https://www.youtube.com/watch?v=80x9PUVFg1cHrvatski admiral dosegnuo je kao zapovjednik austrougarske mornarice čin viceadmirala. Dosegnuo je i funkciju vrhovnog zapovjednika austro-ugarske mornarice, koja je objedinjavala trostruku ulogu. Zapovjednik flote, zapovjednika mornarice i funkciju načelnika Mornaričke sekcije pri Ministarstvu rata u Beču. Osim toga postao je i član Tajnog vijeća koje je savjetovalo vladara o pojedinim općim pitanjima unutrašnje i vanjske politike te o financijskim i vojnim pitanjima. Članovi Tajnoga vijeća imali su izravan utjecaj na proces donošenja odluka u Austro-Ugarskoj Monarhiji, te je pripadnost tome vijeću bila rezervirana samo za najviše vojne i državne dužnosnike. Ovdje je s činom admirala s kapom. Ovdje je s činom admirala bez kape. U mornaričkim uniformama viših časnika - naprijed je car Karlo I., iza njega, u sredini, admiral Maksimilijan Njegovan, desno je kapetan linijskoga broda i Hrvat, Janko Vuković Pod-kapelski. Ovdje vidimo cara Karla prvog lijevo, i admirala Njegovana u sredini.
Privitak:
Maksimilijan Njegovan slika 7.png [ 149.24 KiB | Pogledano 1876 put/a. ]
Privitak:
Maksimilijan Njegovan slika 4.png [ 355.28 KiB | Pogledano 1876 put/a. ]
Odlikovanja hrvatskog admirala Maksimilijana Njegovana: Red Željezne krune 3. stupnja, Red Željezne krune 1. stupnja, Red Leopolda, Vojni križ za zasluge, Oznaka za vojnu službu, Brončana medalja za vojne zasluge, Jubilarna spomenica 1898., Jubilarni križ 1908., Prusko odličje Crvenog orla 2. stupnja što je odličje Njemačkog Carstva, Odličje osloboditelja što je odličje Grčke, Odličje Dvostrukog zmaja 2. stupnja što je odličje Kine, Medschidie Orde 3. stupnja što je odličje Osmanlijskog Carstva, Merito Naval 3. stupnja što je odličje Kraljevine Španjolske.
Privitak:
Maksimilijan Njegovan odličja HRV.png [ 96.18 KiB | Pogledano 1876 put/a. ]
Po kineskom vojnom strategu Sun Tzu Vuu, general ne mora izvršiti svaku zapovijed. Ponekad je odbijanje zapovjedi izraz najviše časti koju može imati zapovjednik.
Upravo je zbog svojega čina časni naslov zaslužio Maksimilijan Njegovan. U Prvom svjetskom ratu, tisuću devetsto i sedamnaeste godine, postalo je jasno da Austro Ugarska gubi prvi svjetski rat. Austrijskom caru Karlu prvom i njemačkom caru Wilhelmu drugom to nije bilo jasno. Obojica su nekoliko puta neuspješno nagovarali hrvatskog admirala da granatira Veneciju. Admiral je to odlučno odbijao što ga je dovelo u nemilost dvaju careva. Njegovoj odluci doprinijelo je nekoliko činjenica. Nedostatak goriva i streljiva za brodove. Kao i slab borbeni moral posade na koji je loše utjecalo trajanje rata. Hrvatski admiral je pokazao da su etički i moralni principi iznad svega, pa i iznad carskih zapovjedi. Zbog odbijanja carskih zapovjedi Maksimilijan Njegovan nije smijenjen.
Ovakav čin nije bez sličnih povijesnih primjera. Admiral jugoslavenske narodne armije Vladimir Barović ujutro je preuzeo dužnost načelnika stožera splitske vojno-pomorske oblasti, no nemir ga je sustigao već uvečer. Brzim koracima mjerio je zgradu vojnog kompleksa, potom izišao udahnuti svježi otočki zrak, no duboko u sebi znao je da povratka nema. Imenovanje na novu dužnost značilo je i njegovu suglasnost za svako borbeno djelovanje protiv hrvatskih građana. Njegova vojnička čast mu nije dopuštala izvršiti zapovjedi. Napisao je pismo da se odlučio na časnu smrt jer nije htio ratovati protiv “bratskog hrvatskog naroda”. Napisao je, “Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio.” Naveo je i svoju nemoć u sprečavanju djelovanja Jugoslavenske ratne mornarice protiv Hrvatske. Barović je naveo da je agresija jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku njemu predstavljala djelo suprotno crnogorskoj časti. Imao je obitelj, a bile su mu pedeset i dvije godine. Ušuljao se u ambulantu, prislonio pištolj na sljepoočnicu i opalio. Digao je ruku na sebe u vrijeme kad je dobar dio njegovih sunarodnjaka podržao svetosavsku i velikosrpsku politiku iz Beograda i sudjelovao u granatiranju Dubrovnika.
Slično je postupio u Drugom svjetskom ratu njemački general von Dietrich Choltitz. Bio je zapovjednik njemačkih okupacijskih snaga u Parizu. Taj njemački general opozvao je odluku o razaranju Pariza, a tada nije bio siguran hoće li njegova obitelj biti prebačena iz Njemačke u neutralnu Švicarsku. Na takav čin ga je uspio nagovoriti švedski konzul Raoul Nordling.
Devetnaestog svibnja tisuću devetsto sedamnaeste car Karlo osobno šalje admiralu Njegovanu sljedeći telegram, vezan za bitku kod Otranta: "Zapovijedajući jedinicama Moje flote, koje su nedavno uspješno izvršile zadatak koji im je dodijeljen, nanijele su znatne gubitke svojim neprijateljima i pokazale koliko istinski pomorski duh može biti učinkovit i protiv brojčano nadmoćnijeg protivnika. Ako bih vas danas radije odlikovao admirale Njegovan, kao priznanje za izvrsne uspjehe pred neprijateljem, Mojim Redom željezne krune prve klase s Ratnom dekoracijom i Mačevima, onda u ovom zapovjedničkom odlikovanju moja cijela flota također može vidjeti koliko sam zadovoljan s vama. Svim srcem zahvaljujem svim svojim hrabrim mornarima, te molim za njih naj-bogatiji Božji blagoslov".
Bio ga je hvalio i vrhovni zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice, admiral Anton Haus riječima: „Vrlo dobro upućen u sve grane struke, raznoliko znanstveno obrazovanje... ima pozitivan utjecaj na podređene i ima njihovo povjerenje. Vrlo marljiv i savjestan, s vrlo dobrim rezultatima. Zapovijedao je prvom Eskadrom vrlo dobro u svakom pogledu. U potpunosti odgovara svom trenutnom položaju, pogodan je za sve više položaje i zapovijedanje većim skupinama". Prije toga, tisuću devetsto i dvanaeste admiral Haus ga je branio pred napadima kontraadmirala grofa Lanjusa dajući mu "bezrezervnu podršku", a tisuću devetsto i trinaeste Haus je predložio da Njegovan zamijeni kontraadmirala Chmelarža na mjestu zapovjednika prve eskadre.
Njegovan se nije ženio i nije imao djece, nego je cijeli svoj život posvetio vojnoj karijeri u ratnoj mornarici. Bio je debeljuškasti čovjek veselih očiju i ugodnih bijelih brkova, savjestan, obrazovan i pristojnog ponašanja“, bio je tipičan predstavnik stare Vojne krajine. Za vrijeme školovanja dobivao je ocjene, "željnog i aktivnog, nastoji trenirati kroz učenje, služi precizno i pouzdano u svakom pogledu, … vrlo dobar promatrač, spretan i pouzdan u računanju, … bit će dobar navigacijski časnik“, ali istovremeno ima „dovoljno neovisnosti da bude dobar topnički i palubni kadet“.
Njegovanovi nadređeni optimistično zaključuju kako „ovaj časnik daje razloga za nadu da će i on u potpunosti odgovarati u tom smjeru, jer je nesumnjivo vrlo sposoban i ima dobru volju. Postigao je vrlo dobre rezultate kao nastavnik na srpskom-hrvatskom jeziku. Vrlo koristan, voljan i ambiciozan časnik.“ Nadalje ga opisuju kao „smirenog i karakternog pomorskog časnika“ čije je časničko ponašanje „prema podređenima bilo strogo po službenim propisima“ i koji je shodno tome postao „dobar i pouzdan časnik za obuku“ te je iznad svega „bio pouzdan i vrlo dobro upoznat s inovacijama iz područja pomorskih mina“.
Tijekom službe na korvetu „Helgolandu“ nadređeni ga ocjenjuju kao časnika „vrlo željnog služenja s dobrim uspjehom; teži daljnjem usavršavanju i vježbi. Ima strast i ljubav prema temi navigaciji te je detalje navigacije na „Helgolandu“ uspješno izvršio“. Tijekom službe na brodu „Hoferu“, Njegovana opisuju kao časnika „živahnog duha, izvrsnog razumijevanja, oštrog pamćenja, ispravnog suda – odlučan, energičan, vrlo časnog karaktera, veoma veselog raspoloženja. Vrlo je dobro pazio na svoje podređene i u svakom je pogledu odličan pomorski časnik, opravdavajući najbolje nade.“. Tijekom službe na brodu „Erzherzog Karlu“ Njegovan je hvaljen kao taktičar koji je „vrlo savjestan, u svakom pogledu preporučiv pomorski stožerni časnik. Tijekom pojačane ljetne Eskadre, često pod teškim okolnostima, vodio je svoje agende kao šef stožera smireno i razborito do potpunog zadovoljstva.“. Hvalili su ga kao visoko preporučenog časnika zbog svog vojničkog stava i svestrane prilagodljivosti.
Njegovan je stavljen na raspolaganje nadvojvodi Franji Ferdinandu te kratko služi kao zapovjednik jahte „Miramar“, carske jahte koju su koristili mnogi članovi carske obitelji, između ostalih i Franjo Josip prvi te carica Elizabeta. Ovaj podatak je veoma značajan jer pokazuje da je Njegovan bio čovjek od povjerenja carske obitelji. To nam također govori da je bio veoma odan caru i Monarhiji jer u suprotnome ne bi dobio takvu čast da osobno zapovijeda carskom jahtom.
Nakon što je Srbima i Crnogorcima onemogućeno zaposjedanje Skadra, Njegovan je bio u okviru okupacijskih snaga imenovan kao predstavnik austro-ugarske ratne mornarice u međunarodnom admiralskom vijeću u Skadru tisuću devetsto i trinaeste.
Njegovanove sposobnosti uključivale su dobro poznavanje njemačkog i srpsko-hrvatskog jezika, tečno poznavanje talijanskog, francuskog i engleskog jezika te se vrlo često i sigurno koristio Morseovim aparatom.
Njegov mlađi brat Viktor je tijekom Prvog svjetskog rata služio u kopnenoj vojsci te je karijeru završio sa počasnim činom generala pješaštva, a 7. ožujka tisuću devetsto i sedamnaeste dodijeljeno mu je i ugarsko plemstvo nakon čega je imao pravo dodati prefiks „von“ svom prezimenu.
Ishod rata je Maksimilijana osobno teško pogodio. Godine tisuću devetsto dvadeset i četvrte doživio je moždani udar, koji je bio popraćen anginom pektoris i samo ga je njegov neuništivi humor držao na životu.
Admiralu je konačno počivalište na zagrebačkom Mirogoju. Na pogrebu tisuću devetsto i tridesete će mu nazočiti generali i zapovjednici austrougarske vojske, kao i mađarski veleposlanik kao izaslanik Mikloša Hortija. Došli su i njegovi suborci, još živi austro-ugarski admirali i generali, kao i pripadnici postrojbi pješaštva i konjaništva. Lijes je spušten sa svim državnim i vojnim počastima uz puščane plutone i plutone bitnica poljskog topništva. Pogreb ovog izuzetno učinkovitog i simpatičnog časnika tada je ponovno bacio sjaj nekadašnje slave na njegovo ime.
Vrijedan rad o ovome hrvatskome admiralu napisao je Karlo Foder na pedesetak stranica, koji je nagrađen rektorovom nagradom dvije tisuće i dvadesete godine. Poveznica na rad je u opisu videa.
Kroz sudbinu admirala Maksimilijana u tome radu vidi se sudbina hrvatskog naroda u Austro-ugarskoj za vrijeme Njegovana. Ostaje dojam nakon čitanja da se Hrvati u velikim sustavima za sebe mogu izboriti samo izvrsnošću. Kroz rad se vidi i utjecaj socijalističkih ideja i jugoslavenske ideje prilikom pobune mornara u Boki kotorskoj. Te ideje su kasnije obilježile hrvatsku sudbinu.
Nakon te pobune objavljeno je da je Njegovan umirovljen na vlastiti zahtjev, dok se kao stvarni razlog navodi to što je odbio bombardirati Veneciju, a da je pobuna bila samo povod.
Foderov rad oslikava još jednu činjenicu o hrvatskoj stvarnosti, a ta je da se temom doprinosa Hrvata u austro-ugarskoj ratnoj mornarici profesionalni povjesničari u Hrvatskoj ne bave u većoj mjeri, nego samo zaljubljenici u povijest poput Zvonimira Freivogela, koji su dali najveći doprinos toj temi u hrvatskoj historiografiji.
Karlo Foder rad o Njegovanu,
https://apps.unizg.hr/rektorova-nagrada ... 99/preuzmi,
https://kamenjar.com/vladimir-barovic-a ... -hrvatsku/, Davor Domazet Lošo, "Hrvat jest ratnik" 2021., Lanjusova slika,
http://www.regionalexpress.hr/site/more ... izeadmiral, slike i popis odlikovanja,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Maximilian_Njegovan, slika Viktora Njegovana,
https://www.europeana.eu/hr/item/202060 ... ions_15682, slika admiralovog groba,
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... Zagreb.jpgPodatak da je bio promaknut u velikog admirala je pogrešan, niti jedan izvor ili knjiga ne spominju da je promaknut u velikog admirala.
