O poemi »Jama« Ivana Gorana Kovačića puno se govorilo i još se govori. Komunisti su nam neprestano utuvljivali u glavu da ona opisuje grozne ustaške zločine. Međutim, isto se tako uvijek potiho šaputalo da to nije istina. Nažalost, dovoljno dokaza nije bilo sve do ovih dana. Posredstvom fra Andrije Nikića do mene je stigao kraći tekst Dragana Hazlera o komunističkom ubijanju u slunjskom kraju, Ivanu Goranu Kovačiću i Vladimiru Nazoru, poemi »Jami«... Pročitao sam ga u jednom dahu i zamolio gosp. Dragana da napiše sve što zna. On je to s radošću učinio. Pročitao sam naravno i taj prošireni tekst i ostao zapanjen novim spoznajama. Uopće mi nije jasno zbog čega se u hrvatskoj javnosti o tome do sada nije šire govorilo, a moglo se dosta toga učiniti jer su određeni dijelovi Hazlerovih prisjećanja bili na dohvat ruke. No, sad što je tu je. Dopustimo Hazleru da nam posvjedoči o tim strašnim ratnim danima. Prije toga, ipak, spomenimo još i sljedeće. Kovačić u svojoj poemi »Jami« nigdje ne spominje ustaše, nego općenito govori o strašnoj zloći čovjeka prema čovjeku. Tek na kraju ljigavo propagandistički govori o uzvišenim partizanima zbog čega uzorno napravljeni pjesnički uradak gubi na svojoj kakvoći. A žrtve u poemi jesu zapravo slunjsko-hercegovačka mladost. Međutim, neka Hazler nastavi o svemu tome.

Ostatak prvog djela ovog svjedočenja čitajte na http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=112

Zanimljivo i lahko moguće. I sam sam znao davat primjetbe kako je vjerojatno Goran Kovačić opisivao partizanske zločine a ne ustaške. Onaj tko je imalo proučavao spise kako su četnici i partizani skupa ubijali 1941. i 1942., vidjet će kako ova pjesma Jama baš pristaje za te zločine. Također, one srbske izmišljotine o Pavelićevoj košari sa srbskim očima, je također izmišljena na račun srbskih zločina po Bosni, jerbo je četnički običaj bio upravo vadit oči.
Ustaše nisu imali običaj izživljavat se nad mrtvima, to je četnička tradicija koja je bila i u sklopu partizana.

Ovdje ću samo spomenuti da su zajednička zločinstva jugoslavensko-srbskih žandara i lokalnih četnika nad hrvatskim seljacima u Slunjskome kraju započela već 1935. naovamo. O tome znademo mi, još živi stariji ljudi. Ta zajednička zlodjela žandara i četnika u selima Slunjskog kotara prije Drugog svjetskog rata, spominje i opisuje Vjećeslav Holjevac u svojoj knjizi »Zapisi iz rodnog grada«, Nakladni zavod MH, Zagreb 1972.

http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... Itemid=112

Neznam koliko je vjerovati tekstu koji opisuje pogrešno smrt Jure Francetića. Jure Francetić je umro od posljedica ranjavanje sjekirom (nakon rušenja aviona 22.12.1942) u partizanskoj bolnici 28. ili 29.11. Partizanski liječnici su pokušali održati ga na životu zbog razmjene ali nisu uspjeli.

Da vas ispravim okolnosti njegova ubojstva su nerazjašnjene. Poznato je da je ubijen od strane Serva partizana prilikom pada zrakoplova. Ali se nezna razlog pada zrakoplova. Te nije točno da su ga samo radi zamjene držali na životu partizani. Postoji svjedočanstvo koje vam govori da su čak i partizani pokušavali ga bezuspješno pridobiti na svoju stranu. Jer u to vrijeme pjesme o njemu su se čak čule i u partizanskim redovima. On je bio narodni junak koji je puškom jednako bio spreman krenuti protiv četnika, partizana i talijana.