Najveća obojena revolucija u povijesti, nekoliko desetina tisuća "revolucionara" u stilu ISIL-a upada u Rusiju i širi "revoluciju" nakon što promijeni imena i prezimena. To nije nikakva teorija zavjere nego činjenica.

Jacob Schiff bio je vatreni pristaša svih organizacija koje su bile protiv Ruskog Carstva, uključujući financiranje ratnih obveznica u vrijednosti od 200 milijuna dolara za Japan tijekom njihovog rata s Rusijom.

Schiffova podrška revoluciji bila je očigledna u njegovim vlastitim pismima tisku. Ovo je jedno od 17. ožujka 1917
https://timesmachine.nytimes.com/timesm ... 302374.pdf

Schiffova sredstva bila su dostupna preko Društva prijatelja ruske slobode -



"George Kennan, otkrio je u New York Timesu 24. ožujka 1917. da je Jacob Schiff iz Kuhn, Loeb Banke na Wall Streetu financirao ruske revolucionare putem ove organizacije. Schiff je financirao ruske revolucionare od 1905."

Imamo još izvora:

Kerry Bolton, "Wall Street i ožujak 1917. Ruska revolucija"(cijeli članak)

https://counter-currents.com/2013/10/wa ... evolution/

Ova karikatura Roberta Minora pojavila se u St. Louis Post-Dispatchu 1911. godine. Prikazuje Karla Marxa okruženog oduševljenim financijerima s Wall Streeta: George Perkins, partner J.P. Morgana, J.P. Morgan, John Ryan iz Nacionalne City banke, John D. Rockefeller i Andrew Carnegie. Neposredno iza Marxa je Teddy Roosevelt, vođa Progresivne stranke.

Federalne rezerve SAD-a su najmoćnija sila svijeta. Predsjednik Feda i Odbor guvernera, koji su regionalni predsjednici Feda, u osnovi određuju monetarnu politiku u svijetu koja održava svijet, posebno SAD.

Najvažniji alat na svijetu, tj. novac, uzima se iz ruku izabrane vlade i daje skupini muškaraca koji su imenovani na 14-godišnje mandate. Razlog je taj što izabrana vlada nije kvalificirana za rukovanje novcem, ali je kvalificirana za vođenje ratova i sve druge odgovornosti vlade.

Amerika ne kontrolira valutu, to je odgovornost FED-a kao najmoćnije organizacije svijeta.

Boljševički Sayeret Matkal.

Schiff was born in 1847 in the Judengasse in Frankfurt am Main, Germany, to Moses and Clara (née Niederhofheim) Schiff, members of a distinguished Ashkenazi Jewish rabbinical family that traced its lineage in Frankfurt back to 1370.

Max Warburg was one of seven children born to Moritz Warburg, the director of the family's Hamburg bank, and his wife Charlotte Oppenheim of the Oppenheim family, another prominent German-Jewish banking family.[1]

Elon bu moral u još jedan obilazak Auschwitza.

Veliki biznis vidio je u socijalizmu sredstvo kako uništiti tradicionalne temelje naroda i društava, ali i kao mehanizam kontrole. U slučaju stare Rusije gdje država temeljena na monarhijskim i ruralnim tradicijama nije bila sklona otvaranju globalnom poslovnom iskorištavanju svojih resursa, postavljena je scena za prevrate 1917. godine još 1905. godine u vrijeme Rusko-japanskog rata, koji je odigrao značajnu ulogu u formiranju ruskog revolucionarnog kadra. Financiranje formiranja tog kadra došlo je od Jacoba Schiffa, višeg partnera tvrtke Kuhn, Loeb & Co. iz New Yorka, koji je podržao Japan u ratu protiv Rusije.

Osoba koja je najviše odgovorna za okretanje američkog mišljenja, uključujući vladino i diplomatsko mišljenje, protiv carske Rusije bio je novinar George Kennan, koji je bio sponzoriran od strane Schiffa. U zbirci eseja o američko-ruskoj diplomatiji, Cowley navodi da je tijekom Rusko-japanskog rata 1904.-1905. Kennan bio u Japanu organizirajući ruske ratne zarobljenike u "revolucionarne ćelije" i tvrdio da je "52.000 ruskih vojnika pretvorio u 'revolucionare'". Cowley također dodaje, značajno, "Sasvim sigurno, takva aktivnost, dobro financirana od strane grupa u Sjedinjenim Državama, malo je doprinijela rusko-američkoj solidarnosti."

Izvor revolucionarnog financiranja "od grupa u Sjedinjenim Državama" objašnjen je od strane Kennana na proslavi ruske revolucije u ožujku 1917., kako izvješćuje New York Times:

Gospodin Kennan je govorio o radu Prijatelja ruske slobode u revoluciji.

Rekao je da je tijekom rusko-japanskog rata bio u Tokiju, te da mu je bilo dopušteno posjetiti 12.000 ruskih zarobljenika u japanskom zatočeništvu krajem prve godine rata. Došao je na ideju da stavi revolucionarnu propagandu u ruke ruske vojske.

Japanske vlasti odobrile su to i dale mu dopuštenje. Nakon toga je poslao u Ameriku za svu rusku revolucionarnu literaturu koja je mogla biti dobivena . . .

"Pokret je financirao novojorški bankar kojeg svi poznajete i volite", rekao je, referirajući se na gospodina Schiffa, "i uskoro smo primili tonu i pol ruske revolucionarne propagande. Na kraju rata 50.000 ruskih časnika i vojnika vratilo se u svoju zemlju kao žestoki revolucionari. Prijatelji ruske slobode posijali su 50.000 sjemenki slobode u 100 ruskih pukovnija. Ne znam koliko je tih časnika i vojnika bilo u Petrogradskoj tvrđavi prošlog tjedna, ali znamo kakvu su ulogu vojska imala u revoluciji."

Tada je pročitan telegram od Jacoba H. Schiffa, dio kojeg glasi kako slijedi: "Hoćete li za mene reći onima koji su prisutni na večerašnjem sastanku koliko duboko žalim zbog svoje nemoći da slavim s Prijateljima ruske slobode stvarnu nagradu onoga za što smo se nadali i trudili ovih dugih godina."

Reakcija na rusku revoluciju od strane Schiffa i doista banaka općenito, u SAD-u i Londonu, bila je jedno od oduševljenja. Schiff je s oduševljenjem pisao New York Timesu:

Mogu li putem vaših stupaca izraziti svoju radost što je ruski narod, velik i dobar narod, konačno ostvario svoje oslobođenje od stoljetnog autokratskog pritiska i putem gotovo bezazlene revolucije sada došao do svojih prava. Neka je hvaljen Bog na visini! Jacob H. Schiff.

Pisajući The Evening Postu u odgovoru na pitanje o novom statusu revolucionarne Rusije s svjetskim financijskim tržištima, Schiff je odgovorio kao šef Kuhn, Loeb & Co.:

Odgovarajući na vaš zahtjev za moje mišljenje o učincima revolucije na ruske financije, uvjeren sam da će s izvjesnošću razvoja ogromnih resursa zemlje, koji, s okovima uklonjenim s velikog naroda, slijedit će sadašnje događaje, Rusija će uskoro zauzeti financijski rang među najpoželjnijim nacijama na svjetskim novčanim tržištima.

Schiffov odgovor odražavao je opći stav londonskih i njujorških financijskih krugova u vrijeme revolucije. John B. Young iz Nacionalne City banke, koji je bio u Rusiji 1916. u vezi s američkim zajmom, izjavio je 1917. godine da je revolucija široko raspravljana kad je bio u Rusiji prethodne godine. Smatrao je one uključene "čvrstim, odgovornim i konzervativnim". U istom broju, New York Times izvijestio je da je došlo do porasta ruskih deviznih transakcija u Londonu 24 sata prije revolucije, te da je London znao za revoluciju prije New Yorka. Članak je izvijestio da su većina istaknutih financijskih i poslovnih lidera u Londonu i New Yorku imali pozitivan stav prema revoluciji.

Ovi bankari i industrijski mogulji citirani su u ovim člancima kao oni koji smatraju da će revolucija moći eliminirati pro-njemačke utjecaje u ruskoj vladi i vjerojatno će slijediti energičniju politiku protiv Njemačke. Ipak, takva navodno "patriotska osjećanja" ne mogu se smatrati motivacijom plutokratske podrške revoluciji. Dok je Max Warburg iz bankarske kuće Warburg u Njemačkoj savjetovao Kajzeru i dok je njemačka vlada organizirala financiranje i siguran prolaz Lenjina i njegove pratnje iz Švicarske preko Njemačke do Rusije; njegov brat Paul, kao suradnik Schiffa, brinuo je o obiteljskim interesima u New Yorku. Čimbenik koji je bio iza te bankarske podrške revoluciji, bilo iz Londona, New Yorka, Stockholma, ili Berlina, bio je ogroman, uglavnom neiskorišteni resursi koji bi postali dostupni svjetskim financijskim tržištima, a koje su dosad bile uskraćene kontroli pod vladavinom cara. Treba imati na umu da te bankarske dinastije nisu samo nacionalne ili lokalne banke, već su internacionalne i ne duguju lojalnost nijednoj posebnoj naciji, osim ako ta nacija slučajno djeluje u njihovom interesu u određeno vrijeme.

"Carska Rusija" je bila kolosalna feudalna vukojebina, Sovjetski savez je bio svemirski brod za tu državu.
Sovjeti su prvi poslali čovjeka u svemir.

Točno. Sam je car kriv za bolješvičku revoluciju. Npr. 1905e se mnoštvo naroda predvođenih popovima uputilo na glavni trg u St Petersburgu s ciljem kako su rekli "samo da car zna da nemamo šta jest pomoć će nam"
To su bili doslovno konzervativci, monarhisti i kršćani usred mnoštva pobuna, revolucija i došli tamo s carskim zastavama i križevima. Dakle narod sa pričom "samo da car zna da nemamo šta jest bit će nam bolje" a što je car uradio? Naredio vojsci da otvore vatru na njih i pobe ih.
To je samo jedan od primjera. Čovjek zaglibio izvan prostora i vremena u kojem se nalazi.

Pobijeno 60 miliona ljudi, Holodomor gdje su doslovno imali plakate o tome kako nije "zdravo" jesti vlastitu djecu.

Nije postojalo veće zlo na planeti u povijesti od SSSR-a.

Jedini problem Nikole II Romanova je taj što se nije želio obračunati sa šljamom, vjerovao je u kršćanske vrijednosti i uopće nije ubijao marksiste dok je imao priliku i doživio je ono što nijedan čovjek nebi želio doživjeti.

Ubijanje komplet obitelji pred njegovim očima, nakon što mu nisu ubili kćeri puškama koristili su noževe.

Osim što je bio milosrdan i odbijao ubijati marksiste odbio je napustiti Rusiju vjerujući kako mu Rusi neće nauditi.

Yurovsky i svi ostali koji su sudjelovali u ritualnom ubojstvo su bili Židovi a ne Rusi.


SSSR je na mjestu ritualnog ubojstva pokušao napraviti "spomenik pobjede" ali kasnije su shvatili kako Rusi ne dolaze slaviti pobjedu nego žaliti za Carem pa su kuću srušili. Rušenje je naredio Jelcin a danas je na mjestu katedrala

Rusima u Donbasu očito ne smeta to nasljeđe.

Glavni trg Donbasa: