Je li Dalmacija imala banove?

Tko je bio na čelu pokrajinske vlade?

Kako se titula pokrajinskog premijera zvala u Češkoj?

Dalmacija je pod Habsburzima imala status "kraljevine" (krunske zemlje) i nije imala bana, nego guvernera (također je imala i Sabor, sa sjedištem u Zadru).

Češka je zadržala status kraljevine , ali nije imala zemaljsku vladu, čak niti parlament.

Češka je imala "parlament", u razdoblju nakon 1860-ih, isto kao Kraljevina Dalmacija ili Markgrofovija Istra. Imale su i ostale austrijske krunske zemlje Galicija, Moravska, Bukovina, Šleska itd.

Evo nekoliko izvora koji spominju povezano pojmove Dalmacija i rieč ban:

- Izvor: Lucio, Memorie istoriche di Tragurio, str. 331, 351, isti, Historia di Dalmatia, str. 331 (= CDH X/1, str. 375, CD XVII, str. 52.)
(siečanj, 1387.)
Ivan Paližna, vranski prior i ban Kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske (prior Aurane etc. regnorumque Sclavoniae, Dalmatie et Croatie banus), dao je Cionu Marinovu iz Firence u zakup prihode od soli i solne carine u Dalmaciji, a ispravu je izdao dok je opsjedao utvrdu Nomach (Unac?).

- Na glagoljici: 4. siječnja 1428., knez Mikula IV. Frankapan iz Novog prihvaća molbu bakarskog suca Blaža:
,,Mi knez Mikula de Frankapan, krčki, senjski i modruški knez i pročaja, ban Dalmacije i hrvacki, damo viditi po tom listu, kako su prišli pred nas sudac Blaž z Bakra ...''
Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 62].

- 10. svibnja 1431., Podhumac, hrvatsko-dalmatinski podban (banovac) Domša iz Vladihovića šalje poruku rmanjskim knezovima, županu i sudcima lapakog stola u Lici (Krbavsko polje) na glagoljici:
,,Mi gospodin Domša z Vladihović, Dalmacije i Hrvat banovac, damo viditi vam knezem, našim i rmanjskim, i županu i sutcem stola lapačkoga, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 70].

- 4. siječnja 1428., knez Mikula IV. Frankapan iz Novog prihvaća molbu bakarskog suca Blaža na glagoljici:
,,Mi knez Mikula de Frankapan, krčki, senjski i modruški knez i pročaja, ban Dalmacije i hrvacki, damo viditi po tom listu, kako su prišli pred nas sudac Blaž z Bakra ...''
Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 62].

- 29. lipnja 1432., Sinj, hrvatsko-dalmatinski knez Petar Talovac izdaje privilegij pisan hrvatskom ćirilicom:
,,Mi Petar s Talovca, knez cetinski i kliški, ban Dalmacije i Hrvat,
damo viditi vsakomu komu se pristoji, i prid koga lice prida ova naš list, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 71].

- 25. listopad 1451., Knin, rotni stol prema "zakonu hrvatskom" da se Martinu Djaniševiću iz Srba vrati neki vinograd u Plastovu kod Srba, na glagoljici:
,,Mi Tomaš Bojničić is Plavna, banovac Dalmacije i Hrvat, ... sutci rotni plemenitih Hrvat stola tninskoga (t.j. kninskoga), damo viditi vsim i vsakomu, kim se dostoji, prid kih obraz ov naš list pride, kako nam sidećim u zgora rečenom stoli s mnozimi plemenitimi Hrvati, pravdu dilećim potribujućim je ot nas, onde zmej dugujućih pristupiše prid nas s jedne strane Martin, sin Marka Djaniševića, iz Srba, a z druge strane Juraj Henčić i Jandrij Kovač z onogaje Srba i počeše govoriti govoreći: "Gospodo! Imili smo dugovanje parno u stoli srbskom mej sobom u dugovanji vinogradov i dvigli smo se iz stola srbskoga prid vas. Upitajte nam pristava kako nam je dug tekal, ter nam otlučite ča je pravdi i zakonu hrvackomu ugodno.''
Izvor [Ivšić et al., str. 124-125].

- Dokument na glagoljici, od 18. listopada 1451. pisan u Kninu započinje ovako:
,,Mi Tomaš Boiničić is Plavna, banovac Dalmacie i Hrvat,...''
,,...sutci rotni (zaprisegnuti) plemenitih Hrvat stola tninskoga (Tnin - Knin), ...s mnozimi plemenitimi Hrvati...,
ča je pravdi i zakonu hrvackomu ugodno....''
Vidi Acta croatica, str. 79.

- 28. listopada 1455. na glagoljici, Novi, vidi [Ivšić et al., str. 150]:
,,knez Mikula Frankapan krčki i senjski i modruški, ki biše ban Dalmacie i Hrvat, ...''

- 1. ožujka 1484., Tržić, prodaja plemenšćine u selima buške (Bužan) županije pred banskim namjesnikom i buškim kraljevskim stolom u Tržiću (Velebit-Lika):
,,Mi Gašpar Perušić iz Pseta, budući namestnik vzmožnoga i vzveličenoga gospodina Gerebi Matijaša, rusagova Dalmacije i Hrvat i sloinskoga bana, v stoli kraljevi meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 227].

- Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.65)
Krunitbena zavjernica Vladislava II. godine 1490. (izvor: Klaić, Povjest Hrvata II. 3.:
,,Također, da ne ćemo moći drugim nego Ugrima, i to svakako veoma zaslužnima, dati i podieliti čast erdeljskoga vojvode, sikulskoga, temeškoga i požunskoga župana, potom čast bana Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i severinskoga, biogradskoga i jajačkoga i drugih mjesta...''
Rečenicu ,,Da ćemo kraljevinu Ugarsku s ostalim kraljevinama i pokrajinama njoj podloženima...'', je kralj morao izpraviti na saboru u Budimu godine 1492., koja je onda glasila: ,,Da ćemo kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama naime Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom i sa stranama erdeljskim, kao i s pokrajinama njoj podloženima...''

- 1490., Tržić, knez Ivan Kosinjski pred buškim rotnim stolom zalaže dio svoje plemenšćine prioru pavlinskog samostana sv. Spasa, na glagoljici:
,,Mi Tomaš Mogorić, špan mej plemenitimi ljudi Bužami, i v stoli pitanja buškoga namestnika pod vzmožnim gospodinom Egervari Laclavom, banom dosjnim hrvackim i slovinskim i Dalmacije, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 295].

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.71)
Izprava hrvatskih staleža, kojom potvrđuju požunski mir (Klaić, Povjest Hrvata II.)
,,Mi Ladislav od Egervara, ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije it.d., Bernardin Frankopan senjski, krčki i modruški knez, potom Nikola, Ivan i Mihajlo također Frankopani, tako isto senjski, krčki i modruški knezovi, Karlo knez krbavski, Stjepan i Mihajlo, knezovi od Blagaja, Petar i Pavao Zrinski, Ivan Hening od Susedgrada, Baoša vojvoda svetoga Save, Baltazar Baćan, Petar Bočkaj, Bernardin Rohfy, Petar Pogan, Juraj Mikuličić, Mihajlo Kerhen, Juraj od Zempča, Toma Mogorić, Petar od Gudovca, Kristofor Šubić od Perne, Juraj Kaštelanfi, Nikola Turbelt, Jakov Martinušević, Juraj i Matej Gusić, Albert Lonjaj, Nikola Bočkaj, Juraj Buković, Gašpar Perušić, Gašpar Farkašić, Juraj Šubić, Toma Martinušević, Nikola Herković, Emerik Hašagi, Ivan Pezery, Juraj Pogan, Vladislav Bučić, Ivan Mindsenti, Ilija od Bučinca, Pavao Bolković, Juraj Krivčić, Juraj Orlovčić, Ivan Ješković, Ivan Keglević, Juraj i Marko Bobojelić, Ivan Mikčić, Vladislav od Stubice, Ladislav Pekri, Nikola Resić, Juraj Plavičevski, Vojko Maretić, Židan Otmioć, Pavao Petričević, Nikola Oroz, Juraj od Orehovca, Ivan literat od Česteca, Petar Gereci, Ivan Orlić, Ivan Kernjak i Ivan od Orehovca, kano i ostali baruni, velikaši i plemići kraljevina Hrvatske i Slavonije...''

- Nikola Šubić Zrinski, isprava iz 1544. pisana brzopisnom glagoljicom u Ozlju:
,,Mi knez Miklouš Zrinski i ban hrvatski i Slovin u Dalmacije ...''

- Notarska isprava na glagoljici iz 1550. pisana u Bakru, koja spominje
,,...kneza Miklauša Zrinskoga (tj. Nikolu Šubića Zrinskoga), i bana slovinskoga, i hrvackoga, i Dalmacije...''.

- Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.93)
Kralj Ferdinand ne dopušta, da se Nikola Zrinski pobije u dvoboju. (Barabes Samu, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrino) 9. kolovoza 1554. pisano u Beču:
,,...nama milim grofom Nikolom Zrinskim, banom kraljevina naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije it.d., i među spomenutim pašom...
...
...jer je ban t.j. podkralj triju kraljevina naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i ovako ga obasjava sjaj mnogih imena velikoga dostojanstva;...''

ko pita za to doba dok je bila pod habzburzima?
prije toga je bila banovina i imala je bana.

nemogu vjerovat šta robie nezna

Nije niti prije toga imala posebnog bana, postojao je samo zajednički hrvatsko-dalmatinski ban, jedino je u tom vrijemu postojao slavonski ban čija se funkcija ukida pod Habsbzurzima

Ovisno o razdoblju, postojale su titule:
Ban Hrvatske
Ban Slavonije
Ban Hrvatske i Dalmacije
Ban Hrvatske i Slavonije
Ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

Koliko znam, nikada nije postojao "Ban Dalmacije" kao titula, ako netko ima dokaze za suprotno, molim da podijeli.

Nije postojao zaseban ban dalmacije vec su uvik išli skupa dalmacija i hrvatska cak je Zigmund luxemburski u svoj grb kao grb hrvatske stavio dalmatinski grb. To su bili prakticki sinonimi kao narodno ime i ime latinske pokrajine di živi taj narod.

Slavonija je bila zasebna baanovina.

ali bilo je vladara dalmacije koji su ban hrvatskei dalmacije a kontroliraju samo dalmaciju :)
sta to dođe?

Ko? Mletacki duzd je uzimao sebi za titulu dux Hrvatske i Dalmacije a kontrolirao je samo neke dijelive obale.

subici nisu imali zapadnu hrvatsku

Postojala je banska titula ali je to uvijek bila jedna osoba koja je upravljala u ime kralja Hrvatskom i Dalmacijom.
Postojala je i titula ban Bosne.
Zavisno od potrebe upravljanja određenim područjem.
S time da je titula hercega bila iznad bana.

Šta podrazumijevaš pod zapadna Hrvatska?

Sluzbeno takva teritprija nije postojala.

Šta podrazumijevaš pod zapadna Hrvatska?

Sluzbeno takva teritprija nije postojala.

Šta podrazumijevaš pod zapadna Hrvatska?

Sluzbeno takva teritprija nije postojala.

http://virtualna.nsk.hr/zrinski/wp-cont ... _001_e.jpg
ono sto je ovdi hrvatska

Znaci, banske titule su se izvorno koristile isključivo uz imena ovih geografskih regija:

Slavonije, uže Hrvatske, Dalmacije i Bosne.

Sama titula nije nikakva nova funkcija, nego domaći naziv za guvernera (kraljevog lokalnog premijera).

To najbolje govori da se radi o istom narodu.

4 regije koje koriste tu titulu; to je i uvjerljivije nego kad se samo kaže “Hrvatske i Bosne”.

Jel ja loše vidin al ta karta ne pokazuje zemlje Šubića?

Upravljaju današnjom Likom, Gorskim Kotarom, ostatkom upravljaju Babonići.

U banskoj tituli Dalmacija nikad nije bila sama nego uvik s Hrvatskom. Slavonija je jedino bila jedan period odvojena.

Nije bitno, spominje se u tituli.

Inače, ne razumijem kako su mogle Dalmacija i Hrvatska dijeliti bana ako je jedna bila pod Austrijom, druga pod Ugarskom. Ili je to bilo samo dok su sve bile pod Ugarskom?

Dijeljenje bana je interesantan faktor ujedinjena, koji se Hrvatima dozvolio, iako su i Austrija i Ugarska igrale s Hrvatima britansku igru podjele.

Ma to je u srednjem vijeku daaaavno prije austro-ugarske.

U austrougarskoj bio je jedan ban na ovim prostorima i on jesluzbeno bio ban trojedne kraljevine mada je de facto dalmacija odvojena pojrajina show. Čak i u hrvatsko-ugarskoj nagodbi piše da je dalmacija dio trojedne kraljevine.

Kakvu je onda vlast nad Dalmacijom imao ban nakon nagodbe?

I sto su Hrvati uopće dobili nagodbom, jer ujedinjene očito nisu?

I kako su Madjari uopće mogli spominjati Dalmaciju i potpisivati ugovor u vezi nje, ako nisu imali nadležnost nad njom, ili su to eto cisto dali onako populistički Hrvatima da napišu jer ih (Madjare) ništa ne košta. Čak ima smisla da je interes Madjarske bio da oni upravljaju Dalmacijom.

Evo čl.66 Hrvatsko-ugarske nagodbe

§. 66.
U smislu prijašnjega paragrafa priznavaju se kao k teritoriju kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije spadajući:

Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kotarom bakarski pada županiji riečkoj, s izuzećem grada i kotara riečkoga, koji grad, luka i kotar sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tielo (separatum sacrae regni coronae adnexum corpus) i glede kojega kao taktova, posebne autonomije i na nju protežućih se zakonodavnih i upravnih odnošaja uredjenja, imat će se putem odborskih razprava izmedju sabora kraljevine Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rieke obće sporazumljenje postići.
županija zagrebačka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem;
županija varaždinska sa gradom Varaždinom;
županija križevačka s gradovi Križevci i Koprivnicom;
županija požeška sa gradom Požegom;
županija virovitička sa gradom Osiekom;
županija sriemska.
Nadalje sliedeće krajiške pukovnije:

Lička.
Otočka.
Ogulinska.
Slunjska.
Banovačka prva.
Banovačka druga.
Varaždinsko-Križevačka.
Varaždinsko-Gjurgjevačka.
Gradiškanska.
Brodska.
Petrovaradinska.
Napokon:
Sadašnja Dalmacija.