Tema se ne odnosi prvenstveno na liječnike i stanje u medicini kao takvo, nego na općenito stanje u društvu danas, u kojemu često zagovaramo moral i etiku, a guramo doktorima novac u džepove, u kojima su oni položili zakletvu, a novac bezočno traže, i ne samo oni nego većina onih koji bi trebali biti "moralniji" dio i svojevrstan stup društva.

Svjedoci smo svakodnevnih koruptivnih, kriminalnih radnji u kojima svjesno ili nesvjesno sudjelujemo, velikih sranja kraj kojih prolazimo zatvorenih očiju, političare biramo po matrici "onaj koji manje krade" (a to da krade nam je postalo sasvim okej), krv nam pumpaju nacionalističke mržnje i sve loše što iz njih proizilazi (pa čak i smrt drugog i drugačijeg), ne obaziremo se na poniranja morala u našoj okolini za koje samo odmahujemo rukom i nastavljamo uz "ne tiče me se" ili "pusti to, što manje vidiš, manje te glava boli.."

Gdje je duhovno revolucionarstvo danas?

Dekadencija duha na svim poljima života dovodi do pitanja šta je moral u današnjim uvjetima, kako ga sebi predstavljamo, a kako ga kasnije u praksi živimo? Tuku li se verzije "nas zamišljenih" (kakvi svi želimo biti), sa "nama svakodnevnima"? Jesu li u kontradiktornosti mjerila religije po kojima kao navodno živimo, i mjerila hedonizma i licemjerstva pod koje podpadamo šutke i čak sudjelujemo? Koliko smo zapravo iskreni pred moralom i etikom u današnje vrijeme, pred sobom?

Jedan dio iz knjige Jack Londona za razmišljanje:

Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili Biti je rekao:

“Mi smo društvo očito nesretnih ljudi: usamljenih, zabrinutih, utučenih, destruktivnih, zavidnih – ljudi koji postaju sretni kada ubiju vrijeme koje tako teško pokušavaju spasiti.”

Zašto primjerice mladima, danas ne predstavlja nikakav ideal riječ sloboda i borba za istu, nego su podložni fenomenu hobotnice, biti samo produženi pipci uhodanih šema, ne remetiti žabokrečinu, uvaliti se na poziciju i uživati? Postoji li korektiv ovakvom načinu života? Slobodu mijenjamo za pohlepu, pragmatičan život lišen iznenađenja, vladavinu društva u kojem je moć, pozicioniranje i gaženje preko leševa da bi se došlo do cilja lekcija koja zamjenjuje sve vrijednosti. Odgovornost prema društvu, narodu, zajednici, danas je samo zadovoljavanje vlastitih potreba, džepa i nagona. Zašto smo toliko slabi sa elanom promjena i kako mislimo izboriti vlastitu slobodu, slobodu vlastitog naroda, zdravo okruženje u zemlji i okolini ako smo se predali sveopćoj indiferentnosti i linijama manjeg otpora?

sama tema je tako dobro postavljena da se na postavljena pitanja i tvrdnje može samo odgovoriti potvrdno bez potrebe za širenjem daljnje diskusije ;))
na 'izvježbanu' moralnost gledam kao svojevrsnu tekovinu evolucije, genetski hir, ali i nužnost, korekciju i kočnicu ljudske (pra)prirode kao i jamstvo opstanka i napretka čovjeka kao vrste.
čovjek bez tog jednostavno ne bi bio čovjek...
to je sve što mogu reći na citat.

;)) Dosta vala.
Ugodno jutro i dan.
Malo me vaća zornjak revolucija (jer se ovdje probudih jutros http://i40.tinypic.com/wmh7nq.jpg :), a srećom na sajkologiju zalaze tek probrani ;)

Ovisi. Misli li se na "političku korektnost", ili nešto drugo. Ako je na ovo prvo onda se slažem sa autoricom.
U naprednom zapadu sam vidio svašta. Pa i da podržavaju gay parade, a istovremeno uhvatiš te iste osobe da mrze ********. Sve "moderna" raja.

zvučat će otrcano jer su to mnogi prije mene već rekli, ali postoji rješenje - socijalno blagostanje.
barem za nas ovdje :)) ali i hrvate općenito.
kad su svi siti i situirani, onda mogu razmišljati o, za nas pomalo 'apstraktnim', stvarima kao što je sloboda i duševno zdravlje.
šalu koja ima u sebi dosta istine na stranu, ali mislim da surovost okruženja u kojem živimo, od nas radi to što radi.
ili, da pojasnim svoj stav:
ja mislim da svakoj skupini ljudi kao i cijelom narodu, možemo prišiti nekakve općenite karakterne crte, baš kao i pojedincu, a da ne budu nekakvi stereotipi bazirani na predrasudama.
tako i od nas možeš očekivati dvije krajnosti. jedna o kojoj pišeš i ona druga koja se uvijek nekako pokaže kad nam se zalije voda za uši...

(nisam ti baš u formi, malo sam ko gripozna, iđem se čajenisat... pozz mala ;))

Današnji čovek, član stada, nema ni potrebe ni snage za ličnu inicijativu bez koje nema ni promene ni napretka. Čeka se da se odluke donesu "negde", da ih donesu "neki", da se pokrene "nešto". Život prođe u pasivnosti i saginjanju. Društvo, nažalost, neguje ovakvo pacovsko ponašanje, podstiče sliku o građaninu-potrošaču, sposobnom jedino da pročita deklaraciju na poleđini tartar sosa u porodičnom pakovanju. Društvo dečijeg uma, nesposobno da probije balon veštačkog života, zadovoljno dobijenim igračkama.

Jutarnji poziv na revoluciju...cenim...



Nije bitna zastava...

p.s sledeca revolucija ce se meriti brojem klikova i lajkovanja

Izvrsno portretirana suština i ono što me osobno najviše smeta.

A to je taj "moral stada", podanika koji klimoglavno sluša, predaje se struji, ubacuje život u ler da bi ga prilagodio većinskom stavu, propitivanje ne postoji, pokušaj nekakvih promjena su tek iluzija bez smisla. Potpuno se zapostavlja individualna svijest prema društvu, zajednici, nečemu što će ostati iza tebe. Sve smo loše stvari prihvatili kao normalne bez da uopće itko od 100 nasumice odabranih ljudi podigne ruku i kaže - čekaj bolan, pa ne može to tako...

Neki bi možda i viknuli, ali ne smiju zbog osude većine. A većina je mahom nakupina loših vrijednosti koje se kasnije reklamira kao pozitiva. Mlade sam spomenula jer me, konkretno gledajući Hercegovinu, od 10 000 akademskih građana koje Sveučilište izbaci, smeta broj od oko svega desetine njih koji su odskočili od prosjeka u pokušaju da učine bilo šta kvalitetno u uhodanoj žabokrečini. Ostatak se priklanja rulji. Upisuju se u stranku na vlasti za posao ili kakav tender, zovu ujaka da sredi natječaj sa gazdom. U međuvremenu idu na misu i važe za moraliste, nerijetko se sami nazivaju takvima.

Tu je i taj dvostruki moral s početka. Religija i odgoj nas uče jedno, a onda recimo dođe upis na fax i gledaš kako starci mahom moraju iskoristiti ili štele ili pare, za upad svoje djece. Prezireš sve vrste takvih davanja, ali onda ti se desi da najbližeg člana obitelji vodiš u bolnicu i moraš doktora "okititi lovom" samo da ga pogleda. I sasvim se miriš s tim stanjem, iako znaš da to nije u skladu onoga u šta vjeruješ i šta djeci nalažeš za život. Postali smo taoci lošeg društva i ponizni miševi sustava. Dokle?

Dok ne dodje do promjene svjesti kod obicnih ljudi, a da bi doslo do toga mora prvo da dodje do promjene u nacinu razmisljanja, a da bi se doslo do promjene u nacinu razmisljanja, mora prvo da dodje do promjene cijeloga sistema vrijednosti, narocito ekonomskog dijela, koji je osnova i temelj za sve druge promjene u drustvu, a za promjene postojeceg koruptivnog sistema vrijednosti kao i ekonomske revolucije potrebna su tri jaka faktora:

1. Snazna volja kod naroda za sveopstim promjenama u drustvu i to u vidu podizanja nekakve vrste revolucije protiv postojeceg neizdrzljivog ekonomskog poretka u kome stopa nezaposlenosti sve veca i jaz izmedju bogatih i siromasnih sve jaca i u kojoj je glavnih finansijer i izvor prihoda za PIO fondove u BiH, MMF i to kroz kredite, koji se, hvala bogu, trebaju na kraju i vracati, s tim da postavlja se logicno pitanje, ukoliko dodje do jos veceg rasta stope nezaposlenosti, ko ce na kraju otplacivati taj dug s obzirom na to da sto je vise nezaposlenih na evidenciji biroa za zaposljavanje, to je veci pritisak na vec ionako preopterecene javne fondove pa samim tim potrebni su i veci izdatci za te namjene i s obzirom na to da sto je manje nezaposlenih to je ujedno i manje i ljudi koji ce, kako kroz tekucu potrosnju (pri svakoj kupovini u recimo supermarketu drzava ubire 17 posto na osnovu PDV-a koji ide njoj), tako i kroz to sto je sve manje ljudi koji mogu da placaju penziono, socijalno i ostale poreze i takse, tako da i samo sticanje prava na penziono i zdravstveno osiguranje postaje "privilegija" zaposlenih koji su, sparam horde nezaposlenih ljudi kojih came po birou, u manjini, stoga mislim da bi bilo dobro kada bi doslo do nekake vrste revolucije i to prije svega revolucije u razmisljanju, i to u smislu da niko nije u obavezi dati viski lekaru, kao i revolucije u ekonomskom smislu, ako nista barem da se da do znanja vlasti da ne mogu vjecno odrzavati ovakav ucmali i zatvoren sistem koji lici na sve, samo ne na normalan sistem, kako ekonomski sistem, tako i sistem vrijednosti uopste, a koji promovise, mito, korupciju, netransparentnost pri organizovanju javnih nabavki i slicno.

2. Jaku politicku snagu i to u vidu jake politicke partije ili skupa vise jakih politickih partija koje cine jednu jaku, stabilnu i naprednu koaliciju koja ce ovo drustvo i ovu zemlju dovesti u, ako nista, onda barem u red ekonomski stabilnih zemalja, kad vec ne moze u red ekonomsko jako razvijenih zemalja, ali nazalost tu lezi problem, posto mi ne mozemo ili naprosto mozda cak i neznamo da drzimo ni korak sa nasim susjedima, a kamoli nesto bolje, tako da, nazalost, mi u svakom pogledu ne kaskamo samo za zemljama EU, vec i za nasim susjedima, zemljama bivse Jugoslavije, koje su nama slicne u svakom smislu, pa cak i ekonomskom, a koje su ka evropskom putu vec podaleko odmakle, osim naravno nas, koji smo sa ovakvo katastrofalnom vlascu osudjeni da budemo crne ovce i crna rupa na evropskoj mapi ekonomskog razvoja i napretka i kakvog takvog blagostanja, posto vec nekoliko godina ni u Evropi ne vlada med i mlijeko, jer i kod njih je kriza, ali kod njih kad je kriza to je u prijevodu recimo minus 30 posto od recimo plate od, sta ja znam, recimo 3000 evra, dok kod nas, ekonomska kriza znaci minus 30 posto od 300-400 KM, pod uslovom da uopste imate tu "cast i privilegiju" da imate zaposljenje, posto je veliki broj onih cija su primanja 0 KM.

3. Snazan strani faktor (nebitno koji, koji god da je, bitno je da se ima podrska, jos bi bolje bilo kada bi taj faktor koji podrzava bio sto jaci, jer bi onda i sama borba za promjene nabolje u drustvu bila jos jaca) koji ce podrzati tu sinergiju i kombinaciju nezadovoljnog naroda postojecim stanjem u drustvu sa jedne strane i progresivnih naprednih politickih snaga sa druge strane, a koji bi zajedno bili opozicija postojecem ekonomskom stanju na terenu i buduca vlast koja bi privukla mnoge strane investitore i znacajno poboljsala krvnu sliku bh. ekonomije, koja je jos uvijek pod udarom talasa globalne ekonomske krize i koja je dodatno usporila ionako vec osakacenu i ratom unistenu, a poslije toga i pljackaskom privatizacijom unistenu bh. ekonomiju.

Nazalost, sa zaljenjem mora se konstatovati da trenutno ne postoji ama bas nikakva alternativa postojecoj vladajucoj vrhusci kojoj je jedino u interesu drzanje Bosne i Hercegovine kao taoca svoje vlastite mracne proslosti, a i narod, obeshrabrenom tom cinjenicom i zbog raznih strahova za egzistenciju, sve se manje odlucuje za bilo kakav vid protesta i gradjanske neposlusnosti i na takav nacin samo odobrava sve gramziviju i sve rasprostranjeniju politicku korupciju i politiku koja umjesto da obezbijedi ovom narodu i narodima nova radna mjesta, taj isti narod, to jest narode bi da ponovo zavadi i zakrvi jedne protiv drugih, tako da, nazalost ne ostaje nam nista drugo nego da cutimo i trpimo i cekamo bolje dane, jer ocigledno je da narod vise voli da bude pasivan posmatrac svoje vlastite dubiozne propasti, negoli da ista mijenja po tom pitanju.

Jako dobro Vladimire.

Ali mi živimo u nakaradnom društvu, čiji su osnovne postavke i temelji nakaradno postavljeni, dakle s vrhova, ondje gdje i funkcionira to materijalno blagostanje, dakle u politici, koja bi trebala biti produktivna i graditeljska, kod nas je bez razlike - bahata, manipulatorska i lopovska; a tu je i kontroverza među današnjim vjerskim vođama i religijama, koje, po meni, nikad nisu bile u većim iskušenjima, sa više kompromitirajućih afera i sve češće su potpuno nesrazmjerni u propovijedanju i svom djelovanju, a koje je masovno u službi politike.

Recimo, (ovo će BBC voljeti), uklikate na netu moral u Wikicitatima, i među Einsteinom, Gandhijem i masu drugih velikih umova, izbaci Mustafu D Grejt Cerića i rečenicu:

"Nakon genocida u Bosni, samo bosanski muslimani drugima mogu dijeliti lekciju o moralu."
http://bs.wikiquote.org/wiki/Moral

Nema nas koji ćemo reći - Ej stani, znači ja sam apriori nemoralan jer pripadam drugom narodu?
Nema nas koji ćemo uputiti pismo protesta jer se ovo sranje pakira kroz Wikipediju dalje u svijet, znači, ne radi se o tome da je on samo izvalio neku glupost uz koju ćemo se smijati, nego jer je njegova glupost uvrštena u mudre izreke o moralu. Tako da mi se dalje ne priča o moralu u ovoj zemlji, materemi. Jer je u njoj sve izokrenuto i svi oni koji su još zdravi s mozgom trebaju dobiti orden svih ordena. ;)

Nismo mogli birati gde cemo se roditi...i kad...

Izbegli smo bar polovinu sveta koji zivi u gladi i bedi, umire od najbanalnijih bolesti... Deda Boga nas je poslao na najbolji kontinent, samo taj element srece je znacajan, i ne treba ga podcenjivati...

Dal je moglo i bolje... svakako, al postavlja se pitanje sta bi mi ovakvi radili u jednom Luksemburgu(ili Norveskoj )... prvo, ne bi izrasli u ovakve osobe, takva drustva bi nas iskrojila po svojoj meri...
Dal bi ja pristao da budem jedan Luksemburzanin iz ove perspektive... ne bi, osim materijalnog spokojstva nista ne vidim privlacno u tom okruzenju...

Mislim da imamo srece da zivimo u ovom vremenu na ovom prostoru, ma kako to nastrano i bolesno zvucalo, posmatrajuci odjedjene sudbine... imamo o cemu da razmisljamo, da se bunimo, i radujemo, da slavimo i tugujemo... jos nismo utrnuli zombiji koje je novi poredak izdresirao po njihovoj meri...

Meni je to vazno... te stalne turbulencije na ovim nasim cudesnim i morbidnim prostorima formiraju okruzenje u kome se vredi boriti za nesto...

Sta bi bilo da je sve idealno... udavili bi se u dosadi

To si već pisao, preko nekoliko puta.
Ali, tko zagovara ideal čega u ovoj kaljuži, to mi je zanimljivo gdje si kod mene iščitao..?

No, postoje određene stvari i tematike koje određeni ljudi gledaju s različitih pozicija, pa tako i ovu trenutnu balkanjerosku situaciju. Nekome je super ovakvo stanje, turbulentno, živopisno i stalno tenzijama nadrkano. To je obično vrsta onih ljudi kojima ovakvo stanje služi za isprazne demagogije i lamentiranja u nedostatku drugih aktivnosti, oni kojima ovakvo stanje puni džepove ili oni koji ovakvo stanje promatraju sa sigurne udaljenosti pa je podrivanje istoga još veća divota u njihovim sterilnim životima. Znači, konačno našli neku zajebanciju. Ljudi koji postaju sretni kada ubiju vrijeme koje tako teško pokušavaju spasiti...

Elem, imaš i onih kojima ovakvo stanje izaziva želju za popravkom istog, ne da bi napravili apoteku u kojoj će sve biti bajno (jer je to na ovim prostorima dugoročno i zauvijek nemoguće), nego da bi jednostavno normalno funkcionirali. U zdravom okruženju za budućnost. Ljudi kojima se gadi rapidna propast bitnih vrijednosti i koji u tome ne uživaju jer im to čini zanimljivijim život, nego od toga žele napraviti pozitivniju priču. Oni koji žele da njihova djeca odrastaju u nekom sigurnijem vremenu koje neće biti nastanjeno bezmudim miriteljima sa postojećim stanjem, frikovima i nafilovano niskim moralnim vrijednostima koje se predstavljaju kao poželjan accessories.

Ne bih ja dakle, da ti ili bilo tko drugi postanete Lukserbužani, nego da nas činjenica, kako si citirao "što imamo sreću da promatramo određene sudbine" izazove na malo veće pothvate od tastature, fejzbuka i drkanja. ToliCko. Puno? Puno materemi.

Ne, taj kontinent ilitiga njegov mali dio, treba izgrađivati, poboljšavati i činiti funkcionalnim.
No, lopovima i mazohistima je dobar ovakav. Razumijem.

Nisko...

Odvikni se od činjenice da se sve što se piše odnosi na tvoju bit, personu, lice i naličje. Jer nije.
Govorili smo o odnosu prema ovako nakalemljenim stvarima. Rekoh kome to može odgovarati takvo, a kome ne, a gdje si se ti pronašao, to nije moj problem. Jednostavno nikad neću i ne mogu prihvatiti činjenicu da mi predstavlja uživanje život u ovakvom nakaradnom političkom i društvenom aparatu, jer osjećamo posljedice istog svaki dan, svaku minutu. O jednom upravo raspravljamo. Kazne za nelicencirane programe će nam udarati inspekcija kod koje su svi programi nelicencirani. Ljudi pored stotine drugih stvari koje su im potrebne, sada troše tisuće maraka da kupe te licence. I masu drugih budalaština svaki dan. Meni to ne predstavlja nikakav vid uživanja i želim da (idealistički, ali boli me kita) se probudi neka masa/pojedinci koji će konačno preuzeti odgovornost za ova sranja i pokušati transformirati shit u donekle prihvatljiv život. Ako je problematično, jebemu, zaobiđi me, čitaj/čekaj turbulentnije fajtove i kul smo.

Problematican je taj negativan naboj, ne menjaju se stvari tako nikad... ili se menjaju na gore...

Pokusam da unesem jednu novu dimenziju, gde smo i sta smo, da potaknem razmisljanje da to sto smo se zadesili ovde nije ni kazna ni nagrada. A ne tako utopisticki - sve je u kurcu, nista ne valja, sve je propalo...

I to nije tvoj problem samo, vec armije ljudi koji osim lamentiranja kako ih je zadesila sudbina kleta, nemaju ni jedan odgovor sta treba raditi da bi se nesto popravilo...

Bezobrazno mi imputiras kako ja gledajuci kroz malo svetlije naocare mislim da je stanje takvo da nista ne treba menjati, da bi se odrzala draz i neizvesnost gde smo mi kibiceri... nije tacno, masu puta sam pisao sta sve ne valja, i sta bi trebalo menjati...ali se time ne hvalim, i ne nosim zastavu kao da sam ja barjaktar, a ostali zalutali...

Ja prva priznajem da sam kukavica da uradim nešto krupnije. A želim mnogo toga. Želim da uzmem grabulje i metlu i očistim divlju deponiju iza moje zgrade i da posle pozovem TV ekipu i postavim pitanje šta dođavola radi gradska čistoća. Želim da odem pred Skupštinu i da psujem na sav glas. Želim da postavim mnogo pitanja Borisu Tadiću, pošto ga se dokopam. Kako to da uradim a da me okolina ne proglasi za ludu nastu? Da li je problem u meni ili u okolini?

Eto, jebemu, ti ćeš mi objasniti zašto sam se rodila baš ovdje i da mi to nije ni kazna ni nagrada... Fala. Baš sam inače mislila da bi Canojko bio idealan vikinški plavušan. ;)

Naravno da je svakome onako kako si sam sebi namjesti. Kada govorimo o osobnom aspektu, osobi mojih godina, života ili obrazovanja vjerojatno bi živo pucala neka stvar za situacijom širom od te osobne, situacijom u svom novčaniku, svojoj kući i na svom putu. I što je, gledajući sve okolo, možda ispravno. A ovo moje je valjda prokletstvo, ali neka je, ja drugačije ne znam funkcionirati nego stalnim reagiranjem na pojave oko sebe, aktiviranjem oko njih, pa makar to ne učini ni milimetar pomaka, eto meni unutar mene nije svejedno, jer sam bar nešto probala.

Gdje sam napisala da nas je "zadesila sudbina kleta"? Pokušaj ove teme je bio pronaći uzročnike današnjeg stanja, ponašanja grupe ili pojedinca, uvidjeti gdje smo to licemjerni, koliko se naša shvaćanja kose sa stvarnim djelovanjem i što možemo učiniti da bude bolje. Tako da priznamo probleme i o njima prodiskutiramo. Kako su stvari odmicale redale su se ružni momenti naših podneblja i moja rečenica da mi se ne raspravlja o daljnjem moralu u ovakvoj zemlji. Ne da bih rekla da je sve crno, tragično, jadno. Nego da portretiram činjenicu da moral kao takav koji bi trebao čistotom proizilaziti iz vjerskih krugova, tamo postaje sredstvo daljnjih političkih razmirica. To je kontekst koji je i crn i tragičan i jadan.

Kad to prepoznamo, onda možemo govoriti o popravku. Problem je što nema želje za popravkom, to je i smisao ove teme, pokušaj saznanja đe je ta želja, ko su njeni predvodnici, ima li aktivnih u moru pasivnih, vrijedi li se aktivizirati u bandi kriminalnih. To su kompleksna pitanja u kompleksnoj stvarnosti, a rijetko se o istima brinemo. Najlakše je reći - "Meni je zanimljivo kad je ovako napeto, pusti film nek traje "; ili "Sve je okej, čemu sekirancija.."

Trebamo one koji će reći - ajmo. Na političkom, društvenom, ekonomskom, ljudskom planu. Na malim pozornicama, na malo većim. No, kad imaš modernizam virtualnih svjetova u kojem je najbitnije kako će se napućiti usne kao one na Liderovim fotkama, ovo gore ne predstavlja nikakav problem, normala. A drugima ostaje uživanje. Ako vam je dobro, onda ništa. Izvinte.

Mislim da si sama odgovorila ovim pitanjem - Kako to da uradim, a da me okolina ne proglasi za ludu nastu?
Velika istina. Ili što bi rekao moj otac: "Sve ja znam da je to tako kao što pišeš, ali zašto baš TI to moraš raditi..."
To je ono lupanje po glavi, mojne samo da stršimo iz živice istih podrezanih ko u sjevernoj Koreji. Ili pak probaš nešto, kao što su probali ovdje prisutni politički akteri u nekim strankama, pa ti odrade par otkaza prema članovima obitelji i miran si ko bubica.

Vidiš, sad me ovo podseti na nešto. Moja drugarica već godinama živi i radi u Kalgariju, Kanada. Kada je Srbija bombardovana 1999.godine, naši su tamo pravili protestne mitinge. Posle toga joj je na poslu rečeno: "Mi razumemo da je Srbija vaša zemlja i da se brinete za nju, ali politika naše države je takva i takva blablabla...uglavnom, ukoliko i dalje budete učestvovali u protestima, moraćemo da vam uručimo otkaz". Jebote.

ps.

Gdje je bila generalizacija u jasno naznačenim problemima:

- znamo da ne valja korupcija, dajemo pare liječnicima
- znamo da nije moralno, sređujemo parama koješta
- zatvaramo oči pred gadostima, kao "nije naš problem", saginjemo leđa često i u velikom obimu
- biramo političare po matrici "onaj što manje krade", a ne pitamo se što kradu i što ih takve trpimo
- inspektori bez licenciranih programa od nas traže licencirane programe koje masno plaćamo
- država mi je sjebana
- o moralnosti govori vjerski vođa na mrziteljski način

Ja točno preciram ŠTA je konkretno u kurcu. I jasno pohvalim ŠTA je dobro odrađeno u svom kaosu.
I nemoj meni te crnjakli defetizme kačit. Zdrao.

Predviđam,u vremenima koja slijede,sve veći broj ovakvih tema.Zašto?Pa jednostavno,"grijeh" se širi poput male grudve snijega,bačene sa vrha planine,koja je sve veća i veća...

Mjerila religije nisu proizvod ljudskog uma,nego Božji Zakoni,koji su dati ljudima da po njima žive.Moralni zakoni.Danas je sve situacioni moral,kako se ćefne u datoj situaciji.Nema granice dobro-zlo,sve je u sivoj zoni i sve je dozvoljeno.Materijalizam je davno pregazio duhovnost.Sustav to propagira i ohrabruje.Ljudi se naučili na to,tako da se nema šta tu puno čuditi,ljudski izbor.Ovo je samo uvod u sve gore događaje i sve veću destrukciju.

Dobra tema. Jako dobra tema. Ali, bojim se, sve je ovo pusta teorija.

Što se tiče samog naslova ove teme, ne baš tako davno i sam sam pisao o licemjerju u mostarskoj bolnici i kojekakvim darovima za liječnike i "darovima" koji su se, jel, podrazumijevali. Ali sve je to samo vrh sante leda. Onih par procenata koji vire iznad vodene površine.

Što se tiče samog sadržaja, prijeko je potrebno o ovome svakim danom iznova razmišljati.

Ja neću previše komplicirati. Ja samo mogu napisati nešto iz svoje perspektive. Moja je pozicija takva da se nalazim u neprestanoj napetosti i nekakvoj borbi. Em što se moram fajtati sam sa sobom, em što te svoje nekakve male pobjede (a i poraze kojih, naravno, ima) iz te iste borbe moram prenositi ljudima koje svakodnevno susrećem, pa i nije baš previše zgodno.

Gore ste se pozivali na religije. Pazite da neke stvari ne pomiješajte... Primijetio sam da u raspravi sudjeluju i ljudi koji ne vjeruju u Boga i ne pada mi sad na pamet upuštati se u raspravu o Božjoj egzistenciji. Svi mi radimo (ili bismo bar trebali) na boljem svijetu. Moja perspektiva je ona evanđeoska. I koliko god to nekima izgledalo smiješno, ja zaista vjerujem da Bog postoji. I ova moja vjera u Boga ne označava samo vjerovanje da Bog postoji; ona pretpostavlja polaganje povjerenja i nade u Boga.

Naš problem je danas sam pojam Boga. Danas se sve više ljudi deklarira ateistima. Bilo u teoriji, bilo u praksi. Neki odbacuju bilo kakvu vjeru u Boga. Drugi ispovijedaju vjeru u Boga, ali ne dopuštaju da ta vjera mijenja njihovo razumijevanje života ili načina na koji žive. I koja je sad razlika između ateista i onih koji kažu da vjeruju, a tako ne žive? Sveti Ante Padovanski kaže: "Nek prestanu riječi, nek govore djela."

Problematično je, također, što danas više ništa nije grijeh. Legalizirali smo grijeh i postali smo bezgrešni. A stvari ne štimaju baš, zar ne? Jako puno razgovaram s mlađim ljudima koji su produkt ovog našeg mentaliteta. Oni su jako izgubljeni. Oni su sve živo isprobali i sve su izgubljeniji. Uporno traže putokaze na krivom mjestu.

Ne trebaš biti genijalac da vidiš u kakvoj situaciji živimo. Pogledajte podijeljeni Mostar. Pogledajte ljude koji se boje jedni drugih. Gdje to vodi uopće? Odrastamo u rascijepljenom društvu, koje ne pruža čvrste točke za orijentaciju. Što mi možemo napraviti u ovakvoj situaciji? Kojim putem uopće ići? Prije sam išao iz one pozicije u kojoj sam drugima docirao što ONI trebaju napraviti. Sad sam već mudriji i uvijek imam na umu jednu evanđeosku (malo parafraziranu) misao: "Ti si sol zemlje, ti si svjetlo svijeta." Eh sad... Kakva sam to ja sol, kakvo sam svjetlo? Retoričko pitanje koje me svako malo ozbiljno razdrma.

Previše smo se razbahatali. Potrebno je probuditi se iz onog, kantovskim rječnikom rečeno, dogmatskog sna. Da bi se neke stvari promijenile, potrebno je da se svatko od nas konačno probudi. Budnost znači prije svega (samo)svijest, hrabru konfrontaciju i svekoliki angažman za ugodniji i pravedniji svijet s manje licemjerja, a više istinskih kršćanskih i općeljudskih vrednota. Prvi ja.

p.s. Mogao bih ja i konkretnije o ovoj problematici, ali dosta ljudi čita ovo, pa da ne bih navukao na sebe bijes i automatski pripremio lomaču koju bi udruženim snagama potpalili i ateisti i teisti.

Vidiš,padre,ne slažem se sa ovim gore.Da,vi trebate biti sol.Ukazivati i prozivati na zlo.Kažu mudri pobožni ljudi,da će doći vremena kada ćemo,možda,morati i svojim životom svjedočiti svoju vjeru i nadu u Boga.Crkva bi trebala prva ustati u borbu protiv destrukcije.Zašto to ne radi,i to je opširna tema...