Ubojstvo Brune Bušića
Ubojstvo BRUNE BUŠIĆA (16.10.1978., u Parizu)
- cjelovita kronologija i pojedinosti slučaja sa originalnim dokumentima ...
Bruno Bušić kojega su udbini likvidatori ubili 16. listopada 1978. u Parizu. Šira hrvatska javnost za vrijeme Jugoslavije, s obzirom na narav totalitarnog komunističkog režima, nije mogla detaljnije upoznati niti njegov
rad u domovini i još manje onaj u iseljeništvu. Svejedno, već tad kada je Bruno ubijen, znalo se da je pucanj u njega bio pucanj u Hrvatsku. Međutim, bijaše to pucanj u prazno, jer je Bruno Bušić kao personifikacija stoljetne hrvatske težnje za vlastitom državom, nadživio ideju zločinačke države njegovih ubojica. Nakon vojnog puča u Karađorđevu 1. prosinca 1971., Bruno Bušić je među prvima, 12. prosinca 1972., bio uhićen i pritvoren, da bi zajedno s dr. Franjom Tuđmanom i dr. Dragutinom Šćukancem, bio optužen i 13. listopada 1972. osuđen na dvije godine zatvora (kao i trećeoptuženi Franjo Tuđman, dok je drugooptuženi Dragutin Šćukanac dobio četiri godine zatvora).
PRESUDA OKRUŽNOG SUDA U ZAGREBU PROTIV BRUNE BUŠIĆA I FRANJE TUĐMANA:
http://www.klub-povratnika.com.hr/im...zg_presuda.pdfPRESUDA VRHOVNOG SUDA SRH PROTIV BRUNE BUŠIĆA I FRANJE TUĐMANA
Tekst u pdf-u
http://www.klub-povratnika.com.hr/im...ud_presuda.pdfNakon izlaska iz zatvora Bruno Bušić bio je podvrgnut potpunom nadzoru i svakojakom zlostavljanju. Kako, naravno, putovnicu nije mogao dobiti legalnim putem, domovinu je napustio u rujnu 1975. s krivotvorenim putnim ispravama Bruno Bušić je blizu dvije godine djelovao izvan iseljeničkih organizacija, da bi se početkom 1977. godine učlanio u Hrvatsko narodno vijeće (HNV). Na izborima za Drugi sabor HNV-a u svibnju i lipnju 1977. godine Bruno Bušić je dobio daleko najviše glasova od svih kandidata. Taj Sabor HNV-a nije samo personalnim promjenama u vodstvu organizacije simbolično naglasio ideju svehrvatske pomirbe, već je nagovijestio i koncepcijski zaokret u političko-osloboditeljskom radu hrvat skog političkog iseljeništva.
Djelovanje Brune Bušića nije zabrinulo samo šefove Udbe, nego i cijelu beogradsku političku i vojnu vrhušku. Pored toga, nakon kratkog vremena u izbjeglištvu Bruno Bušić je zamijetio dvije ključne stvari. Prvo, da ni zapadne velesile, kao ni istočnoeuropske, komunističke države na čelu s SSSR-om, nisu bile nimalo sklone hrvatskoj borbi za državnu samostalnost i nacionalnu slobodu, nego su svim sredstvima pomagale opstanak jugoslavenske države i Titovog režima.
Aktivnost Brune Bušića, dakle, nije zasmetala samo Jugoslaviji nego i nekim međunarodnim središtima moći kojima nije odgovarala pojava čovjeka u hrvatskom iseljeništvu, koji je hrvatskoj osloboditeljskoj politici mogao dati suvremene crte i obzorje, ali i narušiti njezinu determiniranost probicima velikih sila u određenim iseljeničkim krugovima. Tadašnje hrvatsko iseljeništvo nije bilo sposobno naštetiti Jugoslaviji do mjere koja bi uzdrmala njezine temelje.
Početkom, 10. ili 11. rujna 1978., Bruno Bušić je doputovao iz Londona u Pariz radi priprema za Izvanredni sabor HNV-a, koji je bio zakazan za 20. i 21. listopada 1978. u Amsterdamu. Beograd je, međutim, vjerojatno uz sekundiranje nekih stranih središta moći, odlučio da se Bruno ne smije pojaviti na tom skupu gdje bi mogao preuzeti potpuno vodstvo među hrvatskim političkim izbjeglicama. U Beogradu je donesena odluka – BRUNO BUŠIĆ MORA BITI UBIJEN.
Kad je Bruno Bušić 16. listopada 1978., između 23 i 23,15 sati, ulazio u dvorište zgrade u kojoj je stanovao na adresi 57. rue de Belleville, Paris 19eme, za njim je potrčao ubojica i usmrtio ga iz neposredne blizine. Svjedoci su izjavili da je jedna osoba slijedila žrtvu, pucala u nju i pobjegla.
ZAPISNIK O OČEVIDU NA MJESTU UBOJSTVA
Tekst u pdf-u
http://www.klub-povratnika.com.hr/im..._ocevid_fr.pdfPRIJEVOD NA HRVATSKOM ZAPISNIKA O OČEVIDU NA MJESTU UBOJSTVA
Tekst u pdf-u
http://www.klub-povratnika.com.hr/im..._ocevid_hr.pdfFOTODOKUMENTACIJA OČEVIDA IZ DOSJEA FRANCUSKE POLICIJE
Tekst u pdf-u
http://www.klub-povratnika.com.hr/im..._ocevid_fr.pdfNakon višegodišnje, ne pretjerano marljive istrage, francuske vlasti su -u skladu sa zahtjevom državnoga odvjetnika Republike Francuske od 18. lipnja 1982.- obustavile istražni postupak protiv nepoznate osobe za kazneno djelo hotimičnog ubojstva Brune Bušića.
PRIJEDLOG FRANCUSKE POLICIJE O OBUSTAVI DALJNJEG POSTUPKA
Tekst u pdf-u
http://www.klub-povratnika.com.hr/im...uboj_bb_fr.pdfPRIJEVOD NA HRVATSKOM PRIJEDLOGA FRANCUSKE POLICIJE O OBUSTAVI DALJNJEG POSTUPKA POSTUPKA
Tekst u pdf-u
http://www.klub-povratnika.com.hr/im...uboj_bb_hr.pdfPočetkom stvaranja samostalne hrvatske države pojavili su se prvi zahtjevi za istragom o ubojstvima političkih emigranata, a u prvom redu za istragu oko ubojstva Brune Bušića. Tako je Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) RH, na prijavu odvjetnice Dafinke Večerine, 15. kolovoza 1990. podnijelo Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv “nepoznatog učinitelja krivičnog djela iz. čl. 35. KZ SRH - ubojstvo - na štetu Brune Bušića”
KAZNENA PRIJAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ PROTIV NEPOZNATOG POČINITELJA
http://www.klub-povratnika.com.hr/im...oj_bb_1990.pdfZapočevši istragu, tadašnje vodstvo MUP-a RH naredilo je ispitivanje Petra Gudelja, osum njičenog u hrvatskim emigrantskim krugovima da je ubio umiješan u ubojstvo Brune Bušuća. Nalog da od njega uzme izjavu dobio je Mirko Vujanić, čovjek koji je u splitskoj Udbi na mjestu šefa odjela za borbu protiv hrvatskog političkog iseljeništva naslijedio Blagoja Zelića, jednog od - kako će se kasnije pokazati - organizatora Bušićeva ubojstva.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu zatražilo je 1. prosinca 1992. od Županijskog suda u Zagrebu otvaranje istrage o ubojstvu Brune Bušića, još uvijek protiv NN osobe, i saslušanje Vinka Sindičića u škotskom zatvoru. U međuvremenu je Služba za zaštitu ustavnog poretka RH (SZUP) dostavila Državnom odvjetništvu RH nekoliko izvješća o prikupljenim saznanjima o ubojstvu Brune Bušića, na temelju kojih je Državno odvjetništvo 23. prosinca 1992. dopunilo zahtjev Županijskom sudu za saslušanjem desetak svjedoka, uglavnom nekadašnjih službenika i dužnosnika Udbe u Rijeci i Splitu.