Prenosim post s druge teme, pa možda da bude posebna kontroverzna tema.

Da odmah zacrtam smjer teme.

Ne radi se o tome tko je "bolji, ljepši, moralniji".

Svaki od tih pristupa je legitimna politika onoga tko ima moć, a kada se ima moć i drži se sve pod uzdama, lako je biti tolerantan, a posebno ako je to iz interesa.

Još kad si car, želiš stabilnost, i realno, i ljudi druge vjere su ti podložnici.

Sve ovisi kada i gdje. Nije Španjolska bila ista 1500e i 1600e a nisu ni Turci ostali isti, no u globalu vjerojatno Turci jesu bili tolerantniji od Španjolske koja nakon progona židova i moriskosa je imala nula tolerancije prema vjerskim manjinama.

U školama, barem u srednjoj, osnovne se ne sjećam obrađuje relativno dosta, barem na papiru sad koliko će prosjecni profesor obraditi je druga stvar, a nisu svi udžbenici ni isti, ja sam ih zbog natjecanja sve prolazio, ali mi je pomalo već to u magli. Ali ako se dobro sican sve knjige obrađuju barem najosnovnije aspekte osmanske uprave, timar spahije begovi raja itd.

Isto tako, možda je nepravedna usporedba malog kraljevstva i velikog carstva.

Jasno da veliko carstvo mora imati fleksibilnost i veću dozu tolerancije, nemoguće je unificirati tolike geografske prostore i kulture, to je samo Kinezima djelomično uspjelo.

Tako da skoro po definicij ako ideš praviti carstvo, da postojat će tvoj specifični kulturni brend koji će biti predominantan i svi će ga prihvatiti, ali moraš imati dozu tolerancije i na "lokalne običaje" i razna plemena. To je valjda iskustvo svakog cara ikad u povijesti.

Pa i Španjolska je bila veliko carstvo. :)

Ne tada.

Tad su bili neki Pirinejski Vlasi, u zaleđu, nisu imali ni mornarice.

Kako misliš, španjolska postaje veliko carstvo upravo kada se završava rekonkvista, pad granade i kolumbova otkrića se dogadju unutar par godina.
Španjolska je doživila svoj zenit u isto vrijeme kad i Osmanlije otprilike. Prije toga ne možemo govoriti o španjolskoj, tojest par godina prije kada dolazi do ujedinjenja s aragonom kroz brak. Prije toga samo možemo govoriti o kršćanskim kraljevstvima na iberskom poluotoku. Stime da su razne krune u španjolskoj imale veliku autonomiju sve do ukidanja istih sa Nueva Planta decrees u 18om stoljecu. Tako da je vjerska tolerancija jako varirala na lokalnoj razini. I uspjeh izgona maura je bio uspješniji tamo gdje su bili više tolerirani (tipa u kraljevstvu valencije) ironično jer su bili manje asimilirani i susjedi su ih više mrzili lol, dok su recimo u kastilji gdje je prisilno pokrštavanje bilo jako strogo velikim dijelom ostali.

Mislim da je Granada opstala kao enklava još 100 godina.

Arapski Gibraltar.

To onda pomiče godine i formalni pad nerealno kasnije.

Ne baš Gibraltar, ali da. No Španjolska se ,,ujedinjuje'' tek par godina prije pada granade. Prije toga imamo Krunu aragona, koja vlada i Sicilijom, Sardinijom i Napuljskim kraljevstvom, recimo Skenderbeg je bio aragonski vandal I Kraljevstva Kastilja-Leon. da se razumijemo sve ove razne krune nastavljaju postojati do dolaska Burbona i Nueva Planta dekreta, no imaju jednog kralja/icu.

Evo.



Tarifa kod Gibraltara pala 1292, Granada 1492, raspon točno 200 godina a udaljenost 200 km.

Je, ali Španjolska kao iole ujedinjen ,,polity'' ne postoji sve do druge polovice 15og stoljeća.

Da završim komentar.

Španjolci su bili 50 km od Granade a ne u njoj, na period od 150 godina. To je točno period od 1878 do 2025 za nas.

Evo kako je to izgledalo.

Granađani su bili pokorni nakon 1350ih i neuspjeha marindskom sultanata da prijeđe iz Afrike u Iberiju, plaćali danak Kastilji, itd.

Znači nešto kao Dubrovačka Republika za Osmanlije.

Sjajni i bogati trgovački grad, centar kulture, diplomacije i prosperiteta. Plaćali danak.

S tim da su Turci ipak pustili Dubrovnik na miru, još jedan dokaz relativne tolerancije u odnosu na Španjolsku.

Dubrovnik je ipak puno manji, granada je imala 300-500 tisuća stanovnika. (cijeli emirat naravno) Dok je Dubrovnik imao možda 30 tisuća.

Pa je manje smetao ?

Da, Granada je ipak u nekom idealnom scenariju mogla biti prijetnja, pogotovo jer imaš muslimane preko bare, Dubrovnik sam po sebi nije bio nikakva prijetnja. A i nagrada je jednostavno bila veća, zauzimanjem granade španjolci dobivaju bogatu pokrajinu, turci bi dobili beznacajni proušeni grad koji bi bez svoje nezavisne uloge bio prilicno beskoristan.

Tada je iberija bila u velikom vjerskom zanosu, portugalci su ozbiljno pokušavali zauzeti Maroko, i dobro im je išlo dok im mladi kralj nije bezveze izginuo usred maroka. I nakon toga velik dio obalnih gradova drže portugalci.

Zanimljivi poprilično zaboravljen povijesni faktoid, danas je ostatak ovoga Ceuta, koja je prešla u španjolski posjed.

Mislim da je sama usporedba apsolutno glupa. Spanjolskoj je oduzet prostor koji su oni vratili pa je samim time i "mrznja" odnosno zelja za osvetom bila veca nakon oslobodjenja.
Osmansko carstvo kao i mauri osvajaju druge teritorije koje im ne pripadaju pa je i logicnije da su konfesionalnosti pristupali drukcije. Otprilike u pocetku tolerantinije, ali s protokom vremena sve gore

Ne vidim što je tu sporno. Osmanlije su doista bile tolerantnije od katoličke Španjolske. Kada samo pogledamo vjersku sliku tj zemljovid Turske imperije iz 1800-te, imali smo mix vjera od Kladuše do El Alamejna.

Morali su bit da im ne ostane prazna zemlja.

Miks vjera ne znači automatski da su bili priznati, da ne kažem ravnopravni. Zapravo se
može više govoriti da su bili tolerirani. Zato i jesu uvedene Tanzimatske reforme tek
zadnjih desetljeća carstva.
Pravoslavni millet je postojao već od pada Carigrada, katolički tek skoro 400 god. poslje.
Katolici u BiH su prvu crkvu nakon pada Bosne 1463., napravili tek 1854. Eto, kakva je bila
"tolerancija". Do tada su, mislim ostale samo četiri iz predosmanskog razdoblja.
Stotine su porušene.