Kao prvo, pazi kome se obraćaš glede šovinizma, jer sam ja jedan od rijetkih koji je beskompromisno branio ženske interese na onoj famoznoj temi.

Problem glede ove žene, kao i Andželine je otprilike isti kao i problem nevjerojatno mršavih i fotošopiranih modela na naslovnicama magazina.

Ovakve ne da nisu uzor, nego ženama daju pogrešnu predstavu što je moguće, i na koncu vode do toga da se neke majke neizbježno porede sa takvim "uzorima" i same sebi ispadaju neadekvatne.

Moja stara i dan-danas pošizi kada na TV-u gostuje npr. Andželina, pa joj se voditeljica gadljivo ulizivački divi pitanjima tipa - "Jao, kako to da uspješno odgajate 9 djece, brinete se o mužu, uspješno radite za UN, i to sve uz vašu karijeru?".

Staroj pukne film jer ona naravno vrlo dobro zna da Andželina ne voza djecu u školu, ne pravi ručak i ne čisti kuću, ne budi se po noći, ne pere prljavo rublje, ne vodi djecu u hitnu u po noći itd itd.

Dakle heroj nije neka glumica ili bogatašica sa 9 djece i sa cijelom kućnom posadom čistačica, dadilja, sluga i slično!

Heroji su žene sa 2 ili 3 djece iz naše svakodnevnice koje nekako rade puno radno vrijeme, a djecu odgajaju bez ikakve vanjske pomoći, izuzev što tu nekad uleti baka (ili bake)!

Dan traje 24 sata. Karijera i majčinstvo, nisu nespojivi, ali što je jednog više, to je drugog manje.

Strahota je koliko TV ispire mozak ljudima i stvara lažnu percepciju majčinstva.Mediji uopće.

Heroj je majka koja odgaja svoje dijete 24 sata.

Ti si vuk u janjećoj koži.



Neznan po čemu bi se bilo tko poredio s Anđželinom ili s uspješnom menađžericom ( cjenim Anđželinino usvajanje djece ,bez obzira što netko mislio o tome).Što se tiče manekenki, to je totalno drugi par rukava u ispiranju mozga ženskim masama koje slijepo prate modne trendove koje su im muškarci nametnuli „modna industrija".



Nije kriva Anđželina,krivo je poltronsko ponašanje voditeljice.



Tko tvrdi da su heroji, smatram da su uspješne i kao takve pružaju svojoj djeci onoliko koliko mogu uz posao.



Ni za njih ne tvrdim da su heroji, uopće ne, smatram samo da su majke kao i one gori navedene. To, koliko naše društvo (političari) cijeni majke, pokazuju isplaćivanjem porodiljinih naknada, a taj famozni dio u proračunu županija je zadnja rupa na svirali.
Uglavnom, muškarci pričaju jedno, rade treće, žele deseto (tko će se tu snaći)
Što vi u stvari hoćete?

Ne kontam što si ovim htjela reći. Branim prava žena na ravnopravnost iz pragmatičnih razloga - naime, 50% sam siguran da ću imati barem jednu kćerku, i za nju želim apsolutno, apsolutno iste mogućnosti u životu kao i za sinove.



Kriva je Andželina, i ostale Andželine, jer da imaju obraza, napomenule bi da su u mogućnosti platiti kućne pomagače i dadilje, luksuze koje obične majke koje isto šljakaku nemaju!

Zezam te, što se ljutiš odmah.
p.s ne svađam se, i ne postavljam pitanja samo tebi, čitajući vas na ovom forumu posebno u zadnje vrijeme nameću mi se ova pitanja,.Nikada nisam pročitala neke komentare tipa ovakvih kao na ovoj temi, kada je u pitanju uspješni muškarac.Eto zato, ja sam mučki provokator.

Čini se da jest. Ali, on je prestao raditi i postao kućanica nakon četvrtog djeteta.

Ona nije katolkinja, a on je budist.

Preko tjedna njih dvoje i 7 djece (ostalih dvoje je na fakultetu) žive u 4-sobnoj kući, a za vikend odlaze u veću kuću.

http://www.telegraph.co.uk/family/8828418/Helena-Morrissey-I-thought-wed-stop-at-five-children.html

A hebiga, slabo čitam vas temperamentne južnjake, uvijek i očekujem da planete

Nisam još na temi uočio spornih upisa, osim chata uobičajene ekipe

Uopće ne znam što je sporno...nitko ženama ne osporava karijeru - a ja sam samo uletio kada je trebalo reći da Morrissey nikako ne može biti reprezentativan primjer jer znam veliki broj takvih žena i obitelji sa dadiljama i kućnim pomagačima. I dan danas mi je neshvatljivo kako je moja majka duži niz godina radila i odgajala 2 male djece, dok je stari pečalbario.

Ako je iko danas diskriminiran to su muskaraci. Kad vidim zene kako metu ulice ujutro u 4h onda mozda promijenim i misljenje.

Metu đžabe?

Točno.

Pa ne metu, al zene se ljute kad im se kaze da su neka radna mjesta za njih rezervirana, i da bas nismo isti, kao recimo med. sestre (zbog svoje njeznije (ko fol ) naravi), prodavacice su skoro pa sve redom zene... Je vjerujem da bi se jedan baustelac, smetljar, cistac septickih jama itd. rado mijenjao s njima...

Najtezi, i najgori poslovi su skoro pa uvijek rezervirani za muskarce, a za cene je cesto obrnuto, al to ne smeta, a?

Dobro, vi rađajte.
MI ćemo sve ostalo..

Pa i mi doprinosimo. Uostalom, ne radjate citav zivot, nego par sati.

A i, ne pozivate se na porod kad je neki fin, i dobro placen posao, naprotiv, tad zena nije samo za radjanje.

Doista, respekt za to, mada ih se danas sve više opredjeljuje za carski rez, što je možda ipak pametno.

Ne znam, moja mama još uvik bdije nada mnom, od rođenja.Ne pričaju baš da je par sati u pitanju:no

Eno editirao sam post...

Možemo sve, kako ti nije jasno??Možemo i birat.

Sve je meni jasno.

To te ja pitam!

Šta god da se odabere, ne treba kukati. Najviše mrzim one koje se večito nešto žale, kao da ih je neko puškom terao da rode ili da rade.
Drugo, ima žena ambicioznijih i onih koje to nisu. Nekome je robija sedeti kod kuće, nekome na poslu.

Jako teško. Pod karijerom podrazumjevam određenu uspješnost u profesiji, a ne zaposlenje. Mislim da je nemoguće, odnosno postoje samo rijetki izuzeci da muž i žena imaju karijeru, djecu, skladan brak i da su uz to zadovoljni. Bez djece je to moguće. Kad djeca uđu u jednadžbu jedan partner mora preuzeti pomagajuću ulogu i držati kuću.

To je ponajprije stvar sustava, koji melje. Najizuzetnije superžene guraju posao, drže kuću i odgajaju djecu. U toj formuli muž ostaje po strani što vodi propadanju braka, a i sama žena postaje nezadovoljna jer nema vremena za sebe.

http://blog.vecernji.hr/dnevnik-mlade-m ... cija-zena/

tako se zove ta generacija.

Po meni bi trebalo ponuditi različita rješenja. Vrijeme trpanja svih u neke kalupe je prošlo. Postoje i karijeristice i zaposlene majke i domaćice. Svima treba osigurati da slobodno odaberu životni stil (što je neosporno i naravno već formalno postoji) ali i da država i društvo pomogne ondje gdje postoji interes. Recimo domaćicama i majkama više djece bi trebalo dati državnu plaću jer je to interes i to vitalni društva. Zaposlenim majkama treba omogućiti skraćeni rad ili rad na pola radnog vremena, vrtiće, itd čime bi se pomirilo s jedne strane poželjna financijska neovisnost, iskoristila kreativnost, a opet ostavilo dovoljno vremena za odgoj i brigu o djeci. I naravno karijeristice koje mogu pomoći napretku raznih profesija, dok će istobodno biti slabije na obiteljskom planu.

Kada bi se zaista ponudio izbor, a da on uz to bude i realan mislim da bi rješili mnoge probleme, prije svega demografiju, a poboljšali bi i standard i ukupno zadovoljstvo životom. Treba ponuditi više alternativa.

A mediji su druga priča. I žene više robuju tim neralnim očekivanjima. Ne može žena imati sve. Nitko nema sve. Ne može Blanka Vlašić biti svjetska prvakinja i par dana u tjednu izaći navečer s društvom i opijati se i plesati do jutra. Mora se odlučiti šta hoće.

Pa, bila je jedno vrijeme moda carskog, sad opet je prirodno in. Nakon Seve će bit pogotovo. Uz epiduralnu naravno. To je sad hit, bar u Zg, a moja mater rodila sestru uz epiduralnu u Švabiji 1977.

Kasnimo dobro...

Pa u čemu je poanta da se djeca usvoje i da ih zamjenske majke odnosno dadilje gledaju?To nije uspješna majka.

sta je karijera za konkretnu osobu, novac, uticaj, formalna pozicija, zadovoljstvo na poslu...?
moguće je samo nekad nema smisla podredjivati majcinstvo ili praviti kompromise u tom smislu