Naletih na zanimljiv tekst:

http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/s ... -u-zagorju

Za ovo naselje Bosna znam već dugo a evo sad znamo još štošta.

Navodi se da su se Turci po Zagorju muvali 100-njak godina, nije malo.

U blizini Zagreba spominju se u Vugrovcu (to nije baš Zagorje ali...) gdje su objesili 12 svećenika.

Ima u ovom članku više gluposti. Svi napadi na Beč i vraćanje za Tursku išli su preko Mađarske, radi konfiguracije terena, tako da Zagorje nema veze s time, a pogotovo ne s nekakvim dolascima Sulejmana Zakonodavca i slično. Očito pokušavaju malo turistički iskoristiti ovu gungulu oko turskih sapunica.

Ono čega je bilo su pljačkaški pohodi, koji su znali ići i do Koruške i sjeverne Italije.

A te su rijetko poduzimali pravi Turci, više ovi "naši domaći" možda predvođeni turskim begovima.

Članak još ima gomilu gluposti, recimo ova lista turcizama, pola ovih riječi Zagorci ni ne razumiju, a kamo li da se koriste. U čistom kajkavskom je jedini turcizam rakija...

Pravi ili nepravi, to su bile čete iz pograničnih područja, nikad glavna turska vojska. Zapravo, Turcima je ovo naše područje, osim Podunavlja, uvijek bilo sporedno ratište, jer je sultanova glavna vojska uvijek išla za Beč preko Mađarske.

Uostalom, odavno tvrdim da smo nakon Mohača trebali zahebati i Zapolju i Ferdinanda i izabrati vlastitog kralja koji bi s Turcima dogovorio vazalni status i plaćanje danka (slično kao Dubrovnik i kneževine sjeverno od Dunava u današnjoj Rumunjskoj) i time izbjeći stoljeća turskih ratova koji su nam napravili najveće zlo u povijesti, u svakom pogledu.

Naravno, ove naše plemićke budale se stoljećima nisu mogle međusobno dogovoriti i eto.

Ima kota Hasanov breg kod Zeline.

Tražiti potomke pokrštenih muslimana među ljudima čija prezimena imaju korijen u orijentalnoj onomastici je u najmanju ruku naivno.

Čitam jučer neki članak u kome piše da je najzapadnija trajnija granica Osmanlija bila rijeka Česma i rijeka Kupa. Već ranije sam čitao da su Osmanlije zaustavljene bile na rijeci Ugru (a ne Vrbasu) i na rijeci Usori. Dok kasnije nisu pali Jajce i Usora.

Ono što mi nije jasno je kako su Turci tako lako prolazili velike rijeke Dunav i Savu npr. a jedna Česma im predstavljala problem. Ne'š ti rijeke.

Bas vala. Turci sve prelazili a Hrvati ne uspjese Cetinu prijeci

Inače, Zapolja je iz Požege ;)

Odgovor je dost jednostavan , nije problem bilo preć rijeku nego zauzet trajne mostobrane i fortifikacije s druge strane. Niti Karlovac niti Sisak nisu pali što objašnjava granicu na Kupi, koju su Turci prešli nebrojeno puta ali efektivnu vlast imali samo do nje.

Sisak je pao 1594, godinu dana nakon poznate bitke. Međutim to je bilo na kratko.

Ha,ha zanmljivo!


No Turci su išli u ove krajeve puno ranije.Na Miholje (29. rujna) provale Turci po četvrtiput iz Bosne u Hrvatsku i dopru sve do Save. Bijedni Turopoljci pobjegoše po noći u Zagreb, odakle se vidjelo, kako gore sela njihova. Bjegunci pripovijedahu, da će Turci prijeći preko Save, te oplijeniti Kaptol i stolnu crkvu. „Turski strah" ovlada Zagrepčanima; zato prestade stoljetna mržnja izmedju Kaptola i Griča, te su Gričani dozvolili kanonicima i kaptolskim gradjanima, da se-zaklone u gornji grad, koji je bio dobro utvrdjen. Ipak nijesu Turci prešli preko Save, jer je kroz noć rijeka nabujala uslijed jakih kiša u Kranjskoj. Izmedju Griča i Kaptola bude tim povodom 3. listopada g. 1469. sklopljen ugovor, kojim jedni i drugi zaboravljaju na dosadašnje nepravde. Ipak su kanonici uvidjeli potrebu, da utvrde svoj Kaptol; zato odmah zamole kralja Matiju, neka im dozvoli graditi bedeme oko Kaptola. Ovu dozvolu dade kralj Matija već 17. studenoga 1469.
Još teža bijaše za Hrvatsku god. 1471. Mjeseca svibnja dopru Turci u Dalmaciji do zidina gradova Spljeta, Zadra i Šibenika. Početkom lipnja provali Izabeg preko Hrvatskog Zagorja u Kranjsku. Harajući sve do Ljubljane i Kranja, zadje i u Štajersku do Celja, te se onda sa 30.000 zarobljenika vrati u Bosnu.Turci su mjeseca kolovoza robili oko Zagreba.u svibnju g. 1472. provale Turci ponovo preko Hrvatskog Zagorja u Kranjsku i Štajersku.. Poharavši okolinu Ptuja i Maribora, opustoše Turci na povratku imanja knezova Frankopana. Mjeseca rujna preleti 12 tisuća konjanika turskih preko Hrvatske i Kranjske čak u Furlansku. Uzalud nastojahu prestrašeni Mlečani, da Frankopane, Kurjakoviće i Zrinske slože u savez protiv Tu­raka. U studenomu g. 1472. provale Turci opet u Hrvatsku, odakle dopru sve do Istre i Gorice.Turski strah" obuzme zagrebačke Dominikance, koji su imali svoj samostan izvan gradskih zidina u (Vlaškoj ulici). Dominikanci izmole 14. veljače 1473. od kralja Matije dozvolu, da sebi u gornjem gradu uz crkvu sv. Katarine sagrade nov samostan.17 Pavlini pak iz Remeta kod Zagreba kupiše sebi 22. siječnja 1473. u gornjem gradu uz gradski zid (kraj Dverca) kulu s kućom, da se i oni uzmognu zakloniti,