Nastavimo potragu za lokacijom Troje
Nijedna lokacija drevnih naroda nije izazvala toliko kontroverzi, u znanstvenim krugovima, kao što je izazvala točna lokacija Troje. Isto tako, sa sigurnošću možemo kazati kako niti jedan drevni narod nije iza sebe ostavio, budućim naraštajima, toliko sačuvanih i pisanih detalja o geografskim opisima svoga područja; kao što je to u slučaju drevne Troje.
S pravom se treba zapitati; zar je moguće da je lokacija Troje pala u zaborav? - Činjenica je da su detaljno sačuvani geografski opisi; kako brežuljka na kojem s nalazio glavni grad Troje Ilij, kao i detaljni opisi područja oko tog brežuljka do najsitnijih toponima šireg područja sve do obale mora?
Zbunjuje činjenica koja svjedoči da Ilijada i Odiseja, kao jedini izvori, nikada, kroz 28 stoljeća svog postojanja nisu silazili sa najvišeg trona popularnosti. Znanstvenici se odavno slažu da se trojanski rat spominje u mitološkim pričama najmanje 4 stoljeća prije nastanka Ilijade i Odiseje. Ovakav stav dozvoljava nam zaključiti kako autor tih djela nije mogao sa sigurnošću poznavati pravu lokaciju, već ju je naknadno umetnuo u već poznate priče o sudbini Troje. Je li autor izmišljao geografske predjele ili je taj rat osmislio na samo njemu poznatom području? To pitanje, kao i mnoga druga, vječito stvaraju glavobolju mnogim stručnjacima.
Geografski opisi iz Ilijade u samom početku izazivali su velike polemike o samom autoru. Unatoč vrhunskom djelu, mnogi su autoru zamjerali uplitanje geografskih predjela u samu lokaciju Troje, i to; predjela koja nitko nikada prije nije spominjao. Izgleda da su se strasti u početku počele smirivati kad se došlo do zaključka kako je autor tih vrhunskih djela najvjerojatnije bio slijep. Nitko sa sigurnošću nije mogao zaključiti da je slijep, jer nitko nikada nije upoznao pravog autora Ilijade i Odiseje.
Dakle, vjerovalo se da je bio slijep i tajanstven, po tome i dobiva ime "Homer" što na Grčkom jeziku upućuje na slijepu i tajanstvenu osobu. Ako krenemo kronološki kroz antičku povijest uočavamo kako mnogi filozofi, povjesničari i pjesnici iz antičkog doba nikada ne zaobilaze Homera i njegova djela. Homer je za njih često čvrst oslonac i inspiracija. Tako primjerice Platonov učitelj Sokrat ne zaobilazi Homera niti one zadnje noći svoga života kada sa prijateljima čeka zoru i svoje pogubljenje. On u jednom dijalogu sa njima između ostalog kaže: „Svaka čast Homeru ali on ne može sebe stavljati iznad same istine!“. I doista je tako, u Ilijadi uočavamo tu autorovu snagu prisutnosti u svakom detalju radnje!
On uočava i opisuje najsitnije detalje područja po kojem se odvija radnja, zapaža svaki detalj na svojim likovima, niti jednu radnju ne ostavlja ne dovršenu i nikad ne zaboravlja spomenuti točnu lokaciju radnje. Homer se snažno nameće sa jasnim lokacijama blaga koje je ostalo iza razorene Troje. To blago je veliki razlog što se, s vremena na vrijeme, pojavljuju poznati i manje poznati tragači za blagom kralja Prijama.
Najpoznatiji od njih je svakako njemački arheolog Henrich Schlimenn (Šliman). Dobro izučivši Homera Šliman se, prije 130 godina, sa Ilijadom u ruci, zaputio u Malu Aziju da pronađe Homerovu lokaciju Troje. Sad se nameće pitanje; ako je lokacija Troje bila nepoznata što je navelo Šlimana da se zaputi na prostore Male Azije?
Odgovor leži u činjenicama da je prije Homera tradicija sve mitološke priče o trojanskom ratu vezala upravo za taj dio svijeta. Priče o pojedinim ratnim sukobima jesu potjecale iz tih krajeva, ali, nitko nikada nije spominjao tako snažne geografske opise kao što ih spominje Homer. To je taj kamen spoticanja koji je jako smetao Sokratu samo što ga drugi često zanemaruju. Sokrat je svoju ljubav prema Homeru i znanje o njegovim djelima prenio na svog učenika Platona, Platon na Aristotela, a Aristotel na svog učenika Aleksandra Velikog. Ta je ljubav jako izražena kod Aleksandra Velikog, tako da je on u svom poznatom vojnom pohodu po Maloj Aziji, zaustavio svoje trupe negdje po predaji na mogućim brežuljcima tradicionalneTroje, kako bi prikazao žrtve paljenice, poistovjećujući se sa kraljem Agamemnnonom koji prinosi iste takve žrtve prije pohoda na Troju.
Jedno stoljeće prije Krista, veliki rimski pjesnik Vergilije zaputio se upravo na ta tradicionalna područja kako bi skupio još mogućih predaja o razaranju Troje. Vergilije je nastojao oponašati Homera , kako u pjesničkom smislu tako i u geografskim opisima, - dok je stvarao svoju ne dovršenu Eneidu. Upućeni lako uviđaju kako Vergilije ipak odstupa od Homerova reljefa, najvjerojatnije nije dovoljno vodio računa o Homerovu reljefu Troje koji je čvrst i povezan do najsitnijih elemenata. Vergilije odstupa od Homerova opisa u mnogim toponimima. Odstupanje je naročito izraženo onda kad Vergilije opisuje grad Ilij dok gori u plamenu. Po njegovom opisu sa zidina grada vide se ahejski brodovi na moru koji su obasjani odsjajem vatre gorućeg grada. To se nikako ne uklapa u Homerov opis, kod njega su ahejski brodovi daleko od grada, najmanje četiri sata normalnog hoda, a pored toga od grada ih dijeli nekakav brdski masiv. Sve su prilike da je Vergilije na povratku sa puta shvatio svoje pogreške. To bi mogao biti veliki razlog što je tražio nedovršene rukopise Eneide da ih spali. Na povratku u Rim obolio je od sunčanica što je još jedan razlog da je pokušavao svoje geografske opise usporediti sa Homerovim, i to; na samom terenu gdje ga je zadesila sunčanica.
Vergilije je bi uporan u svojoj odluci, morali su mu na samrtnu postelju donijeti rukopise Eneide i da on osobno vidi kako ih spaljuju. Ipak su mu napravili prevaru, donijeli su neke nevažne spise i spalili ih pred njegovim očima. Tako je Eneida ostala sačuvana ali i ne dovršena do dan danas. Nakon Vergilija ostala je još jedna dvojba: Je li Vergilije bio prvi koji je shvatio da se Homerovi geografski opisi Troje ne mogu uklopiti u tradicionalnu lokaciju Troje, i, da li tu lokaciju ipak treba tražiti na nekom drugom mjestu?
Šliman je slijepo vjerovao da se po Ilijadi, na tradicionalnim predjelima, može rekonstruirati Homerov opis, kao i točno locirati zakopano Prijamovo blago. Šliman je otišao tako daleko u svojim shvaćanjima da je čak iz Pariza ponio termometar kako bi se uvjerio u temperaturu vode dvaju izvora, toplog i hladnog, na istočnoj strani lokacije grada Ilija (Troje).
Mada je Šliman sa svojim arheološkim nalazima zadivio cijeli tadašnji svijet, danas se zna da su ti nalazi krivotvoreni, on ipak nije bio zadovoljan sam sa sobom: Često se ponovo vraćao na lokalitet Hisarlika i sa stotinjak radnika iznova nešto prekopavao i tražio. Za čime je Šliman ponovno tragao to je ostala tajna! Ipak malo upućeniji u opis Prijamova blaga mogu lako zaključiti da mu je bio veliki cilj dokopati se Hektorova groba i zlatnog kovčega u kojem su Trojanci sahranili Hektora:
Ilijada, XXIV. stihovi 795-799
I kosti, pošto ih skupe, u kovčeg metnuše zlatni,
Porfirnim pokrovcima i tankim pokriše kovčeg:
U jamu iskopanu položiše njega i ozgo
Kamenje veliko gusto naslagaše. Zatim Trojanci
Grobni nasuše hum i metnuše svuda stražare,
Hektorov je grob zasigurno najveći mamac svim tragačima koji vjeruju da se po Ilijadi može pronaći Prijamovo blago. Sličan zlatni kovčeg nitko nikada nije pronašao, prema tome; potraga za lokacijom Homerova opisa još se nastavlja!
Jedan od značajnijih tragača za Homerovim opisom je svakako Meksikanac Roberto Salinas Price. On je prije četrdesetak godina postavio tezu da se po Homerovu opisu Troja mora nalaziti u blizini dalmatinske obale, točnije u Gabeli. Price je ponudio niz opisa iz Ilijade koji se ne podudaraju sa područjem Male Azije, a savršeno se poklapa sa njegovom lokacijom.
On je zasigurno otkrio jedan detalj u Ilijadi koji iz prostora Male Azije mora pomaknuti Homerovu lokaciju Troje dosta sjevernije po pitanju zemljine geografske širine.
Razlog je što Homer u jednom dijelu Ilijade kaže da se sazviježđe Velikog Medvjeda (Velika Kola) stalno nalazi vidljivo na nebeskom svodi i da nikada ne zalazi iza horizonta.
Taj dio citata kaže ovako:
Ilijada, stihovi 486-489
Medvjeda, kog još zovu Kola, koji se vrti
Na mjestu sveđ, Oriona neprestano motri,
Od svih se zvijezda on u Oceanu ne kupa nikad.
Homer na lijep pjesnički način objašnjava da se sa njegovog područja sazviježđe Velikog Medvjeda vidi stalno na nebu i da se nikada ne kupa u moru, što će reći da ne zalazi iza horizonta.
Ako dozvolimo mogućnost da nas autor Ilijade stvarno želi detaljno uputiti u svoju geografsku lokaciju moramo poštovati sve njegove precizne opise pa tako i ovaj.
Jesu li te opise primjećivali i u kolikoj su mjeri poštovali mnogi tragači po Homeru ili su samo pokazivali javnosti pojedine sitne detalje svog mozaika, a one druge ljubomorno prešućivali?
U nastavku ću opisati brojne Homerove geografske elemente, koji se moraju naći u svakoj ponuđenoj lokaciji Troje, a koje nitko nije uspio u prošlosti pravilno posložiti, a kamoli da ih ugradi u neki mogući lokalitet….(nastavlja se)
