http://www.modrojezero.org/docs/history/granice.html

U Malom ratu je oslobođena Imotska krajina. 1717. je oslobođen Imotski. Dokument o razgraničenju potpisan je 8. lipnja 1721. godine i to je današnja državna granica. U razgraničenju 1721. je dobar komad osta izvan mletačkeg posida, jer su nikega mletačkeg mirnika Turci podmitili. To je posli postala Imotska bekija. Svit se je ponada da ćedu ipak bit skupa nakon što je Austro-Ugarska oslobodila BiH, pa su pisali caru. U dopisiman su napravljeni zemljovidi.

Mlečani jesu i Bekiju smatrali svojin ozemjen, ali jbg, hrvatska sudba, uvik niko zas*re na prigovoriman.

Imota je u prošlosti obuhvaćala i veći dil današnjih hb. općina Gruda, Posušja i Tomislavgrada, danas nazivani Gornja i Donja Bekija.
Pripadnost Imoti je starija od osmanskih vrimena. Postojalo je pogrišno mišljenje da su Gornja i Donja bekija samo sas­tavni dijelovi kadiluka Imotski, koji je u sebe svojedobno uključivao nahije: Imota, Duvno, Buško Blato, Ljubuški, Posušje, Gorsku župu, Fragustin i Primorje. U prošlosti, Gornja i Donja Bekija bili su dilon starohrvatske župe Imote.

http://www.modrojezero.org/docs/history/other_images/karta_1878.html

http://www.modrojezero.org/docs/history/other_images/melchiori.html

Mater ima rodbinu u Drinovcima, zivjela i radila je tamo dugi niz godina, oni Bekiju oduvijek smatraju dijelom imotske krajine. Granica je svakako samo na papiru.

Realno, to bi se trebalo promijeniti.

Kada se objedine Hrvatska i Hercegbosna, granice županija bi trebale biti drugačije.
Po meni bi Široki trebao ići Mostaru, a ostatak ZHŽa s Imotom, Vrgorcem i Makarskom bi trebao biti nova županija.
Mislim, pitanje je i koliko će županija biti.
Dubrovnik bi, s druge strane, vjerojatno trebao progutati Čapljinu i Stolac, uz Neum i Ravno...
PŽ ide Brodu i Vukovaru.


Iber ove karte, u USKu je središnjohrvatska županija, ili se dijeli, u Usori i Žepču nova županija, a pitanje je i granice sa Srbima...


Dala bi se složiti i neka županija od HVOjnice do Olova.
Zenica (bez islamističkog pučanstva) bi se dala združiti s Lašvom, Uskoplje bi moglo ići s Livnom i Ramom, no sve ovisi o stanovništvu...
Tu se da svašta posložit.

Zauzimanjem Imotskog od strane Mlećana Ljubuški je ostao odsječen i postao kasaba bez značaja. Oko granice se dogovorilo Osmansko carstvo i Mletačka republika te je bila i posebna mješovita komisija koja je zakucala kolčiće.

Imotska krajina je danas demografski puno slabija od svojih hercegovačkih susjeda.

Rođeni 2023.

Imotski 113
Cista Provo 11
Podbablje 44
Proložac 21
Runovići 12
Zagvozd 10
Zmijavci 17
Imotska krajina 228

Nakon 10. mjeseci 2024.
Posušje 159
Grude 112

Lagano stotinjak rođenih više.

A Imotski je u top 5 po rođenima u RH.

Prijašnja općina Imotski je tih 228, a ne 113. Općine u BiH su uglavnom ostale one velike kao u Jugoslaviji, onda se tako mogu uspoređivati općine Grude i Posušje s Imotskim, ako ga gledamo kao prijašnju općinu, a što je Imotska krajina.

Pa usporedio sam, primjeti.

1991. velika općina Imotski imala je značajno više stanovnika od Posušja i Gruda, danas razlika u rođenima oko 100 u korist potonjih.

Koliko više?

5-6 tisuća.

Imotski se usredotočio na turizam, kao i drugi dijelovi Dalmacije, a Grude i Posušje na gospodarstvo.

Kao prvo fale ti Lokvičići i Lovreć.

Uspoređuješ babe i žabe.

Oslibodit ćemo okupirane dijelove Imote, make Imota great again !

Vidi Cehu megalomana kako bi podčinjavao veće i moćnije sredine (demografski, ekonomski,politički ). Neznam jel ti više imaju smisla pripajanja čisto srpskih i muslimanskih etničkih prostora po bosni ili ovo iznad. Odkud ti volja za ovo majketi ?
Razumijem da treba vratit Imotskom njegovih par sela al od njega pravit nekakvo novo središte i pripajat mu jedno Posusje ili Grude ?
Točno se vidi po tvojim idejama da nikada nisi bio među ovim narodom već onako šaraš iz Zagreba

Ovo zapravo seže nazad vjekovima. Na području današnje Hercegovine se prostiralo Humsko kneštvo/vojvodstvo, koje je na sjeverozapadu prvotno obuhvaćalo prostore današnjih općina Širokog, Brotnja, Ljubuškog a imalo je pomorsko središte u zapadnom dijelu općine Ljubuški, makarskoj Krajini i okolici (od Neretve do Cetine - neretvanska kneževina).
U Porfirogenetovom De Administrando Imperio naveden je popis županija Hrvatske (koje su sasvim sigurno iz doba Zdeslavljeva boravka u Carigradu) i jedna od njih je Imota, koja je imala sjedište kod crkve sv. Stipana Prvomučenika i na jugu obuhvaćala općinu Grude & većinu općine Vrgorac, te pogranične dijelove općina Ljubuški i Široki, a na sjeverozapadu je sezala sve do Cetine.
Nakon toga se Imota prestaje javljati u izvorima sve do razvijenog srednjeg vijeka (znamo da već od 1185. nije dio Hrvatske, dokument splitske sinode). U razvijenom srednjem vijeku je dio Huma, a prvi je kao takvu spominje Ljetopis Popa Dukljanina, koji je naziva punim imetom Gorimota (lat. Gorymita, prevođeno kao Gorica/Gorska + Imota, Gorska Imota, Gorovita, Gorovita Imota - u 14. stoljeću nastaje dioba, te Imota i Gorska postaju zasebne županije) i navodi je kao jednu od županija Huma. Hum isto gubi makarsko primorje i okolicu, koje po svemu sudeći PKIV daje na upravu plemićkoj obitelji Kačića.
Kada je Imota točno uključena u Hum ne možemo precizno znati, no sasvim sigurno je to bilo za vrijeme dukljanskih osvajanja, dakle nakon 1089. (smrt Dmitra Zvonimira). Većinu hrvatskih teritorijalnih gubitaka možemo smjestiti u razdoblje nakon 1089. (dukljanska osvajanja, Hrvatska gubi Imotu, Ramu, Bosnu - u koju su za doba PKIV isto priključeni Soli i Usora) i u 1165. (osvajanja Manuela I. Komnena, Hrvatska tada gubi Donje Kraje, ako ih već prije nije izgubila).
Imotski čak u par navrata postaje sjedištem zapadnog Huma (1214/7. - 1237., oko 1250. - oko 1260., 1318. - 1319., 1357. - 1387.)

Odatle naziv Vrgorac. Vrh Gore.
Sjedište župe Gorske.
Ležala je južno od župe Imote.