Evo da malo oživimo temu povijest.
Povezivanje Hrvata i Koribanata od strane Tome Arhiđakona
koribanti (grč. Κορύβαντες, Korýbantes), svećenici frigijske božice Kibele. O njezinoj proljetnoj svetkovini jurili su šumama uz zaglušnu huku timpana i svirku truba i rogova. U orgijastičkom zanosu sami su se ranjavali kako bi iskazali žalost zbog smrti Kibelina miljenika Atisa. Neki antički autori upotrebljavali su i sinonimni naziv → kureti.
Toma Arhiđakon kaže:
„...stoga Lukan kaže: Tamo se uzda u ratnički narod Kureta koje hrani zemlja okružena Jadranskim morem. Zvali su ih Kuretima jer su ne zaustavljajući se trčali od mjesta do mjesta i lutajući po šumama i gorama živjeli u divljini. Ćud su poprimili od surovosti prirode u domovini i zbog toga su se poput zvijeri veselili surovom ratovanju, napadima i pljačkama. Veoma ratoborni i ne libeći se izložiti se smrti najčešće su se izlagali neprijateljskome oružju. Mnogi ih pjesnici spominju po nekom smiješnome vjerovanju. Kada dođe do pomrčine mjeseca, misle da ga duhovi grizu i uništavaju, stoga udaraju o sve mjedene predmete u kući, kao da vjeruju da će mjesecu u nevolji pomoći ako bukom tjeraju zle duhove. Stoga će Vergilije: Kureti koji o mjed udaraju."
On navodi da je Hrvatska brdovita pokrajina, koja se nalazi na sjevernoj granici Dalmacije i koja se od davnine naziva Kuretija, a narodi koji se sada nazivaju Hrvatima, nekada da su imali ime Kureti ili Koribanti. Oprezno možemo pretpostaviti da naziv 'hrvat' upućuje na kult Velike Božice Majke (Mokoše kod Slavena) i njezine svećenike koji u napadu kultnog ludila i u ekstazi bivaju kastrirani.
Mokoš je žensko božanstvo u slavenskoj mitologiji, boginja plodnosti, zaštitnica žena.
Između Velesa i Peruna stoji Mokoš - mati vlažna zemlja i žarko sunce, žensko božanstvo koje je oličenje majke prirode i njezine plodnosti. Mokoš je, kao mogući ostatak kulta božice majke, njegovanog u većine poljodjelskih društva kao što su slavneska, možda i mnogo drevnija od muških slavenskih bogova.
Mokoš također sudjeluje u božanskom sukobu. Izvorno je Perunova supruga, ali bi šest mjeseci svake godine odlazila kao ljubavnica u kraljevstvo mrtvih k njegovu neprijatelju Velesu (simbolični prikaz kretanja sunca).
Bila je zaštitnicom žena, pogotovo onih u drugom stanju. Od nje su potekle ženske djelatnosti kao što su predenje i vezenje - u mnogih slavenskih naroda dugo poslije pokrštavanja preživio je običaj da joj se kao ponuda ostavi pramen vune kraj peći kako bi pomogla u ovim poslovima.[1]
Naselje Mokošica dobilo je ime po ovoj božici.
S imenom Mokoši u svezi je brdo Mošnica iznad Dugog Rata, koje se nalazi kraj brda Peruna.
Izraz koribant u iranskom bi dao oblik *harvant što se poklapa s Trubačevim korijenom za izvor hrvatskog imena u značenju 'u kojih su žene'.
To se dovodilo u vezu s indoarijskom verzijom *sar-ma(n)t- tj. Sarmatima koje su stari Grci u svojim antičkim zapisima opisivali riječima Sarmatai Gynaikokratoumenoi, što doslovno znači "Sarmati kojima vladaju žene" odnosno kastrirani svećenici eunasi.
Istoznačan naziv Galoi za maloazijske Kibeline svećenike, kao i sumerski naziv Gala za svećenike koji su također bili eunusi i profesionalni narikači (Kalu svećenici u starom Babilonu).
Ovaj izraz može se dovesti u vezu i s galgama, drvenim motkama koje služe kao vješala.
Kao da se o radi o galu-drvu kojeg sijeku Kibelini svećenici simbolički prikazujući Atisovu kastraciju i smrt prilikom njegovog sjedinjenja s Kibelom. Također je zanimljivo i da je jedan od epiteta Odina 'Gospodar vješala' (Lord of the gallows), a znamo da je on sam sebe objesio na Stablo svijeta . Postoji i objašnjenje koje kaže da je značenje naziva normanskog Svetog stabla - Yggdrasil zapravo 'Odinova vješala'. Smrt vješanjem je izgleda bio dio obreda prinošenja ljudske žrtve.
