O prodoru Mongola (Tatara) u 13. st. na područje Hrvatske malo se zna. Međutim, postoje brojne legende o tom događaju. Po jednoj, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. sklonio se u Gradec (od kojeg je kasnije nastao Zagreb), pa je za nagradu gradu dodjelio Zlatnu bulu, kojom mu jamči slobodu i samoupravu. Taj dokument zaista postoji, sačuvan je i može se, po mom mišljenju, priča uzeti za vjerodostojnu. Druga legenda sliči prvoj, samo su po njoj kralja spasili kalnički kmetovi. Oni su njoga i njegovu vojsku hranili šljivama za vrijeme opsade, pa im je kralj dodjelio plemstvo. Zato se zagorski plemići nazivaju šljivarima. Treća i najzanimljivija je o pobjedi na Grobničkom polju. O njoj, međutim, nema nikakvih dokaza. Puno je obrađivana u umjetnosti, a stariji kroničari i povjesničari uzimali su je za istinitu (Tomašić, Vremec, Vitezović itd.). Inače legenda govori o isključivo hrvatskoj pobjedi, bez sudjelovanja mađarske ili druge strane vojske. Evo dijela epa "Grobničko polje" Dimitrije Demetera:

Amo, kom je život Hrvatica dala!
Našeg roda to je sveta Meka,
Čiste krvi djeda naših rijeka
Tu je okaljanu svijeta čast oprala.
Svojim kraljem tu sve Hrvat spase kralje,
Batukanu kameni su ovi
Strašni bili stupi Herkulovi,
Gdje upisa udes: Do tuda, ne dalje!
Tu nek Hrvat uči koja mu je cijena,
Tu nek crpi hrabrost, ponos, volju,
Ne ne ište vijek utjehu bolju,
Neg’ koju mu daje ova uspomena!

Priče kao priče, a realnost je da su se zaustavili tek pod zidinama dalmatinskih tvrdih gradova. Ostalo sve razturili i belaj napravili.

Kralj Bela je doša prid Mongolima sve do zidina Trogira, a kralja su sklonili na mali otočić Kraljevac, koji po kralju dobija ime, ispod Okruga Donjega na Čiovu, posli je i Trogir dobija povelju slobodnoga kraljevskoga grada,

http://maps.google.hr/maps?hl=hr&q=trogir+maps&ie=UTF8&hq=&hnear=Trogir,+Splitsko-dalmatinska+%C5%BEupanija&gl=hr&ll=43.479674,16.222987&spn=0.015228,0.043945&t=h&z=15

Bitka se vjerovatno i odigrala, netriba potcjenjivat narodnu predaju, ali sigurno to nije bija udarni dio mongolskih snaga, oni su išli u pljačkaške pohode sve do Dubrovnika i Kotora, moguće da je jedan dio vojske iša i prema Rijeci, prema zapisu Tome Arhiđakona, Salonitanske povijesti iz 13.st. kaže da su nekolko puta bezuspješno napadali Klis i Trogir, i zadržali se u Hrvatskoj oko misec dana, i vratili se nazat.

Priča o Mongolima je da su se vratili iz Hrvatske zbog smrti Džingis kana i svojih zakona (a i morali su sudjelovati u biranju novog cara ).
Bitka na grobničkom polju je vjerojatno legenda iz kasnijeg srednjeg vijeka, ali se možda tu i odvio neki okršaj sa manjom skupinom Mongola. Barem smo tako mi učili u srednjoj