Rođen sam dosta nakon rata, do dosta informacija je teško doći, ljudi ne žele pričati.

Znamo svi koliko je izbjeglica iz kojeg grada prognano, ali ne znam kako su “raspoređeni”.

Koliko ih je naseljeno u Stolac, Čapljinu, Drvar, Mostar…

Gdje su živjeli dok nisu napravili kuće?

Kako su prihvaćeni od domaćeg stanovništva?

Je li dio naseljen u napuštene muslimanske/srpske kuće?

Odakle je više ljudi otišlo, a gdje su ipak ostali?

Koji je generalno najbolji primjer “kroatizacije”, jer se nismo baš proslavili nakon rata?

DGG mi je misterija, neki ljudi su “duplo protjerani”, šta se tu dogodilo? Iz Drvara nakon rata morali ići valjda.

Koliko su se brzo integrirali u društveni i politički život?

Kakvu su pomoć dobivali i od koga?

Šta su sami morali financirati?

Iz DGG-a su istjerani pet godina nakon rata jer su živjeli u srpskim kućama, krivnja naših vlasti što im nije omogućila sređene nekretnine

Kako je izgledao život nakon što ti odjednom tisuće ljudi dođu u grad?

Iz perspektive domaćih i izbjeglica.

Gdje su dalje otišli? Jesu li nekima izgrađene kuće da ostanu?

Prva pomoć su svakako bili stanovi i kuće Srba i Bošnjaka, tako je valjda bilo svuda i na svi stranama.

Kasnije nakon Daytona kako su kretale deložacije tako su se pravila posebna naselja, najčešće na državnoj zemlji koju bi onda lokalne vlasti legalizirale.

Istu stvar su vjerojatno radile i druge strane, pričao mi je prijatelj iz Konjica da njihovo selo u Neretvici nije zapaljeno samo iz razloga jer ni muslimani više nisu imali gdje sa svojim izbjeglicama, a inače su pružali otpor praktično u enklavi nekoliko mjeseci, onda su se morali povući.

Oni kad su došli nazad prvi put u kući im bile 4 obitelji, preko 20 glava, nisu mogli vjerovati.
Jedna obitelj bila iz Prozora, jedna iz Dubrava, jedna iz Stoca i još je bilo Gacko ili Nevesinje čini mi se.

Neki su kupili stanove, nekima je sagrađeno, danas ima 400tinjak hrvata u Drvaru, i 800tak u Glamoču

Inače, što se tiče Mostara, u gradu su uvjerljivo najbrojnija skupina prognanih ljudi sa istočne strane, ne samo istočne strane grada nego čitavog dijela općine što je držala Armija BiH, bilo ih je skoro 10000.
Većinom su ili mijenjali stanove sa muslimanima, ili ako bivši stanar nije mogao dokazati jednostavno mu se ne bi dozvolio povratak, bilo je tu i nasilja i svakakvih sra*ja.

Cijeli Ortiješ je iz Jablanice i Konjica.

Ima i u tasovcicima isto Konjicana ako se ne varam.

Ima i Bosanaca u Ortiješu i Žitomislićima, na Buni ima čak Hrvata što su potjerani od VRS (Kamena, Šćepan Križ).

U muslimanskim ili srpskim kućama, kolektivnim izbjegličkim centrima te kao podstanati



Loše



Nema napuštenih muslimanskih/srpskih kuća jer su sve vraćene prijeratnim vlasnicima. Neke su dakako sada prazne.



Mislim da je najviše otišlo iz Drvara, a najmanje iz MO.



Kaj vam je to? Pretvaranje nehrvatske sredine u hrvatsku?



U Drvaru su najviše naseljavani Varešaci i Kakanjci, koji su period 1993-1995 uglavnom proveli u dolini Neretve i kolektivnim centrima u HR. Nakon naseljavanja u Drvar i nekoliko godina relativno mirnog života morali su otići jer su okupirali tuđe stanove i kuće a koji su vraćeni prijeratnim vlasnicima tj korisnicima.

Iznenađen sam. Očekivao sam da će biti suosjećanja.

Konkretno, na koji način loše?



Uglavnom su Hrvati naseljavani u miješana područja, u smislu da su ostali tu, integrirali se…

Kako je teklo zapošljavanje, jesu li se izmišljali poslovi samo da što više ljudi radi ili su se sami snalazili?

Jesi li ti bio u Drvaru, ako nije preosobno pitanje?

Ne.

Mislim da je u Knin isto naseljeni ljudi iz Bosne. To sam samo čuo, nemam neki dokument ili tako nešto.

Da, većina današnjih kninjana je iz Bosne

Odmah ste bili smješteni u čp nakon rata onda?

hrvatska/naselja-za-izbjeglice-t1475.html

Evo tema koja se odnosi na izbjeglice smještene u RH

Kakanjce i Varešake je trebalo naseliti negdje u SB (najidealnije bi bilo da su ih doveli u Uskoplje ili Jajce)

Onog genijalca koji se sjetio da ih dovuče u DGG treba objesiti na Jelačićevom trgu.
I da su im tamo sagradili kuće to ne bi garantiralo ostanak tamo, da su ti krajevi i imali neku hrvatsku prisutnost prije rata, ljudi bi se nekako i udomaćili, ali ovako je to ispao svjetski
debakl.

Njih je i u Stocu dosta.

Čak i da i se samo rasporedilo po lašvanskim općinama, bio bi napravljen velik posao.

Da, ovako su završili u njemačkoj nakraju.

Da, ali Stolac je imao znatno brojno hrvatsko stanovništvo i prije rata, tako da su se doseljeni mogli relativno lako uklopiti.