Umjesto u korist pojedinca, možeš ti ubit nekoga da priskrbiš korist svojoj obitelji, svojoj družbi ili svome narodu... Npr. o tomu da li će Putin biti heroj i dobar samo ovisi da li će pobjediti. Bez vjere, događa se da pobjednik bude heroj i dobar, jer je svom družtvu priskrbio blagostanje preko leđa onih drugih koji su zločesti i pokvareni.

Ima. Ali to su više izuzetci nego pravilo. Nekakvi otoci bilo da se radi o doseljenicima, odbačenima, traumatiziranima, pustolovima...
Mislim da još uviek mi o nekim takvim zločinima više čitamo u novinama nego ih susrećemo u stvarnom životu... Za razliku od Sirije, Afrike...

Dijelovi Zapada u međuvremenu jesu Sirija, Afrika ..

Taj radikalni dualizam i pokušaj da se nasilu sve strpa u dvije kutije (kao da je 2 magični broj), je jedna od štetnijih stvari koja nam je iz zoroastrijanizma došla kroz posredničke religije.

Preferiram da je sve u 1 kutiji, ili da ima beskonačno mnogo kutija.

Skoro sav kodificirani moral u zakonima pravne države, ali i religijskim zakonima u kršćanstvu, islamu i judaizmu tiče se "dobra" iz perspektive društvene zajednice, nikako pojedinca. Ove moralizatorske knjige sve u centar stavljaju društvene odnose, nisu self help books. Nijedna religijska knjiga ne govori o tome kako preživjeti sam bez vode u šumi, kako naći hranu kad si gladan, ali mnoge uređuju kakvu krpu žena treba staviti na glavu kada ju drugi vide, kako se odnositi prema tuđoj imovini, kako se odnositi prema društvenim interesima itd.

Dobro i zlo su vrlo očiti fenomen koji se javlja kod svih društvenih životinja, i samo kod njih. Krdo antilopa nije dobilo nikakvu knjigu da joj kodificiraju ponašanje kada mirno u redu čekaju da piju vodu iz lokve.

Ako razbiješ namjerno svoj prozor na kući, samo si budala, ali nema kazne za tebe. Ako razbiješ tuđi prozor, odjednom si zločest.

Znači, ako si sam na otoku moral nema smisla. Moral su prirodnom selekcijom odabrana pravila, koja proizlaze iz konekcija među jedinkama. Mnoge vrste su se specijalizirale za društveni život. To je čisto biološka karakteristika pojedine vrste, isto kao i letenje, plivanje, broj nogu, topla ili hladna krv, jaje ili živo mladunče.

Mrav ima moral, mrav ima zakone i ima društvena pravila.
Morski pas nema, zmija nema, i zato mi kao društvena vrsta za sve te grabežljivce smo izmislili naziv "zlo".

Ustvari, definicija zla je čisto biološka. To je narodski naziv za ono što se u prirodi zove grabežljivac. I onda kada se u društvenoj zajednici, jedan pojedinac počne pokašati kao grabežljivac, slijedi izopćenje, konsternacija, i farba ga se etiketom "zla". Nije bezveze individualna zmija, a ne društvena antilopa, uzeta kao simbol zla.


Pogledajmo 3 tipa životinje (ustvari biologije), plus bonus 4. izmišljenu životinju, i povezanu simboliku:
1. Ptica je "sveta životinja". Ptica je "dobra". Društvena je i ne napada ljude. Ovca je "dobra". Ne napada ljude i stalno je u krdu. Riba je "dobra". Ne napada ljude, ide okolo u jatu, jest malo glupa ali štaš, može biti simbol skromnosti.
2. Vuk je loš jer napada ljude. Ipak, mali vučići su baš slatki. Čim vidimo vuka u društvenoj ulozi odjednom nije više zao nego dobar.
3. Zmiju uvijek vidimo individualno, nikad kao društvenu životinju, i još je otrovna odnosno napada ljude. Simbol zla. Ipak, i ta zmija ima više pripadnika vrste, razmnožava se itd. iako to nikad ne vidimo.
4. Dodatna četvrta kategorija je mitološko biće, Zmaj. Zmaj je napravljen da se oduzme bilo kakva društvenost ("dobro"). Zmaj te napada, zmaj je sam, usamljen, jedini pripadnik svoje vrste, 0 društvenosti po definiciji, 100% fokusiran na sebe. Taj zmaj je u kršćanstvu Sotona. Mislim, zar biološki motivi nisu očiti.

Zmaj je ultimativni grabežljivac i maksimalni individualac - jedini je pripadnik svoje vrste. Maksimalno zlo.
Ako uvedeš populaciju zmajeva, odjednom se spontano javlja moral, jer trebaju neka pravila kako da ti zmajevi urede odnose, odjednom imaš slatke male zmajiće, slatke male Sotoniće, bući bući. Jer ako imaju neka pravila među njima, ako imaju familije, rodove, klanove, klansku lojalnost, onda to nama odjednom izgleda da su "dobri".

Životinje koje love zajedno nikad neće napadati jedna drugu.

Kod ljudi: ako gledamo film i 5 lopova planira pljačku i izvede ju, i onda jedan lopov prevari i uzme sve sebi, odjednom je on "zao", iako su maloprije svih njih 5 ukrali tuđe.

To izgleda tako, jer je film fokusiran na društvenu zajednicu 5 lopova, i njihovem međuljudske odnose, a ne neku drugu ili širu zajednicu. I odjednom se i percepcija morala mijenja, zaboravljamo da su usred pljačke koja je nemoralna, odjednom nam je bitno da se lopovi međusobno ne prevare.

Na isti način bi i vuk koji previše pojede, ili napadne druge vukove da sve meso ide njemu, bio izopćen.

I ne treba mu nikakvih 7 grijeha ili 3 zlatna i 10 srebrnih pravila.

I svo moralno licemjerne, od svetih ratova do međusobnog opravdavanja klanja, ratnih heroja koji su drugoj strani ratni zločinci i obratno, dolazi od činjenice da ne postoji 1 društvo, nego postoje mnoga krda, biti Hrvat je jedno od tisuća krda. Postoji i blaga svijest o nekom svjetskom kolektivu, i to sprječava da se skroz ne pobijemo.

Što ih je navelo da to učine ?

A Noa i njegova arka ?

Stohastičnost, nasumičnost ponašanja svih jedinki u prirodi, kao i stohastičnost okoline.

Ne ponašaju se organizmi 100% deterministički.

A neki su i problematične kombinacije gena dobili. (ta biološka činjenica je čak prepoznata u nekim religijama, famozna "kazna do 7 koljena")

Can people have a genetic predisposition towards being evil?

Scientists wouldn’t use the label evil but describe someone as a psychopath, and all three traits of a psychopathic personality can be inherited from your parents.

https://www.sciencefocus.com/the-human- ... being-evil

"Zlo" je ono što se u psihijatriji zove psihopatija, i da, genetski je nasljedno.

Šta s njim.

Zanima te kako su spašeni od potopa gonoreja i sifilis?

I homo sapiens je predator, a kao odabrani je individualac. Maksimalno zlo ?

Pa nije poanta u objektivnom principu i kategoriziranju.

Ubojstvo životinje nije ubojstvo, nego ulov. Ubojstvom se smatra samo ubojstvo čovjeka.

Uvijek se gleda centrično iz perspektive jedne (biološke, plemenske, obiteljske) zajednice.

Koga briga što smo mi predatori. Sebi nismo. Kada jesmo, onda je problem i onda si "zlo".

Kada Bog, individualac, to radi također je zlo ? Ili Bog ne ubija, jer tvorac ne može ubiti ono što je stvorio. On samo kažnjava.
Ili kako zalutala piše i oni što rade grijehe kažnjavanje doživljavaju kao zlo.

Što se tiče religijskih kodeksa, 95% su društvena pravila.

Trećina su pravila za odnos unutar obitelji. To zovemo "ljubav".
Trećina su za odnos unutar plemena (danas to zovemo "društvo").
Trećina su za odnos prema samim pravilima (trebaš poštovati ne samo obitelj, i pleme, nego i ovu knjigu s pravilima koju čitaš), upakovan u odnos prema nadnaravom biću. To zovemo "svetost", a povezano je s konzerviranjem (konzervativizmom) i održavanjem statusa quo odnosno isto kao što ne želimo greške kod kopiranja bioloških gena, ne želimo ni greške kod kopiranja kulturnih pravila također izbrušenih prirodnom selekcijom (narodi s glupljim pravilima ne opstanu). "Svetost" je pojam blisko povezan pojmu "taboo", i predstavlja inistinktivnu tendenciju da se ne mijenjaju tako lako pravila.

Možda je 5% nekih individualnih savjeta, tipa ne jedi strvine, ili Muhamed kaže da moraš spavat na desnoj strani.

U biologiji, uspješna vrsta ima gene (kodificirana pravila na staničnoj razini) koji se moraju vjerno prepisivati i prenositi na slijedeću generaciju.
Potpuno nasumično prepisivanje (mijenjanje pravila) vodi u nestanak.
No, mora se dozvoliti mogućnost spore mutacije, da prirodna selekcija proizvede evoluciju, u suprotnom vrsta ne može igrati igru natjecanja s drugim vrstama, i biti će izbačena, ubijena, pojedena od jačih, pametnijih, bržih. I opet izumrla.

U društvenoj evoluciji, konzervativizam i svetost = vjerno prepisivanje starih pravila. Precizno kopiranje gena kod diobe stanice.
Vjerojatnost mutacije = level tolerantnosti i liberalizma. Ok je dozvoliti nove ideje i pustiti da same propadnu ili opstanu, ali ne prebrzo, jer to dovodi do kolapsa i izumiranja.

Znači, postoji sweet point između konzerviranja, i dozvoljavanja inovacija.

Znači, prinicipi biološke evolucije ustvari jako štite princip konzervativizma, a ohrabruju tek male i spore promjene.

E sad, stvari baš i više nisu takve, po prvi puta.

Pretpostavke se danas po prvi puta mijenjaju.
Mi smo i kod biologije i gena došli do nivoa da ne moramo čekati evoluciju, možemo prčkati po genima pa napraviti paradajz koji može prehraniti daleko više ljudi, ili makuti neki gen za određene genetske bolesti - genetski injženjering.
Mislimo da smo dovoljno pametni za to. Ali naravno rizici su veliki, kao i moguće nagrade.
Paralelno, i u kulturnoj i društvenoj evoluciji vidimo veće inženjerske zahvate. A njih radiš kada misliš da dovoljno znaš da imaš kontrolu, i ne moraš se pouzdati u prirodnu selekciju iz koje ustvari konzervativizam biološki izvire. Što su ljudi obrazovaniji, i više znaju, imaju više samopouzdanaja za raditi i veće zahvate (liberalizam, ili u biologiji i medicini genetski inženjering). Instinkt konzervativizma više služi za dobar risk management i da odredi levele prihvatljivog rizika. Neobrazovani se boje jer ništa ne razumiju, a imaju starom evolucijom usađen konzervativni instinkt da se protive svakoj promjeni.

Uzeo si za primjer film. Ajmo za primjer uzeti stvaran eksperiment. Stanleya Milgrama, eksperiment poslušnosti.
Zašto ej ako se na varam 65% studenata bilo spremno ubiti čovjeka, odnosno pustiti po život opasan strujni šok?

Gomila teksta robijo, ispričavam se ne mogu sve to pročitati.
Čovjek na pustom otoku ima zadaću, kao i svaki drugi čovjek na planeti, činiti dobro, a to je čuvati kvalitet i kvanitet ljudskog života i čuvati prirodni sklad.

Znači ako je sam, treba čuvati svoj život i nastojati ga učiniti boljim bez da ugrozi prirodni poredak i sklad, jer to potencijalno čini štetu općem dobru.
I to je sva filozofija, koju kršćanstvo opisuje na savršen način.

Ali Robbie, ti si kao razumno biće svjestan da te geni u stvari samo varaju.

Ubojstvo čovjeka nije zlo. To neobrazovani čovjek samo misli da je zlo jer ga geni navedu da tako misli.

Ali ti kao obrazovan čovjek si svjestan te igre i zato znaš bolje. Na kraju krajeva nije prvi put da prevaziđeš primitivne nagone. Recimo kažeš da je homoseksualizam OK, a što se tiče gena jedini razlog zašto postoje muško i žensko je da se prave djeca. Pa onda nema ni te djece. Iako geni kažu pravljenje djece je prioritet čim ima dovoljno hrane i nekakav krov nad glavom.

Tako da, ti liberali su se davno odmakli od gena, biologije pa i općenito znanosti. Stvarno onda nema potrebe ni od ubojstva više praviti tabu.

Pobačaj je već određen kano nešto dobro praktički na razini UNa. Logično je da kroz neko vrieme razlozi koji vriede za pobačaj počnu vriediti i za čedomorstvo...
Današnji cilj svjetskih elita je jasan. Treba smanjiti broj ljudi na zemlji, kako bi se na taj način ,,spasili'' ljudi i priroda. U tu svrhu, pobačaj i istospolstvo su postali dobra djela, a uskoro bi to moglo biti i čedomorstvo. Makar, s obzirom na razvoj tehnologije pobačaja, možda elita ipak procjeni da čedomorstvo treba uvodit samo u primitivnija družtva gdje je to jednostavnije nego ulagati u zdravstvene sustave koji su potrebni za podporu pobačaju...

Kad odbaciš vjeru i vjerski pojam dobra i zla, tada ostane samo Machiaveli: ,,Cilj ne bira sredstvo''. Samo su ciljevi dobri, a sredstva su relativna. T.j. dobro i zlo je relativno.

To bi bilo bacanje kockica ili novčića pri donošenju odluka ili da postoji neki risk management pri čemu su neke jedinke spremne riskirati i pri veoma niskim izgledima ukoliko je nagrada dovoljno velika ?

Pljačka banke i odlazak na Karibe do kraja života umjesto doživotnog rada na traci za crkavicu.

Robijevu tvrdnju pobijaju totalitarni režimi. Ništa u njima nije bilo neuređeno i nasumično.
Osjećaj političke suvišnosti, vjera u zakon, vjera u vođu, radikalnost i banalnost zla itd., sve ej to bilo prisutno u totalitarnim režimima, i sve navedeno nije se dogodilo nekim nasumičnim ponašanjima.

Mislim da je pitanje postojanja istinske nasumičnosti nasuprot uzročno-posljedičnih odnosa. Ovo prvo je sporno da li uopće postoji. Kaotičnost je opet nešto treće i postoji, nasumičnost može biti sinonim.

A možda bi bilo zanimljivo da se otvori i tema Dobro, da vidimo kako to nastaje.

Zbilja nisam sigurna da sam te dobro razumila.

Što se tiče teme Dobro, mogla bi i tema o tome.
Mada za zlo postoji i definicija da je to odsustvo dobra.
Nekako se to dvoje uvijek isprepliće.

Zašto netko dobro čini drugima ? Iz iskrene nesebičnosti ili si kroz tu strategiju obećava najbolje izglede za preživljavanje ?

Primjer bogataša koji živi među siromašnima. Davat će im onoliko koliko treba da ga ne bi napali. Ali nikad ih neće naučiti kako da i sami postanu bogati, a samim tim i konkurencija njemu.

Bila bi zanimljiva tema da se vidi koliko zlobe može da se krije u naizgled dobrim djelima.