• Povratničke tegobe Hrvata (186004)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165632)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95277)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92324)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9763
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Napad ABiH-a na područje Kiseljaka u siječnju 1993.

Napad ABiH-a na područje Kiseljaka u siječnju 1993.

 Svojim su siječanjskim napadima Muslimani htjeli ostvariti i drugi važan cilj - steći kontrolu nad raskrižjem na cesti Busovača - Kiseljak kod Fojnice, nedaleko Gomionice, kako bi nadzirali područje južno od Fojnice, gdje je bilo jako uporište hrvatskih snaga. Područje Kiseljak - Fojnica - Kreševo dugo je bilo okruženo snagama ABiH-a i TO-a i već u kolovozu 1992. stožer TO-a u Kiseljaku, pod muslimanskim vodstvom, izdaje naputak mjesnim postrojbama TO-a da budu pripravne za borbu protiv HVO-a. 

 Muslimanski probni napad u području Kiseljaka počeo je 25. siječnja oko šest sati, kada je otvorena nasumična raketna i topovska paljba. Kako nisu unaprijed bili pripremljeni, branitelji HVO-a zauzimali su obrambene položaje gdje su god mogli.
 Muslimanske snage, uključujući i snage vojne policije, napadale su na pravcu sjeveroistok - jugoistok preko ceste Busovača - Kiseljak, ali su ih zaustavile dvije bojne brigade „Ban Jelačić", uz potporu jedne satnije 4. bojne vojne policije HVO-a. Tijekom cjelodnevnih borbi, koje su stale tek oko sedam ili osam sati uvečer, bilo je mnogo ranjenih. Tijekom noći snage HVO-a sredile su i osnažile svoje redove i 27. siječnja izvele su protunapad, ukopavajući se na novim položajima toga dana uvečer. Nakon petodnevnih borbi, dogovoren je i potpisan prekid vatre. Muslimanski napadači tako nisu uspjeli ostvariti svoj glavni cilj osvojiti fojničko raskrižje.

 No, uspjeli su preuzeti kontrolu nad selima sjeveroistočno od ceste (Svinjarevo, Behrići i Gomionica), uspostavili su svoj stožer u Gomionici i s nekih sedam stotina vojnika ABiH-a zaposjeli su to područje. Većina muslimanskog stanovništva iz svih sela južno od Kiseljaka i iz šest sela na sjeveru grada napustila je to područje - tek su neki ostali, vjerujući da je ABiH dovoljno jaka da ih štiti. Ta je odluka bila sudbonosna, jer je ABiH u travnju poduzela još jedan neuspješan napad u području snažno branjene Gomionice. Sve je, dakle, upućivalo na to da su borbe u kiseljačkoj enklavi imale za cilj potisnuti položaje HVO-a oko Kiseljaka s istoka na jug.

 Tipično brzoplet u zaključivanju, potpukovnik Bob Stewart, zapovjednik UNPROFOR-a u Lašvanskoj dolini krivo je procijenio situaciju iznoseći mišljenje da su „obje strane krenule jedna na drugu: Hrvati u Busovači, Muslimani kod Kaćuna".

 A u stvarnosti, „krenuli su" Muslimani kod Kaćuna, ali i kod Busovače i u području Kiseljaka. Kad je svemu tome došao kraj, Hrvati su platili najveći ceh u siječanjskim borbama: hrvatska sela Nezirovići, Bešići, Lašva, Dusina, Gusti Grab, Svinjarevo, Behrići i Gomionica bila su napadnuta, uništena ili okupirana. Životno važna cesta Busovača - Kiseljak bila je presječena kod Kaćuna. Južni kraj životno važnog komunikacijskog pravca Novi Travnik - Gornji Vakuf trpio je napade.

 Borbe u srednjoj Bosni jenjavale su s krajem siječnja i uz pomoć UNPROFOR-a i promatračke misije EU-a ugovoren je prekid vatre. Međutim, kako je ABiH nastavila učvršćivati svoje položaje, dolazilo je do brojnih manjih incidenata na visovima oko Hum-Kule iznad ceste Busovača - Kiseljak, te u selima Merdani, Dusina i Bešići. U međuvremenu, odlučne da spriječe novo iznenađenje, snage HVO-a ojačale su svoje obrambene položaje u području srednje Bosne i počele su pomnije pratiti kretanja snaga ABiH-a. Obje su strane i dalje podozrivo motrile jedna drugu te je dolazilo do brojnih prekršaja sporazuma o prekidu vatre tijekom nastojanja obiju strana da poboljšaju svoj položaj ili steknu neku prednost.
 OZ SB HVO-a 29. siječnja postrojbama u svom sastavu i svojem nadređenom stožeru upućuje izvješće o razvoju situacije: „Tijekom današnjeg dana crte obrane ostale su nepromijenjene. Uspostavljena je crta bojišnice u duljini od 45 kilometara. Naša je obrana na položajima, dobro je ukopana, a dovršavaju se i dodatni rovovi. Sustav paljbe (tj. plan uporabe topništva i drugog oružja, op. a.) također je pripremljen i stanje je pod nadzorom".
 Izvješće navodi i niz primjera kršenja sporazuma o prekidu vatre s muslimanske strane, izniman moral boraca HVO-a i njihovu odlučnost da odbace „ovu brutalnu agresiju", te činjenicu da je „BH vojska, do jučer naš saveznik, nastavila svoju brutalnu agresiju iz Kaknja i Visokog na područje Kiseljaka, da je postavila kontrolni punkt kod sela Bilalovac i da je presjekla vezu sa snagama HVO-a u selu Jelenov Gaj.
 Pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a, UNHCR-a i Međunarodnog Crvenog križa te promatrača EU-a, vođe ABiH-a i HVO-a sastaju se 30. siječnja 1993. da razmotre sveobuhvatniji i stalni prekid vatre u srednjoj Bosni. Džemal Merdan, zamjenik zapovjednika Trećega korpusa ABiH-a i Franjo Nakić, načelnik stožera OZSB-a suglasili su se da prekid vatre počne u osam sati, 31. siječnja.
U izvješću zapovjedniku OZSB-a pukovniku Blaškiću, Nakić piše kako je pukovnik Stewart tijekom sastanka rekao da „nijednu stranu ne okrivljuje za kršenje prekida vatre (dakle, onog prethodnog, privremenog), ali da izvješća koja prima pokazuju da ih započinje HVO". Nakić također zapaža prilično jednostrane ocjene predstavnika ECMM-a Jeremyja Fleminga koji je „bio pun hvale za zapovjedništvo Trećeg korpusa" te je čak rekao da „oni itekako pridonose miru".
 Čini se da su i UNPPROFOR i europski promatrači već unaprijed - na temelju tko zna kakvih informacija - okrivili HVO kao začetnika siječanjskih borbi u srednjoj Bosni. Međutim, tijekom unakrsnog ispitivanja na suđenju Blaškiću, pukovnik Stewart je potvrdio da je 25. siječnja 1993. posjetio stožer Trećega korpusa ABiH-a u Zenici i da se zapovjedniku Enveru Hadžihasanoviću žalio da su Muslimani započeli sukob koji je tada zahvatio srednju Bosnu.

 Ugovoreni prekid vatre počeo se poštivati u dogovoreno vrijeme i stanje u području Lašve, Kozice i Lepenice počelo se pomalo smirivati, dok su zapovjednici ABiH-a i HVO-a nastojali poštivati prekid vatre i istodobno pripremati svoje vojnike za sljedeću rundu sukoba.
 Jedino veće kršenje siječanjskog sporazuma o prekidu vatre u srednjoj Bosni dogodilo se sredinom ožujka, kad je Prva operativna grupa Četvrtog korpusa ABiH-a krenula u napad sa sjevera duž rijeke Neretvice prema Fojnici, u namjeri da zauzme nekih dvadesetak sela u dolini Neretvice i tako se poveže sa snagama Operativne grupe ABiH-a Bosanska krajina i spoji Treći i Četvrti korpus.
 Napad je zaustavljen prije negoli su muslimanske snage došle do područja Fojnice, a protjerani Hrvati pobjegli su u područja još pod nadzorom HVO-a - neki u Kiseljak, neki u Hercegovinu. Opis tog napada i sporazum između ABiH-a i Ministarstva unutarnjih poslova RBiH o vojnim operacijama protiv HVO-a objavljeni su 20. ožujka.

 Usprkos brojnim incidentima, ukorijenjenom bezakonju i organiziranoj ofenzivi ABiH-a u dolini Neretvice s Fojnicom kao krajnjim ciljem, muslimansko-hrvatsko primirje održalo se sve do prvih tjedana travnja. Premda su se doimali slučajnima i premda su ih vjerojatno izazivali ekstremistički pojedinci ili niži zapovjednici, neki od ozbiljnijih incidenata upućuju na mogućnost da se ABiH njima koristila za prikupljanje obavještajnih podataka, za tajno prebacivanje muslimanskih snaga na tom prostoru, dok su neke isprovocirali mudžahedini i muslimanski ekstremisti - sve se to moglo smatrati nastavkom probnih akcija Trećega korpusa ABiH-a i pripremama za opću muslimansku ofenzivu koja je počela 15. i 16. travnja 1993.

| C.Shrader : Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni, str. 125-127 |

ŠTO JE PRIJE - SIJEČANJ ILI TRAVANJ?

 Haški sud bahato ili tendenciozno i zlonamjerno, u presudi generalu Blaškiću, konstatira da su Hrvati sredinom travnja 1993. izveli napad na Muslimane i da je tada započeo muslimansko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini. A Dusina? Gdje je to selo? Tko je koga tu, siječnja 1993., napao i pobio? I što je prije - siječanj ili travanj?

 Ta faza operacije - kojoj je prethodio napad Trećega korpusa na Uskoplje-Gornji Vakuf, s ciljem da se odsječe srednjobosanska bojišnica presijecanjem opskrbnog pravca Diamond - trajala je nekoliko dana, velikim dijelom i zato što je HVO uspio odbaciti glavninu snaga muslimanskog prodora i brzo iznudio zastoj borbi.

 ABiH se odmah povukla i reorganizirala u pripremi za glavni napad sredinom travnja 1993. Izostanak reakcije UNPROFOR-a planeri ABiH vjerojatno su smatrali „zelenim svjetlom" za planirani glavni napad u travnju.

 Jedna od usputnih posljedica muslimanskog zahvata Kaćuna bilo je odsijecanje zapovjednika OZ SB-a HVO-a Tihomira Blaškića od njegova stožera u Vitezu. Rodom iz područja Kiseljaka, Blaškić je tijekom vikenda bio u posjetu roditeljima kad je kod Kaćuna zatvorena cesta Kiseljak - Busovača. Tek nakon nekog vremena vratio se u svoj stožer, tako da je operacijama u tom trenutku rukovodio iz stožera brigade „Ban Jelačić" u Kiseljaku.
 Ovaj događaj je još samo jedna potvrda koliko u HVO-u nisu vjerovali u agresiju ABiH na ovim prostorima.

PISMO DR. FRANJE TUĐMANA ALIJI IZETBEGOVIĆU OD 27. SIJEČNJA 1993.

Gospodine Predsjedniče,
Nemili događaji koji se zbivaju ovih dana, u kojima muslimanski ekstremisti u središnjoj
Bosni organizirano, zločinački i brutalno napadaju hrvatska naselja, pucajući na civile i
branitelje, prisiljavaju me da Vam se obratim.
Sinoć je, kao što Vi zasigurno dobro znadete, trideset i pet vojnika HVO poginulo braneći
svoja sela u okolici Busovače pred naletom muslimanskih postrojbi. Ovi su uz to zapalili više
hrvatskih sela. Taj je događaj duboko potresao vodstvo hrvatskog naroda u BiH, koji su se
obratili za pomoć Hrvatskoj, kao i svekolikoj svjetskoj javnosti.
Stoga, duboko zabrinut, apeliram na Vas da zaustavite tu brutalnu agresiju, jer ona može do
krajnjih granica pogoršati odnose između Muslimana i Hrvata u BiH, koje je u dobrom dijelu
Vaše države proteklih mjeseci povezivala borba protiv zajedničkog agresora. Ona će, ako ne
bude zaustavljena, također pogoršati odnose između naših dviju država, a i u potpunosti
onemogućiti protoke humanitarnim koridorima o kojima ovise mnogi životi u BiH.
Građani Hrvatske se pitaju da li je agresija na Hrvate u BiH odgovor na sve ono dobro što
Hrvatska radi za Vaše sunarodnjake:
- u zaštiti i zbrinjavanju pola milijuna izbjeglica;
- u organiziranju, potpori i dostavi goleme humanitarne pomoći;
- u omogućivanju funkcioniranja mnogih Vaših državnih službi u hrvatskim gradovima;
- u svekolikoj potpori za obranu od srpskog agresora;
- u podupiranju iznalaženja što pravednijeg rješenja za konačni ustroj BiH i uspostavi što
skorijeg mira, a u okviru Konferencije u Ženevi.
Koristim ovu priliku da se obratim neposredno hrvatskom i muslimanskom narodu u BiH da
obustave sva međusobna neprijateljstva i ostvare punu suradnju u obrani od zajedničkog
agresora i u pronalaženju rješenja za skladan suživot kao jednakopravno konstitutivni narodi
u BiH.
Nadam se da će Vaša hitra i energična naredba muslimanskim snagama da obustave agresiju
na Hrvate u BiH omogućiti da Hrvati i Muslimani u BiH zbiju snage u obrani od srpsko-crnogorskog i jugo-komunističkog agresora To je ujedno i minimalan preduvjet da bi se u hrvatskoj javnosti mogla održati spremnost za daljnju brigu o izbjeglicama i pružanju ukupne pomoći BIH uz golema vlastita odricanja.

Ponukani ovim Tuđmanovim pismom u Ženevi istog dana predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović  i predsjednik HZ HB Mate Boban potpisuju zajedničku izjava o trenutnom prekidu sukoba između Armije BiH i HVO.

 Naravno da je to bila još jedna prijevara muslimanskog rukovodstva jer je upravo nakon toga nastupila najsnažnija ofenziva ABiH na Busovaču kao i na Kiseljak. Nadljudskim naporima branitelji utvrđuju crte obrane oko hrvatskih sela u ovim općinama.
 Tek nakon primirja 31. siječnja definitivno se uviđa da su Muslimani dugo pripremali agresiju na Hrvate, a iskopani i betonirani rovovi u selu Kadića strana nedvojbeno svjedoče tome u prilog.
 Muslimani nisu osvojili Uskoplje, Busovaču niti Kiseljak ali su osvojili sela između Busovače i Kiseljaka razdvajajući tako Lašvansku i Lepeničku dolinu. Preživjeli Hrvati su  evakuirani u Kiseljak, a sve kuće i gospodarski objekti su im popaljeni.

POGINULI BOJOVNICI KISELJAKA

 U siječanjskoj ofenzivi ABiH poginula su šestorica bojovnika HVO iz Kiseljaka. Goran Slišković je poginuo dan nakon 19. rođendana.

PISMO KATOLIČKIH SVEĆENIKA LEPENICE OD 3. VELJAČE 1993.
 Suočeni sa sve težom situacijom franjevci i dijecezanski svećenici srednje Bosne u Fojnici 3. veljače vrše OSUDU HRVATSKO-MUSLIMANSKIH SUKOBA I POZIVAJU NA TOLERANCIJU I SUŽIVOT.

Trinaest stoljeća trajne prisutnosti i tradicije te osjećaj odgovornosti za naš narod i pred našim narodom daje nam pravo i obvezu da dignemo svoj glas. Osjećamo svojom dužnošću skrenuti pozornost i hrvatskom i muslimanskom narodu da osuđujemo tragične događaje koji su se zbili na ovim prostorima mimo volje naroda.
Ne želeći kreirati politiku niti odlučivati o bilo kakvom političkom uređenju i određenju zalažemo se za temeljna prava svakog čovjeka na ovim nama svetim prostorima. Nemoralnost i zločin ne mogu donijeti dobra niti onomu tko ih čini a pogotovu onomu nad kim se čini.
Tradicija ovog jedinstvenog prostora i naroda je, posebno hrvatskog naroda i njegove  običajnosti, živjeti u duhu tolerancije i kršćanske ljubavi u poštivanju svakog čovjeka i njegovih sloboda, sa svim ljudima s kojima dijelimo prostor, duh i dah.
Stoga zahtijevamo i tražimo od onih koji obnašaju vlast, bilo civilnu bilo vojnu, da sve one, koji u “ime naroda” čine bilo kakva zlodjela, pljačkaju, pale, ubijaju, siju strah i mržnju, razotkriju i izoliraju, u ime temeljnog prava na život i slobodu svakog čovjeka.
Preporučujemo da ljudi od ugleda, istine i povjerenja, i iz jednog i iz drugog naroda, utemelje zajedničke komisije koje će obići sva naša područja i vratiti klicu povjerenja koje je ozbiljno poljuljano.
Želeći stati na put svim nemilim događajima, svima onima do kojih ovaj glas prosvjeda dopre i onima koji drugačije misle, zazivamo Božji blagoslov i želimo Mir i Dobro!

Ovu osudu potpisali su fra Nikica Miličević, gvardijan fojnički /kasnije brutalno ubijen od muslimanskih vojnika/, fra Juro Miletić, gvardijan kreševski, fra Luka Boračević, vikar samostana u Kraljevoj Sutjesci, fra Jozo Krešo, definitor provincije Bosne Srebrene, don Frano Bulić, dekan i župnik gromiljački, fra Ivan Pervan, župnik kiseljački, fra Vitomir Silić, župnik brestovski i svi njihovi suradnici, svećenici i časne sestre, koji žive i rade na ovim prostorima.
Objavljeno je u Vrisku s kaštela, ali ovaj glas nije dopro daleko. Cijeli prostor je bio medijski izoliran, a spomenuti list teško je došao i do većeg broja Hrvata, a kamo li do onih na drugoj strani.
Sličan apel, koji dan ranije uputili su i svećenici Lašvanske doline, ali ni njihov glas u zaglušujućoj buci topova  nije baš stigao do otupjelih duša njihovih vjernika uhvaćenih u stupicu mržnje u usponu.

SRPSKA ULOGA U SIJEČANJSKOJ OFENZIVI ABiH

 Tijekom siječnja 1993. Srbi stalno napadaju na travničkom bojištu, kao i na bugojanskom, uskopaljskom, novotravničkom te novo-šeherskom. Srbi gađaju civilne ciljeve u Travniku, Maglaju i Novom Šeheru... Za Travnik su najteži dani bili 9. i 21. siječnja.
 Zanimljivo je dnevno obavještajno izvješće VOS HVO broj 158 od 31. siječnja. U njemu stoji da ABiH u selu Batuša u uskopaljskoj općini ima u sastavu 2 četnika iz Jajca koji su glavni egzekutori kažnjavanja Hrvata i svjesno otežavaju odnose Hrvata i Muslimana. 

 I dok se muslimanska propaganda do danas bavi isključivo ratnom suradnjom Hrvata i Srba, optužujući Hrvate za tobožnju izdaju Jajca, upravo iz tog grada svjesno su infiltrirane brojne srpske snage u ABiH u suradnji sa KOS-om u njenim redovima. Koristeći pomutnju u odlasku iz tog grada u siječanjskim i kasnijim događajima na prostorima središnje Bosne odigrali su svoju prljavu ulogu.

U Sarajevu je 12.2.1993. godine ipak potpisan sporazum o prekidu neprijateljstava između HVO-a i ABiH. Sporazum su potpisali zapovjednik HVO-a Milivoje Petković i ABiH Sefer Halilović.

Isti dan u Travnik stižu grupe Muslimana i Hrvata prognanih iz Banjaluke i drugih dijelova Krajine.

| HB.org |