Otvaran ovu temu. Posoje stereotipi kako se ondi ništa nije događalo nego da je Srbija stalno bila u uzmaku i da je Crna Gora lako zauzeta, ali čini se bila je jaka aktivnost obiju država, koje su vojno ušle u Austro-Ugarsku na područja di su imali potporu srpskog pučanstva. Nalazin po internetu da je Sarajevo bilo pod mogućnošću udara srpskih snaga.

Tu su i druge teme, poput organiziranja logistike u BiH, ratni raspored postrojba, mobilizacijska mista...

25. domobranska pješačka pukovnija se istakla na Drinskoj fronti te je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema Valjevu prodrla daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzela Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Pukovnija se sastojala od tri pučko-ustaška bataljuna (bojne) stacionirana u Zagrebu, od kojih je svaki imao 4 satnije. Zapovjednik 3. satnije prvog bataljuna bio je Vladko Maček.
Vladko Maček (1879. – 1964.) prethodno satnik u karlovačkoj 26. dom. pj. pukovniji (1914. uključena u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju, 25. pukovnije). Josip Broz Tito (1892. – 1980.), vodnik 25. dom. pj. pukovnije (42. div.), zaradio dva ordena. Miroslav Krleža (1893. – 1981.), pričuvni časnik u 25. dom. pj. pukovniji. Mile Budak (1889. – 1945.), dočasnik, Slavko Kvaternik (1878. – 1945.), stožerni časnik...

Bio je prodor srpske vojske 1914. u BIH al ne znam sad detalje treba traziti. Povukli se kad zagustilo pri novim austrougarskim invazijama te godine (ultimativno neuspjesnim).

Crnogorska vojska je doprla do Kozje ćuprije na Miljacki sredinom rujna 1914.

Prema Google Maps to je 3,5 kilometra od Baščaršije, unutar sadašnjeg Kantona Sarajevo u Federaciji BiH.

Crnogorci su su se približili bliže Sarajevu od Srbijanaca.

Tu su detalji:
post870044.html#p870044

Hrvatski zapovjednici iz prvog svjetskog rata.

Stjepan Sarkotić (1858. – 1939.)

Stjepan barun Sarkotić od Lovćena rođen je u vojničkoj obitelji u Sincu kod Otočca. U mladosti je sudjelovao u vojnim akcijama u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a od 1889. radio je za vojnoobavještajnu službu Glavnog stožera vojske u Beču. Zatim je obavljao razne dužnosti u Hrvatskoj i Mađarskoj, da bi 1912. došao na čelo hrvatsko-slavonske sekcije Kraljevskog ugarskog domobranstva. Početkom Prvog svjetskog rata sudjelovao je u napadu na Srbiju, a krajem 1914. ga je car Franjo Josip I. postavio za vojnog guvernera Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Iduće je godine sudjelovao u invaziji na Crnu Goru, posebno se istaknuvši pri osvajanju Lovćena. Za zasluge mu je dodijeljena plemićka titula baruna, a na ime si je pridodao nastavak „od Lovćena“. Poraz Austro-Ugarske u ratu ujedno je značio i kraj njegove vojne karijere.

Na ovoj karti se mogu vidjeti popunidbena područja s kojih su novačeni vojnici u svaku od četiri be-ha pukovnije:

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... ungary.jpg

1. Sarajevo
2. Banja Luka
3. Tuzla
4. Mostar