad. Bila je i muslimanska, i pravoslavna, i katolička i ina. Drugi grad po
veličini u Bosni i Hercegovini, bila je sedište Vrbaske banovine sa preko
20.000 kvadratnih kilometara.
A onda su 1941. godine došli Rat i Nezavisna Država Hrvatska. Pavelić je
bio planirao da Banja Luka postane njena prestonica.
Ustaše i katolički kler u Hrvatskoj priklonili su se tuđoj tezi po kojoj se
hrvatska teritorija proteže na istok do reke Drine, kao granice „dvaju svjetova,
zapadnog i istočnog.“ Tu tezu su razrađivali i popularisali najistaknutiji us-
taški ideolozi Ante Pavelić, Filip Lukas, Krunoslav Draganović i Mladen
Lorković. Pri tome je postignuto čvrsto jedinstvo ustaštva i Katoličke crkve.
Još na desetak godina pre početka Drugog svetskog rata ustaše su povezale svoj
program „državotvorstva“ sa programom Katoličke crkve „odbrane vjere.“ Tako
je nastao jedinstven zajednički program po kome su Bosna i Hercegovina hrvatske
zemlje, Bosna „srce hrvatske države“, a muslimani „plemeniti dio hrvatskog naro-
da.“ Po tom programu nema mesta u Bosni i Hercegovini za nehrvatski elemenat.
Ustaško-klerikalni program naročito su elaborirali i naturali Mladen
Lorković svojim delom „Narod i zemlja Hrvata“ i Krunoslav Draganović svo-
jom knjigom „Hrvati i Herceg-Bosna“.19 Obe knjige, a naročito Lorkovićeva, poslužiće ustašama i katoličkim sveštenicima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
kao idejno uputstvo i praktični priručnik za likvidaciju Srba 1941-1945. go-
dine na područjima u koja su dospeli.
U skladu s tim Ante Pavelić je još 1939. godine naznačio Banju Luku kao
„sjedište velike hrvatske države.“ Po dalje razrađenom „sustavu“ njegovih „sumi-
slenika“ Vjekoslava Murvara i Nikole Perišića, trebalo je „da u Banjoj Luci bude
administrativni, u Jajcu vojni, a u Zagrebu kulturni centar Nezavisne Države
Hrvatske.“ Pri tome se uvek računalo na pokatoličenje, pohrvaćenje i asimilaciju
banjalučkih i uopšte bosanskohercegovačkih muslimana, kao „plemenitog“,
najčistijeg (rajnste – kako je Pavelić govorio Hitleru) dela hrvatskog naroda,
njego vog „cvijeća.“
„Uistinu, bio je poglavnikov plan da učini Banju Luku prijestionicom NDH,
koja mu je bila geografski centar čitave države, ali i stoga da bude u neposrednoj
blizini muslimana koje je trebalo ne samo sasvim priljubiti uz NDH nego ih i
sasvim pohrvatiti, a po želji Rima i pokatoličiti.“20
Prilikom svog poklonjenja Hitleru i Ribentropu 6. juna 1941. godine u Fušlu
i Berghofu Pavelić ih je upoznao sa svojom idejom o Banjoj Luci kao prestonici
NDH. To je obrazložio time
„… da će biti teško upravljati zemljom iz Zagreba. Zbog toga trebat će ondje
ostaviti samo određene političke vlasti a dio će vladina aparata premjestiti
u Banju Luku.”21

20 V. Novak, n. d. str. 718.
21 B. Krizman, „A. Pavelić i ustaše“, str. 486.
„Pavelić je Hitleru na samom početku izrazio zahvalnost NDH za njenu po-
stignutu nezavisnost. Hitler je uzvratio da je razvoj u Hrvatskoj uvijek pratio s
velikim zanimanjem, budući da mu je osobno hrvatski narod iz njegove mladosti
vrlo dobro poznat. Najnovija povijest učinila ga je (Hitlera) nehotičnim instru-
mentom oslobođenja Hrvatske…
Hitler je s tim u vezi spomenuo planove o preseljavanju stanovništva, prema
kojima bi naselili Slovence u Hrvatsku a Srbi bi imali biti prebačeni u
Staru Srbiju…
– Uostalom – ako hrvatska država želi biti sasvim solidna, mora se – naglasio
je Hitler – pedeset godina voditi nacionalno netolerantna politika.
„Kao prvi korak u tom smislu bilo je preseljavanje u Banja Luku potpredsjed-
ništva ustaške vlade na čelu s potpredsjednikom Kulenovićem i nekim odjelje-
njima, što je naročito trebalo da utiče na muslimane u smislu njihove podrške
ustaškoj vlasti.
Pavelić je 24. aprila 1941. godine, tj. samo devet dana posle svog povratka u
Zagreb, doneo odluku da se potpredsedništvo njegove vlade preseli u Banju Luku.
Posle 9 dana, tj. 4. maja iste godine, ono se doista tamo i preselilo. Tom pri-
likom Osman Kulenović je izjavio:
„Uskoro će se u Banju Luku preseliti veterinarski i šumarski odjel, a onda
će nešto kasnije prijeći i sva hrvatska državna vlada.
„Prema do sada prikupljenim podacima koji, naravno, nisu konačni, ustaše su oskrnavile ili porušile 420 pravoslavnih crkava u NDH, u sledećim mestima:
BANJA LUKA: U Banjoj Luci su bile tri pravoslavne crkve. Nemački avioni
bombardovali su 12. aprila 1941. Sabornu crkvu, koja nije porušena, već se mo-
gla popraviti. Ustaški stožernik dr Viktor Gutić naredio je početkom maja
1941. da se crkva poruši. Zatočeni Srbi i Jevreji, pod ustaškim korbačem i
mitraljeskom blokadom, bili su prinuđeni da izvrše naređenje. Međutim, ru-
šenje je trajalo puna dva meseca... A kapelu porušili do temelja. Treću crkvu pre-
tvorili su u katoličku.
„U centru Banje Luke ustaše su miniranjem srušile velelepnu pravoslavnu crk-
vu sa visokim zvonikom, izgrađenu u vizantijskom stilu, neki kažu – najlepšu na
Balkanu. Ona se nikako nije uklapala u Pavelićevu viziju prestonice katoličke
i ustaške države na Balkanu.
Juna 1941. godine pred zgradom banovine Gutić je održao govor. ’Ova prkos
zgrada‘, rekao je on, i ’srpska bogomolja, kojoj ovdje nikad nije bilo mjesto, koja
nam je godinama bola oči, garantujem vam da više ni ona niti ma koja njihova vra-
gomolja, ma gdje bila u hrvatskoj državi, neće postojati.
Stožernik Gutić je naredio da se crkva odmah sruši... „Ako nema para (za ru-
šenje – L. L.), onda neka je ruše svi srpski popovi sa vladikom na čelu. Gutić
je sa naročitim uživanjem sa prozora banske palate posmatrao rušenje srpske
pravoslavne crkve.
Italijanski konzul u Banjoj Luci iz tih dana piše u svom izveštaju kako mu
je stožernik Gutić poverio da želi i da namerava predložiti da se Banja Luka
nazove Antigrad u znak zahvalnosti dvojici Anta – Starčeviću i Paveliću. On
takođe izveštava da se u Banjoj Luci grade nove zgrade za ministarstvo spoljnih
poslova, ministarstvo rada i ministarstvo građevinarstva.
Inženjer Horvat bio je zadužen da sačini plan nove prestonice. Bilo je
predviđeno da se grad širi, ali da se više izduži od Gornjeg Šehera (Srpskih
Toplica), gde su živeli pretežno muslimani čije bi se kuće srušile, prema
Predgrađu.
Pavelić je, posle obilaska svojih trupa 1942. godine na Kozari, u Bosanskoj
Gradiški, pred pratnjom uzeo geografsku kartu i crvenom olovkom na karti na-
crtao trasu pruge kroz Lijevče polje rekavši pri tom:
„Pruga ima da ide ovuda i tuda će biti, jer nam treba zbog prijestonice.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 2:49 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 18, 2010 2:05 pm
Postovi: 19
Pavelićeve ustaše su 7. februara 1942. godine poklale svo srpsko stanovništvo u tri sela na periferiji Banje Luke - Drakuliću, Šargovcu i Motikama i sve Srbe rudare u rudniku Rakovac nedaleko od grada. Samo u tom jednom danu usmrćeno je oko 2.500 Srba. Tačan broj još nije utvrđen. Taj pokolj ima sledeće karakteristike:
– to je najmasovniji pokolj Srba na kućnim ognjištima u jednom danu koji je izvršila Pavelićeva Nezavisna Država Hrvatska tokom cijelog svog postojanja.
U logorima, naročito u Jasenovcu, jeste bilo još masovnijih likvidacija i u jednom danu, ali ustaše nigdje drugdje nisu u jednom danu poklale toliko Srba na terenu, u njihovim kućama. Pokolj je počeo u ranim jutarnjim časovima i bio završen u toku dana, do 14 časova;
– to je najveći broj Srba koje su ustase usmrtili u jednom danu i na jednom mjestu van logora u cijeloj istoriji odnosa i sukoba Srba i Hrvata.
– to je najveći broj usmrćenih civila u jednom danu u svojim domovima na tako malom seoskom prostoru ne samo u Drugom svjetskom ratu;
– to je najrafiniranije isplaniran, pripremljen i sproveden pokolj tako velikog broja Srba na terenu od strane Nezavisne Države Hrvatske;
– genocid (pokolj) izvršen je nad potpuno i apsolutno mirnim srpskim stanovništvom, koje je bilo sasvim lojalno državi u kojoj je živjelo i potpuno poslušno svim njenim predstavnicima i organima. To nije, dakle, bila odmazda za neke prekršaje, već ogoljeno etničko čišćenje;
– pokolj u tri navedena sela na periferiji Banje Luke izvršen je samo i jedino zato što su tamošnji stanovnici bili pravoslavne vjere, odnosno Srbi;
– u pokolju Srba učestvovale su i njihove komšije Hrvati;
– pokolj Srba u Drakuliću, Šargovcu i Motikama izvršen je sa znanjem i odobrenjem, a vjerovatno i po nalogu, tadašnjeg šefa jedne države, poglavnika Ante Pavelića. Tako nešto nije se smjelo niti se moglo uraditi bez njegovog znanja.Nije to, dakle, bio zločin neke raspuštene ekstremne i nekontrolisane paravojne jedinice ili bande, kakvih ima u svim ratovima, već planski akt vrhovne državne vlasti i njenog šefa.
Pavelić je na nekoliko nedjelja prije klanja poslao iz Zgreba u Banju Luku dobro opremljenu i obučenu elitnu ustašku jedinicu da se pripremi za pokolj Srba i da ga izvede. Bio je to odred izabranika iz njegovog ličnog obezbeđenja, tzv.„tjelesni zdrug“, veličine bataljona, koji je predvodio stari i provjereni ustašaJosip Mislov, Pavelićev saradnik i prijatelj iz ustaškog logora Lipari u Italiji. Time je i šef države Ante Palelić lično učestvovao u pripremi tog najvećeg i najkrvoločnijeg jednodnevnog pokolja Srba;
– pokolj je pripremio najmonstruozniji i najekstremniji visoki dostojanstvenik državne vlasti, ranga bana, banjalučki stožernik dr Viktor Gutić. Dakle,neposredni organizator pokolja je najveći ustaški zločinac sa prerogativima visoke državne vlasti;
– pokolj je izveden uz saglasnost, pomoć i neposredno učešće katoličkih sveštenika, a naročito banjalučkog župnika Nikole Bilogrivića, koji je u Banjoj Luci prisilno pokatoličio 1.500 Srba, i fratra franjevca Tomislava Filipovića, potonjeg upravnika logora u Jasenovcu i Gradiški. Tako je i u tom pokolju najočiglednije prikazana i dokazana sprega Katoličke crkve i ustaša u genocidu nad Srbima;
– pokolj je neposredno vodio i sam svojom rukom pokazno klao Srbe naj monstruozniji izdanak Katoličke crkve fratar Tomislav Filipović zvani Fra
Satana. On najbolje simbolizuje dubinu patološke mržnje i veličinu zločina koji je katoličko sveštenstvo na ovim prostorima,moglo da čini i činilo srpskom narodu;
– pokolj srpskog stanovništva oko Banje Luke povezan je s Pavelićevim planovima o tom gradu kao prijestonici Nezavisne Države Hrvatske, u kojoj i oko koje nije smjelo biti Srba;
– preživeli Srbi u Drakuliću, Šargovcu i Motikama i njihova rodbina žijveli su posle Drugog svetskog rata u tim selima u miru i slozi sa svojim komšijama Hrvatima, među kojima je bilo i učesnika u pokolju za koje su Srbi znali, kao da pokolja nije ni bilo. Niko od njih nije tražio ni sprovodio osvetu;
– iako je pokolj Srba u Drakuliću, Šargovcu i Motikama „najreprezentativniji“ čin i simbol ustaške i klerofašističke genocidnosti nad Srbima, pa i
ukupne politike NDH, sa ovde naznačenim karakteristikama koje tako skupno ne idu ni uz koji drugi zločin NDH, o pokolju se malo zna, skoro ništa. O njemu je bilo zabranjeno pričati i pisati više od pola stoljeća, pa su mnoge činjenice zanemarene i zaboravljene, dokumenta nestala, a svjedoci izumrli. To je grijeh i prema žrtvama genocida, i prema zločincima, i prema istoriji i prema etici;
– ustaše su tokom celog Drugog svjetskog rata ubijale Srbe u Banjoj Luci i okolici, ali pokolj u februaru 1942. godine u tri sela kod Banje Luke izuzetan je i jedinstven ne samo po broju žrtava u jednom danu već i po sastavu koljača,neviđenih i nečuvenih u svijetu, i po bestijalnosti koju su tada pokazali;
– pokolj u Drakuliću, Šargovcu i Motikama preživjelo je malo, vrlo malo Srba. Tako je ostalo malo, izuzetno malo, pouzdanih, izvornih svjedoka Srba.
Hrvati o tom pokolju nikad nisu htjeli da svjedoče.
– Pokolj u Piskavici i Ivanjskoj u februaru 1942. godine nema skoro nijednu od karakteristika pokolja u Drakuliću, Šargovcu i Motikama.On je bio odmazda za partizansku akciju.

izvor L.L.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 2:50 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 18, 2010 2:05 pm
Postovi: 19
Lazar Lukajić veliki dio svoje knjige zasniva na vlastitom svjedočenju. Treba li napomenuti da je on imao 7 godina kada je doživio zločine o kojima sada piše. Također, lično on je bio svjedok mučenja i zločina, i bio na mjestu zločina toliko puta i vidio toliko toga, za ne povjerovati kako je pred "Sotonama" i on uspio ostati živ.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Drakulić,Motike,Šargovac
PostPostano: sri kol 18, 2010 3:05 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38351
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Spam, teme se ne otvaraju sa navalom copy/paste tekstova. Ide pod ključ.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Tema je zaključana [ne možeš postati/uređivati postove/odgovarati].  [ 7 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO