Većina vas je čula za onu velikobošnjačku povijesnu pjesmicu po kojoj tvrde da nije bilo Hrvata i Srba u BiH prije uvoza iz susjednih zemalja:
"Od Trebinja do brodskijeh vrata, nije bilo Srba i Hrvata"

Sad malo zanimljivosti o autoru dotičnog pjesmuljka koje bošnjački nacionalisti često vole citirati:

Dotični pjesmuljak nastaje kao samrtni odgovor muslimanskog vrhovništva u BiH, spjevao ju je muslimanski pjesnik Safvet-beg Bašagić 1891. kao žalopojku nad izgubljenim pravima svoga osmanskog plemstva.

Tri godine poslije Bašagić je deklarirani Hrvat
Postaje istaknuti aktivist Starčevićeve stranke u Zagrebu i hrvatski narodni preporoditelj.

Safvet-beg Bašagić-Redžepašić rodio se u Nevesinju 1870. godine
Otac mu je bio Ibrahim-beg i bio je jedan od zadnjih bosansko-hercegovačkih pjesnika koji su pjevali turskim jezikom a pod pjesničkim imenom Edhem.
Unuk Smail age Čengića

1900. godine izdao je Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850., koja je do pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana (Muhamed Hadžijahić) bila standard proučavanja povijesti Muslimana.
Posljednje mu je djelo Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine.

Čak i najznačajniju velikobošnjačku propagandnu pjesmicu napisao Hrvat, dobro pored državne himne koju je Srbin falsificirao od američkog Židova.

Jedna od poznatog mostarskog muslimanskog pjesnika Hamze Hume iz 1924. u kojoj nariče nad identifikacijskom sudbinom muslimana u BiH:

Nazvaše me Hamzom
Kao što nazvaše hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih Beduina,
Crnih grđana vječno sunčanih gradova,
Himalaje, Taurusa, Pinda,
Ljudi sa plantaža,
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazara visokog Irana
Što prodaju ćilime,
Biser, nakit, žene.

O čudno je to čudno
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!

Često mislim na te Muhamedov striče,
O, veliki Hamza.
Vidim te s bakarnim kopljem i štitom
Kako se boriš u bici kod Uhda,
Jurišaš krvav, slomljena ti rebra,

Ko lav se boriš.
A kad se osvijesti -
Razbojište pusto i crno,
Na njemu sama smrt,
Po njemu šeću ko crne čavke žene.
I kada ti u bolu na bojištu jeknu,
One zavijaše ko ljute hijene,
Strahovita oka, nacerena lica
Sjatiše se na te,
Oštrim ti noktima
Iščupaše jetra,
Zgrizoše ih krvavo kao grabljivice,
Dok im lelekaše glas po razbojištu
Poput zavijanja jezive hijene.

O, čudno je to, čudno
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!

Osman Đikić, srbomuslimanski pjesnik koji je prihvatio srpski nacionalni pokret koji je od Muslimana tražio da se odreknu otomanskog razdoblja kao koraka nazad.
Tu su verziju prihvatili malobrojni muslimansko-srpski intelektualci uključujući Đikića koji pjeva:

Pojala je slavu pređa mojih davni,
I moć Srbinovu Dušanova doba,
Pojala je hrabrost borioca slavni
S Kosova krvava, Srbinova groba.

Jedna kasnija pjesma omiljenog velikobošnjačkog pjesnika Bašagića

Čarobna riječ

Jer hrvatskog jezika šum
Može da goji,
Može da spoji,
Istok i zapad, pjesme i um.

Jedna zanimljiva povijesna crtica kao poučak za Suljagu i njegove fanove.

Foča WW2
Četnici su u Foči prije smaknuća jednog Muslimana koji im je tvrdio je srpski rodoljub odgovorili:

"Što si bio Srbin, ti si kaljao srpsko ime, jer si Turčin, zato što si nam pomogao nećemo te mučiti. Strijeljali su ga, umjesto da mu prerežu grkljan."

meni je Safet-beg Bašagić poznat po čuvenima stihovima:

Jer hrvatskog jezika šum
Može da goji,
Može da spoji
Istok i zapad, pjesmu i um.

Tko je zapravo otac bošnjačke nacije?

Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka možemo smatrati osnivačem Bošnjaka.
Glavni promicatelj muslimanskog Kallayeva bošnjaštva.
Nekada bio osmanski okružni upravitelj (kajmak) nekoliko hercegovačkih okruga, kasnije gradonačelnik Sarajeva za vrijeme AU aneksije, kada i prihvaća bošnjaštvo.
Gradonačelnik je bio i nakon ratu.

Smatrao da je biti išta drugo osim Bošnjaka i Muslimana uvreda za dostojanstvo muslimanskog osmanskog establišmenta.

Semantika omogućuje mnoge zabune i zavrzlame... tako i srednjevekvno pominjanje "Bošnjana" i "Bošnjaka" u raznim dokumentima za prostorni ili narodni element lako dolazi u pojas relativizacije i subjektivnog tumačenja. A većina ljudi tumači onako kako mu lepše zvuči, paše i godi.

Moja pokojna baba nikad nije prihvatila naziv Bošnjaci, za nju su oni zanavek Muslimani bili. Doduše, iako je rođena i živela na više lokacija u BiH, ona nije naročiti uzorak... jer, njoj su i svi Katolici -'Rvati.

Bio mi neki drug svratio a ona pita: "Ovaj nije Srbin?"
"Nije. Malisor, baba."
"Pa, da. 'Rvat."
"Albanac Katolik, baba, čuješ li ti mene - Malisor!"
"To i kažem - 'Rvat."

U Crnoj Gori nisu baš u idealnim odnosima Bošnjaci i Muslimani i ovi prvi ove druge smatraju potkopačima identiteta koji ovi toliko nastoje da uspostave. A i smatraju da bi, ako bi ih nagovorili da se utope u Bošnjačkom telu, bili repoektabilna sila sa tih dodatnih skoro 4% koji bi njihov konačan broj digli na respektabilnih 12% samo njih u Crnoj Gori-recimo u Srbiji po popisu bez KiM je ukupan procenat svih manjina oko 16%.

Inače, ne znam da li vam je poznato, ali mogao je Bošnjak/Musliman d abude premijer Crne Gore. Mogao je i vaš Hrvat. Opozicija je ponudila manjinama da formiraju vladu a ona će im dati podršku u parlamentu-imali bi taman dovoljno da vlada bude legalna. Samo da se sruši Milo. Ali, Milo je stari lisac i obrlatio ih je na svoju stranu.

Inače, od 2 najjače i najreprezentativnije bošnjačke/muslimanske stranke u Crnoj Gori - koje su u međusobnom verbalnom ratu i razmeni optužbi - jedna je klasičan DPSov privesak a druga je povremeno još i pokušavala da poziva na "prekršeno Milovo obećanje o Sandžaku kao 'Prekograničnoj regiji posebnih privilegija' ", Milova izručenja pojedinaca VRSu tokom rata, obećanja o većoj ulozi i udelu u vlasti za podršku osamostaljenju, zapostavljanje njihovih opština što se tiče razvoja i ulaganja kao sredstva prinude na iseljenje (neke od tih opština imaju neverovatno veliku i moćnu dijasporu-npr. Gusinjci su u svetu mnogobrojni, uspešni i cenjeni), na odbijanje da se za mrvice bude saučesnik devastatorskoga režima itd...

Meni su od Bošnjaka/Muslimana Crna Gore najjači - Rožajci. Visoki, mršavi, preplanuli, sa neobičnom koordinacijom pokreta - svi sa majicom na kojoj je velika zastava Turske. A tek kako otegnuto, specifično govore... koji su oni meni kraljevi, sa njima ti je zagarantovano kidanje od smeha...

Ja nema ništa protiv da se svako izjašnjava kako želi i smatra sebe čime hoće... poštujem svačije opredeljenje, samo bih voleo da se ne prave identiteski Frankenštajni, nejasne šarenolike amorfne forme i prenategnute konstrukcije. Neka Bošnjaci/Muslimani sednu i vide jednom za svagda ko su i šta su, uobliče neku priču koja koliko toliko deluje realno. Ovo ovako je komično, ni oni sami ne znaju odakle više da zahvate a odakle manje,i kog začina više da dodaju a kojim manje da bibere. Plus ti međusobno isključujući polovi - pre i posle Islama.

Najpošteniji nacionalni Crnogorac sa kojim sam vodio identitesku raspravu (A mnogo sam ih vodio) je jedan moj drug koji mi je svoje opredeljenje objasnio u dve rečenice: "Viđi, bracki, mi smo ti bili Srbi. Ali, više ne želimo to da budemo."

Odmah sam mu, oduševljen, pružio ruku i rekao "svaka čast". Kratko. Jasno. Iskreno. Legitimno.

To prihvacam,ako priznas da si bio srbin i kazes nezelim bit onda i nisi isto vrijedi i za bosnjake ali ovi islam prije islama krkani oni su za me jos uvjek turci

Pa, taj fazon-neka sklope koliko toliko koherentnu priču i drže se nje. A ne vratolomije a la "Povratak u budućnost" sa twistovima i obrtima od kojih i želudac i logika prave salto mortale.

Mene nerviraju i moje Srbendetine sa svojim "nek' se vrate u veru prađedovsku!"

Ne mora niko da se vrati, svak' ima pravo da bude šta hoće... zašto nekog ko se već navikao na svoju novu veru ponovo siliti u novi change, sloboda izbora i opredeljenja je svetinja...

Samo bez frankenštajnizacije, bez silovanja logike ("jeste, Turci su srušili, okupirali i držali u ropstvu srednjovekovnu državu Bosnu no mi nismo mazoisti i štokholmsindromdžije ako iste te Turke u zvezde kujemo"), bez radikalnog tumačenja Islama, bez monopola na ulogu večite žrtve i ostalo.

Gle zato treba imat zrelu populaciju a ove generacije iz yuge nisu emotivno zreli niti odgojeni kako treba.Sa njima to nemozes napravit.Jebote pa oni su prije par decenija plakali kad je tito umro ko oni sjeverni korejanci XD

Ljudi vi ni neznate kolko sui ovo pristojne zemlje s obzirom kakva nam je populacija u glavi.Pola ih ide u surkovac ili vjeruje u letece magarce doslovno ili neznam pirmide u bosni.
Pa jebote kod mene kad se skupe moj stari i materin stric pa kad pocnu o politici nemozes im utuvit u glavu da smo i mi za nesta krivi.Njihov je glavni argument kad god ih ja nekim argumentom zveknem:A sta su oni radili?sto se njima nebroji?

Ja kazem nemos glasat za HDZ izvikivat ustaske parole na utaknicama i cudit se kad te MZ posere,zabrani thompsona i slicno a oni uvjek .... pa kako srbi ovo ono??Kako vucic smije rec sto je reko??

Nemogu im dokazat da mene nezanima neko drugi mene zanima da moji budu kaznjeni i da se ponasaju!

Heero,

isti problem imam! Potpuno isti! Ja uvek gledam šta sam ja (mi) uradili-čak i kada nisam kriv ni za šta tražim šta je moglo drugačije, da li je bilo druih alternativa. Ali ne možeš ti-većina ljudi sebe (svoje) gleda u zgodno nagomilane vrline a drugog u njegove nagomilane mane te izgleda sam sebi divan a drugi čudovište.

Izuzetno su retke situacije kada nisu obe ili više strane krive već samo jedna-čak je i jedan Čerčil u Nobelom nagrađenim memoarima priznao da su oni stvorili Rajh i sve što je bilo lošim tretmanom Nemačke 1918e.

Neverovatno mi je da smo toliko zaostala društva u kojima mitovi, borba za ulogu žrtve i odbijanje krivice & odgovornosti vladaju gvozdenom pesnicom. U 21. veku nemamo ljude da izaberemo koji će sesti i podeliti odgovornost i krivicu kao pitu govnaru koja se mora popapati dok je sveža jer će da stoji i smrdi sve više i bude sve neukusnija. Odrediti kome sleduje koliko parče i zvaći-ali ne! Svi bi da drugi ručkaju tu pitu a oni da im se smeše kao bezgrešni sveci na ikonama. Užas!

Sećam kada sam bio tinejdžer kako sam verovao šta se pričalo na televiziji (bilo mi je tada nezamislivo da bi nas naši lagali) kako ratujemo da se odbranimo od vas zlih i Bošnjaka/Muslimana i oslobađamo naše zemlje i sl... čak sam i sa drugom gledao na mapi i gde su ta područja i šta je to sve naše. Bio sam tada tinejdžer i nisam imao pojma ni o čemu ali me ni to ne opravdava što već tada, kao koju godinu kasnije, nisam pomislio: "čekaj, bre, jesu li ti tamo stvarno zli ili nas naši lažu da bi ostvarili neke ciljeve; a ti ljudi tamo što žive, šta ako oni ne žele da ih mi oslobodimo, osvojimo ili pridodamo?"

Imao sam sreću pa je tada negde ćale kupio neku čudnu antenu "made in Turkey" koja mi je omogućila čudo-jedini sam u celom području hvatao HRT! Bilo je čudno biti tinejdžer i gledati 2 strane cele priče ali je lekovito. I primetio sam da je priča identična: "mi smo žrtve, oni su zlikovci i mi se anđeoski čisti branimo". Nažalost, većinu ljudi odgoji jedna strana svojim indoktriniranjem te pretvore tog čoveka u zaslepljenu individuu koja gleda na svet samo sa jedne strane. Mora se ledati cela slika, a ne samo u naše vrline i tuđe mane.

Ali, za to treba zrelost i karakter a mi smo i dalje narodi-deca koja se samo podsmevaju jedni drugima i peckaju umesto da zasučemo rukave i stvorimo nešto od ovoga što imamo dok se još nije urušilo.

Samo najcvrsci karakteri su samokriticni ostalo sve su djeca

Izvor?

Kmee kmee kmeči fratru svom u župnoj crkvi! Formirana smo nacija i nema se šta više polemizirati. Kraj priče.

Rađanje bošnjaštva

Otac Bošnjaka Benjamin von Kallay (1839. – 1903.)
Inače njegova majka je bila Srpkinja Amalie von Kállay - Blašković, tečno je govorila srpski jezik.
Na njega je poseban utjecaj imao i jedan srpski učitelj Mihajlo Tančić, koji je bio revolucionarni pisac.

BiH je od 1882. do 1992. upravljao Benjamin von Kallay, zajednički ministar finacija AU.
Njegov režim se prema BiH odnosio kao bilo koja kolonijalna uprava toga doba.
Nastojeći suzbiti hrvatski i srpski nacionalizam koji su smatrani opasnim po interese Monarhije u BiH Kallay potiče stvaranje posebne nove bosanske nacionalnosti (Bošnjaka) koja je bila zamišljena kao brana nacionalnim i vjerskim podjelama te iridentizmu.

Za osnove bosanske državnosti uzima tradiciju bosanskih katolika koji se jedina tada nazivaju Bošnjacima a koju su posebno njegovali bosanski franjevci.
Nastojeci privući Muslimane ističe navodnu tradiciju bosanske autonomije u osmanskoj državi.

Unatoč tome novu nacionalnost jedino značajnije prihvaća dio nekadašnje osmanske muslimanske elite.
Monarhiji je jasno da bi BiH ne bi mogla opstati ako bi se veći dio Muslimana priklonio već postojećoj hrvatskoj ili srpskoj naciji.

On im je nudio bošnjaštvo, oni su odbili i tražili samo vjersku autonomiju.

"Muhamedanci" i "Turci" je bio izraz za njih u to vrijeme. I oni sami su ga prihvaćali.

Kao i Austrijanci i sam Kalaj ih je tako oslovljvao, "Muhamedanci".

Bošnjaštvo u prvom redu prihvaćaju nekadašnje osmanske bosanske spahije.
Nastaje kao svojevrsna obrana ponosa nekada slavnog osmanskog plemstva protiv nacionalnih pokreta njihovih nekadašnjih kršćanskih podložnika.
Jednostvano ga prihvaćaju jer ne žele prihvatiti nove prilike u kojima im kršćanski Hrvati i Srbi više nisu podložni.

Glavni list Kallayeva bošnjaštva "Bošnjak" je ustvari potpuno muslimanski list, kojega finacira AU uprava, nisu puno odmakli od tada.

U njemu se promiče islam kao stoljetni branioc Bošnjaka od juriša kršćanstva, koji može oslabiti pod pritiskom katoličkog i pravoslavnog vrbovanja preko hrvatskog i srpskog nacionalizma.

Tako u listu u kojem traže pravni položaj Muslimana pod krinkom Bošnjaka pišu:
"Dok nam Hrvati dokazuju, da su nam hrišćani (tadašnji naziv za pravoslavne) najveći dušmani i da je srpstvo što i pravoslavlje, ovi se satrše pozivaju na nekakvu istoriju i posrbiše cijeli svijet".

povijest/nakon-pola-stolje-a-nacija-2018-muslimani-napunjavaju-50-godina-t15341.html

CK BiH, Pokret nesvrstanih, nafta, arapske zemlje, gospodarska kriza u YU, 60te.

Odnos Srba prema Muslimanima u BiH

Srbi su uostalom kao i Hrvati pokušali pridobiti muslimane u svoj nacionalni pokret i osvariti brojčanu većinsku prevlast u BiH.

Antagonizam prema islamu i Turcima, te očekivanje da će se obratiti na pravoslavlje su bili toliko izraženi da je većina muslimanske elite odbilo srpstvo.
Privlačnost srpstva je smanjivala isticanje superiornosti srpske državnosti nad turskom vlašću koja je bila žarki san većine Muslimana.

U to vrijeme klasična tema srpske književnosti je osveta protiv Turaka, izlazi Njegošev Gorski vijenac.
Srpski pisci muslimanske likove osjećajno povezuju sa pravoslavljem.

U ciklusu pjesama Jovana Jovanovića Devesilje iz 1900. ističe se pjesma o muslimanu koji se zaljubi u pravoslavnu djevojku.
Mladi musliman se sjeća kako je jednom u dnevnoj sobi svoga djeda otkrio i poljubio ikonu sv. Đurđa na što ga djed nije izgrdio nego pohvalio:

Istog Đurđa ljubili su
Naši preci ko svečari,
Pa zar da ja đunah ljubnut,
Što ljubljahu naši stari.

Zbog svega toga samo nekolicina muslimanskih intelektualaca prihvaća srpstvo: Osman Đikić i Avdo Karabegović.

Odnos Hrvata prema muslimanima u BiH

S druge strane Hrvati idiotski pokušavaju privući muslimane laskajući im, taj idiotizam je glavna odlika pravaša i dan danas.

Hrvati potpuno potiskuju svoj katolički protuislamski duh, zaboravljauju da su brana nasuprot islamu, sve ono što je hrvatska samosvijest još od ranog novog vijeka.
Sve pod utjecajem Starčevića koji je bio izraziti turkofil i Muslimane smatrao najčišćim Hrvatima.

Ipak taj odnos ne prihvaćaju svi, najveće pjesničko dostignuće ilirizma, Mažuranićev spjev Smrt Smail age Čengića završava klanjanjem ubijenog age križu.

Broj muslimanskih intelektulaca u BiH koji su se izjasnili Hrvatima u prvoj polovici 20. st. naspram onih koji su se izjasnili Srbima je 10:1.
Trećina muslimanskih intelektulaca se smatralo nacionalno neopredjeljenim.

Ipak velika većina običnih muslimana i dalje sebe smatra samo i prvenstveno Muslimanima.