'Neću i što mi možeš!'
Ponašaju li se djeca danas slobodnije, nego ikad prije?

– Kao da se vrtimo u nekom čudnom krugu. Što se ja više trudim i više joj vremena posvećujem, ona traži sve više i sve je upornija u nastojanju da bude po njenom, kaže mama Snježana

Šestogodišnja Ena uvijek traži maksimalnu majčinu pažnju, mrzi čuti “Ne može sad, pričekaj”, nepokolebljiva je kad nešto hoće ili baš neće, a bijesnim ispadima odrasle često ostavi bez teksta.

– Kao da se vrtimo u nekom čudnom krugu. Što se ja više trudim i više joj vremena posvećujem, ona traži sve više i sve je upornija u nastojanju da bude po njenom. Svekrva kaže da smo je previše razmazili. Ne znam, Ena je u suštini dobro, emotivno dijete... – već je pomalo umorna mama Snježana od pokušaja da “pripitomi” svoju slatku šestogodišnju divljakušicu.

Slobodniji nego ikad

U osjećaju nemoći nije usamljena. Mnogi roditelji nemaju pravog odgovora za svoje natprosječno zahtjevne mališane. Opći je dojam, zapravo, da se djeca danas ponašaju slobodnije nego ikad, na poslušnosti odrasli kao da inzistiraju manje nego nekad, pa se čini da stasa generacija koja sve želi odmah i sada. Generacija razmaženih. Je li to posljedica toga što većina roditelja na pitanje što žele svojoj djeci, odgovara: “Da budu sretna”?

– Sretna djeca, međutim, nisu produkt odgoja u kojem je prioritet trenutačna sreća i u kojem dobivaju sve što žele istog trenutka. Naprotiv, to je medvjeđa usluga i djeca koja su rasla u takvom okruženju često imaju manjak samopouzdanja, samokontrole i teško se nose s frustrirajućim situacijama i u odrasloj dobi. Ako popuštamo svakom dječjem zahtjevu i nastojimo umjesto njih rješavati njihove probleme, zapravo im uskraćujemo mogućnost da se sami nauče nositi s neugodnim situacijama – pojašnjava Sanja Ivanušević, dipl. psihologinja.

Razvojne teškoće

Dječja je razmaženost u pravilu posljedica prezaštitničkih, popustljivih i nedosljednih roditelja. Iako je većina majki i očeva svjesna da su granice nužne, često kapituliraju jer pod svaku cijenu dijete žele poštedjeti tuge. Ili im je, kaže naša sugovornica, teško nositi se s dječjom frustracijom ili popuštaju jer imaju osjećaj krivnje prema najmlađem članu obitelji.

Prezaposleni roditelji, recimo, znaju biti popustljiviji jer ne žele kvariti to malo vremena što provode s djetetom. Kako god bilo, nikad nije prekasno za nova pravila i korekciju ponašanja, a poželjno je da se mališani do škole nauče nositi s frustracijom, tugom ili ljutnjom. U klupama ih, napominje naša sugovornica, čekaju mnogi dosadni i naporni zadaci koje neće moći izbjeći.

– Sve o čemu govorimo odnosi se na djecu koja se uredno razvijaju. Međutim, razmaženost može ukazivati i na razvojne probleme poput ADHD-a, teškoća socijalne komunikacije, razvojnog zaostajanja – upozorava psihologinja S. Ivanušević.

Što učiniti, kako se postaviti?

Što učiniti?

Djeca imaju pravo ljutiti se kad im nešto ne damo, a roditelji su dužni postavljati granice. Važno je dopustiti djetetu da proživi i neugodne emocije poput ljutnje, tuge, razočaranja, jer će se jedino tako naučiti nositi i s tim osjećajima. Ako odmah uskačemo kad je dijete neraspoloženo ili nesretno, tješimo ga i popuštamo mu, isto je kao da ga stalno držimo za ruku i nikad mu ne dopustimo da samostalno pokuša hodati.

Granice su nužne, ali moraju uvažavati potrebe i osjećaje djeteta. Ako djevojčica protestira i ne želi iz parka, dobro je reći: “Jako ti se sviđa igra u parku i znam da bi voljela ostati još, no sad moramo ići.” Ako se, recimo, ljuti jer više ne može gledati crtić, treba ostati nepopustljiv i reći: “Jako te naljutilo jer ne možeš više gledati crtić pa si me udarila. Ne želim da me udaraš jer me boli.” Opisivanje emocija kroz koje prolaze djeci pomaže kada imaju teškoća s regulacijom emocija

Granice moraju biti jasno postavljene, a umjesto općenite rečenice: “Nije lijepo vikati”, učinkovitiji je osobni govor: “Ne sviđa mi se kada mi vičeš na uho. Želim da prestaneš.” Kad se granica postavi valja ostati dosljedan, jer dijete tako uči koliko vam može vjerovati. A da bi sve imalo smisla, mora postojati i posljedica. Najučinkovitije su one logične. Primjerice, ako se dijete nastavi igrati loptom u sobi nakon što smo rekli da to ne radi, prirodna je posljedica da mu loptu oduzmemo. Povrh svega, važno je da odrasli ostanu mirni.

Ovo su neki od jasnih signala

Odmah i sada

Želja da se sve dobije odmah i sada signal je za uzbunu. Na moguću razmaženost upućuje kada dijete teško podnosi odgodu zadovoljenja svojih potreba i želja, te vrlo burno reagira kada one nisu ispunjene kada i onako kako to ono želi.

Ne promišljaju

Ako se dijete teško suzdržava i djeluje prije nego što promisli, odnosno ako u njegovu ponašanju dominira impulzivnost, moglo bi se raditi o razmaženosti.

Prkose odraslima

Slučaj da dijete u pravilu otežano uspostavlja suradnju s odraslima, prkosi, ignorira, viče, udara, bježi... ukazuje na to da se radi o boljki mnoge današnje djece.

Malo prijatelja

Zbog impulzivnosti, teškoća u prihvaćanju druge strane i nerazvijenih socijalnih vještina, razmažena djeca otežano sklapaju i održavaju prijateljstva.

Agresivni ili povučeni

Malog razmaženka emocije preplavljuju brzo i intenzivno, bilo da se radi o ljutnji i bijesu, tuzi ili sreći. Takva su djeca nerijetko ili agresivna ili pretjerano povučena.

Lako odustaju

Jedan od mogućih signala razmaženosti je i nesigurnost u novom okruženju, a takva djeca se teško nose s frustracijama, vrlo brzo odustaju, razljute se i rastuže ili se uopće ne usude pokušati.

http://www.vecernji.hr/moje-zdravlje/en ... ena-923714

Jeste primjetili oko sebe?

Razmaženu dječurliju u dućanu ili po gradu, kad odete kod nekoga u kuću?

Čini se da su roditelji postali žrtve vlastite djece.

Sjećam se na jednom predavanju dječja pravobraniteljica priča o pravima djece, a studenti prava samo što je nisu pojeli. Kakva prava, pretjerujete, roditelji više nemaju nikakva prava, o čemu vi pričate...

Uglavnom bilo je simpatično. Dijelom jer je moderan fenomen.

Epidemija popustljivog odgoja.

Koji zapravo ne odgaja nego tretira malu djecu gotovo kao odrasle ljude. Djeci ne treba njima ravan prijatelj što roditelji pokušavaju biti nego roditelj koji će ih odgojiti i naučiti kako se treba ponašati. Dodatak tome može biti prijateljski odnos.



I na kraju dobijemo razmažena, nezadovoljna i nesretna mala derišta.

Niti je dobro za djecu, niti za roditelje niti za društvo.

Oept priča kako je nekad bilo bolje.

To je klasično kukanje sredovečnih ljudi za svojom mladošću , i svaka generacija priča istu priču.

Ja sam za svoju rodbinu bio simbol nepoštovanja i drskosti , jer su oni bili naviknuti da deca bezpogovorno slušaju roditelje.
A kad sam bio klinac mogao me bilo koji tetak,ujak,strina,....umlatiti prutom ako sam bezobrazan a da moji roditelji čak to i ohrabre.
Ono skupi se rodbina pa svi zajedno tuku svoju decu žalećši se kako ova nova generacija dece nikoga ne poštuje.
Sećam se u školi da je bilo roditelja koji su čuli kako neki učitelji znaju klepiti dete na času , oni međutim umesto da stanu u odbranu dece su znali reći "Udri nastavniče , udri i ne žali , mali đavoli nam krv kući popiše"

Uvek će postojati sudar generacija.

Batina je iz raja izašla.:-)

Stare dobre srpskohrvatskobošnjačke mudre misli , i još plus monoteistički duhovni aspekt govori da je ova rečenica večna kao i bog što je večan.

Ja se sećam dobro starih vojvođanskih paorskih porodica gde su deca uvek persirala roditeljima.
Kod mene je bilo malo strogosti , ali persiranje je apsolutno bilo nemoguće i nepojmiljivo.

A ovi vojvođanski paori su se ocu i majci sa "vi" obraćali i to sa takvim "poštovanjem" da je mene ponekad jeza hvatala od toga.

I evo ih danas su odrasli i nisu niti bolji niti pošteniji zbog toga već su obojica braće alkosi kao i njihov "baba" kojem su ceo život govorili "vi" i nisu smeli mu ni reč izustiti ako pre toga "baba" ne da zeleno svetlo.

"Fanatik je onaj tko ne može promijeniti svoje mišljenje i ne želi promijeniti temu."

Winston Churchill

pa nije baš, ali nitko nije umro od isprašenog tura, a lekciju je naučio.

roditelji koji svojoj djeci ne postave granicu čine im medvjeđu uslugu. jer jednom će morati naučiti da postoje granice, a to zna biti bolno. ne nužno fizički.

Red,rad,disciplina.Ne nužno čelična ako nije vanredno stanje,ali zna se tko kosi,tko vodu nosi:-)

Zaboravio si jednu "našu" staru takođe jednako važnu poslovicu :"Ja sam te napravio, ja ću te i ubiti".

Markić, kako ti kao virtualni "otac", tj. mod izlaziš na kraj s razmaženim forumašima? ako nije po njihovom odmah plač i dreka...

To je vrlo antikršćanski! Jer kako nas naša sveta Rimska crkva uči naša djeca ne dolaze od nas, već samo prolaze kroz nas na svojemu putu na zemaljski svijet.
Amen.

A izvini molim te , da sam znao ne bi ovako nešto napisao.

Vrtirepka je pravi primer da si u pravu , jel da??

roditelji su postali razmaženi samim time i djeca
šamar, šiba, remen, pa ćeš vidit onda oće li bit "neću" i šta mi možeš"

Sa Srbima i Hrvatima-lako.Sa Muslimanima-Bošnjacima-lahko.Prijateljsko upozorenje,pa ban.

Treba ponekad stvari postavit kako treba. Ja sam osobno poprilicno
tolerantan za nase uvjete (dok za ove nizozemske bas I ne) al granica definitivno postoji.
ovdje djeca sa 13 - 14 uveliko dime pred skolom (meni dodje da im priljepim jednu vaspitnu)
ili zuje pred vecer po gradu. I to je njima, nizozemcima
Opce prihvatljivo. Srecom ima dosta ovih iz ex Yu I Turaka koji su svoju djecu ipak naucili nesto
Normalnijem ponasanju pa sve to nekako dobije ravnotezu.

Kod odgoja djeteta najbitnije je da se roditelji maksimalno uvazavaju i slazu u vezi odluka vezanih uz djecu. Sa djecom se nikad ne treba igrati dobrih i loših policajaca, odnosno hoću reći nikad jedan roditelj ne smije popuštati a drugi drzati čvrst stav kad su zabrane i kazne u pitanju.

Dijete osjeti i najmanje kolebanje kad su roditeljske odluke u pitanju, pa zato ako zena pogleda muza ili on nju prekorno u izricanju kazne budite sigurni da će se dijete prikloniti " mekšoj" strani kako bi izvuklo korist i ublazilo kaznu ili zabranu.

U odgoju djece nikakve batine ne pomazu. Mozda su one nekad bili srestvo preko kojih su se ostvarivali ciljevi no danas to svakako nisu.

Prva stvar na zapadu posebno je što tinejdzeri a i manja djeca batinjanje mogu iskoristiti protiv roditelja i onda eto vam na vrat centra za socijalnu skrb.

Ponovite batinjanje usprkos opomenama dijete vam moze biti oduzeto.
Ne mora vas bukvalno vaše dijete prijaviti moze ispričati prijateljima ili neka nastavnik vidi tragove modrica to će biti okarakterizirano kao zlostavljanje.

Zato oprez sa onom starom " batina je iz raja izašla" jer u današnje vrijeme poslijedica batinjanja je pakao.

Dakle najučinkovitije su kazne i redovita kontrola. Kazna boli više od bilo kakve batine.
Zabrana...mobitela, PC-a, omiljenih igrica, izlaska i sl.

Zivotni tempo nazalost je toliko ubrzan da je kontrola škole i društva u kojem se djeca kreću nemoguća. Uglavnom kad god ste u mogućnosti svratite po vašu djecu, nazovite ih na velikom odmoru i insistirajte da za časove koje nemaju izmedju dolaze kući ako zivite u blizini.

Danas postoje i anonimni droge testovi u apotekama, ne libite se upotrijebiti ih ako osjetiti slučajno čudno ponašanje kod starije djece.

Insistirajte na bavljenju sportom, nekom poslu preko vikenda i sl.
Tako ćete poodrasloj djeci zaokupiti misli. Ne dozvolite osamljivanje, regulirajte vrijeme izlazaka i utičite svojim mišljenjem na društvo s kojim se vaše dijete druzi.

Društvene mreze takodje s vremena na vrijeme kontrolirajte. Tamo se takodje moze odvijati paralelan zivot vašeg djeteta a da VI mislite kako mu se u sobi ništa ne moze loše dogoditi.
Kazne ili zabrane ne ublazavajte i ne poništavajte NIKAD.

Ako niste sigurni u odluku Pošaljite dijete u sobu i sa partnerom prodiskutirajte o tome.
Uzmite u obzir uvijek mišljenje partnera i nadjite sredinu kad kaznjavanje nije jednoglasno.

Ne dozvolite da vaše dijete u vašem prisutvu omalovazava oca/majku makar bili ljuti ili u najgorem slučaju razvedeni čak.

To je opet šira tema o djeci razvedenih roditelja.. Drugi put ćemo.

Sarajka, roditelj koji kontrolira svaki aspekt djetetova života i ne daje mu gotovo nikakvu slobodu neće stvoriti zdravu individuu. Zamisli koliko je pogubno za njegov status u društvu da ga stalno mamica zove. Samo će se stvoriti frustracija i moguće je da do tad dobro dijete jednostavno pukne.

I ovaj test za droge što pričaš, pa gdje je nestalo povjerenje? Ako tinejdžer normalno funkcionira, ali ponekad uzme joint i ti na to imaš blage, ali blage sumnje, što ćeš postići tim testom? Zbog nečeg što će tvoji sugrađani moći uskoro legalno koristiti od 16. godine zauvijek ćeš uništiti odnos s vlastitim djetetom.

Bez uvrede,ovo je tipično liberalno zapadnjačko razmišljanje,gdje se država uveliko petlja u obitelj i odgoj djece,praveći sebi poslušne podanike koje od malena pripremaju za svoje sluge,namećući okvire razmišljanja od predškolskog doba.Ukratko,rastakanje obitelji.
Djeca se odgajaju tisućama godina bez "pomoći" države,a danas imamo priručnike za sve
Rezultate vidimo svaki dan,sve im ide nabolje.

Imas li ti djece Sarajka?

Vjeruj ovakvih ovdje u Nl pun qrac. A roditelji sve nesto lafo
kulturno I mirno pokusavaju objasnit. Ono furaju zapadni sistem
Konverzacije u vecina glupi ko Ameri.

Odmah me podsjeti na onaj vic
"Ami sine prestani da divljas" (na njemackom)

"Današnja mladež voli luksuz, ne znaju se lijepo ponašati niti slušati autoritete. Ne poštuju starije i volje brbljati i tračati. Ne ustaju više kada starija osoba ulazi u sobu. Suprotstavljaju se roditeljima i tiraniziraju svoje učitelje."
(Sofoklo V stoljeće prije Krista)



"Što se to zbiva sa našom mladeži? Ne poštivaju svoje starije, ne slušaju svoje roditelje. Ne poštivaju zakone. Divljaju po ulicama... Nemaju morala. Što će biti od njih?"
(Platon, IV stoljeće prije Krista)



Ovoo samo znači da ničega novog pod ovim suncem nema i da je jaz između mladih i starih doslovce vječan. Od antike do Turgenjeva ništa se ne mijenja – starci kukaju za dobrim starim vremenima kada je sve bilo bolje, a mladci im uzalud prigovaraju da su ona nepovratno prošla i da bi im bolje bilo kada bi, barem u glavi, popili nekakav eliksir koji bi im pomogao da se pomlade, da premoste jaz i da ih shvate.

Je li takvo što uopće moguće? Ne mislim na alkemičare i kamen mudraca, govorim o tom pomaku u razmišljanju koji bi približio generacije razdvojene ne samo godinama nego i iskustvom i životnom mudrošću. Stari se zato oprezniji, život ih je naučio da pušu i na hladno, dočim su mladi, dok orluju nebom na krilima vlastitih idaela, uglavnom ludo hrabri, beskompromisni i skloni tome da ne mijenjaju sebe nego svijet.

Iskreno, sumnjam. Nije bit u tome da su klinci neodgojeni, nemarni i nemoralni – iako ima i takvih slučajeva – nego je ključno da stariji doduše znaju kako stvari funkcioniraju – sve što im se zbiva nekom se već dogodilo, sve što su vidjeli netko je već proživio pa se ne trebaju živcirati ili bojati zbog promjena – ali teško to prihvaćaju. Jer jedno je mozak, a drugo srce. U njihovo je doba sve bilo idealno jednostavno zato što su tada bili mlađi, zdraviji, sposobniji. Potrebniji, na posljetku. I teško se mire s činjenicom da više nije tako. I da im vrijeme polako ali nemilosrdno curi kroz prste.

Zato je ta kritika zapravo žal za mladošću. Kojoj će ostati sve, kad njih više ne bude. Emotivna, a ne racionalna. I stoga je treba razumjeti.

Meni je i jača ova...

“Ta današnja omladina pokvarena je do dubine srca svoga. Današnja mladež je lijena, zla i nikada neće biti kao nekadašnja. Današnja omladina ne može osigurati opstanak naše kulture”.
(zapis pločice iz Babilona, 2000. godina prije Krista)

“Ne vidim budućnosti za naš narod ako se budemo morali osloniti na današnju frivolnu omladinu, jer svi su mladi neopisivo nerazboriti… Kad sam ja bio mlad, učili su nas da budemo tihi i puni poštovanja za starije, a danas mladi misle da su neopisivo pametni, nestrpljivi su i protiv svake suzdržanosti.”
(Hesiod, 8. stoljeće prije Krista)

Al mislim da nije u tome stvar.

Jedno je jaz između starih i mladih, a nešto je potpuno drugo kad imamo i objektivna istraživanja danas koja nas upućuju da nešto nije kako bi trebalo.

I dali mladi usvoje vrline i vještine koje su njima i društvu potrebne da budu produktivni.

Jedno je ako se današnji klinci oblače ko Justin Bieber i slušaju drugačiju muziku, a nešto potpuno drugo ako su razmaženi, sebični, nesretni, nepristojni, egocentrični...

I to više neko prije.

Upis ti je dobar Bobo ali si fulao cijeli fudbal.

Kad se dijete počne valjat i vikat u dućanu jer mu nećeš kupiti baš svaku skupu igračku koju hoće, onda ti sigurno nije na pameti, da ti je mladost prošla, a da će ju ovaj nezahvalni klipan tek uživati, nego da prestane i da ljudi prestanu zuriti u vas.

Razvojem nauke povećavaju se i ljudski potencijali u destrukciji.Omladina iz doba Platona nije imala velike moućnosti da čini destruktivne stvari,u najgorem slučaju mogli su se opijati alkoholom,bockat mačevima i prespavat kod kurve...i to oni imućniji.Ostale su čekale njihove obveze sa njivom,stadom i sl.

Danas omladinac uzme BMW X5,napuši ili nadrogira se kao stoka,napije,i pobije 4-5 pješaka,gleda nasilje na tv ili pornjavu i hoda kao potencijalna bomba da nekog siluje,ubije,osakati...Roditelja nema jer stalno rade i zauzeti su,da momku osiguraju bembaru.Ovi manje imućni imaju još goru situaciju,od čije djece se regrutuju svi mogući delikventi.

Nekada su djecu odgajali roditelji,bake i djedovi.Sad ih odgaja sustav,kroz sustav obrazovanja,medija i dr.