• Povratničke tegobe Hrvata (186004)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165632)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95277)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92324)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9763
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Uz obljetnicu zločina nad Hrvatima Konjica i Neretvice

Prvi ratni zločin u općini Konjic pripadnici muslimanske Armije RBiH počinili su nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a na području Klisa. U Jaseniku su 23. ožujka 1993. godine okrutno ubili zarobljenog pripadnika HVO-a Matu Stjepanovića, Stipina (1958. Jasenik), u Seonici snajperskim hicem pripadnika HVO-a Dragana Vujičevića, Bosiljkova (1963. Seonica) a na Žitačama u njegovoj kući civila Antu Krešu, Nikolina (1935. Trusina). Za ratni zločin u Jaseniku, Seonici i Žitačama pravosudne institucije BiH još se nisu udostojile nikoga ni optužiti a kamoli osuditi iako su im imena počinitelja kao i nalogodavaca ovih ratnih zločina dobro poznata.

Dan kasnije u Gostovićima, pripadnika HVO-a Zvonimira Đopu, Perinog (1971. Mostar) ubio je Sead Hakalović, Zaimov (1970. Gostovići), pripadnik brigade ''Neretvica'' a teško ranio Jelu Rajič r. Đopa, Mijinu (1952. Prijeslop). Zbog ubojstva Zvonimira Đope, SIPA (Agencija za istrage i zaštitu BiH) je uhapsila Seada Hakalovića, 10. ožujka 2010. godine. Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu 17. ožujka 2010. i predložilo da se Hakaloviću sudi u Županijskom sudu u Mostaru. Sudsko vijeće Županijskog suda u Mostaru 24. rujna 2010. pod predsjedanjem sudca Hame Kebe, oslobodilo je Seada Hakalovića optužbi za ratni zločin počinjen 24. ožujka 1993. godine u selu Gostovići, općina Konjic. Županijski sud u Mostaru, Hakalovića je oslobodio uz obrazloženje ''da optužba (naravno kad se namjerno traljavo i u oslobađajućem duhu napiše) nije uspjela dokazati da je počinjen ratni zločin protiv civilnog stanovništva budući da je ubijeni Đopa bio pripadnik Hrvatskoga vijeća obrane, te da se radilo o ratnim djelovanjim između dviju neprijateljskih strana muslimanske i Hrvatskog vijeća obrane.'' Narodski rečeno, Đopa je imao pravo biti ubijen jer je bio pripadnik HVO-a koje je bilo neprijateljska strana muslimanskoj Armiji BiH. Što bi bilo kad bi se ovaj pravosudni metar primjenio na ratne zločine u općini Srebrenica jer i tamo se radilo o ratnim djelovanjima između dviju neprijateljskih strana.

Na katolički blagdan Blagovijest i prvi dan ramazanskog Bajrama 25. ožujka 1993. godine okrutno su ubijena četiri nemoćna i stara hrvatska civila u Orlištu. Ubijeni su supružnici Ivan Kostić, Tadijin (1907. Orlište) i Janja Kostić r. Miškić, Dujmova (1913. Ljesovina), Branko Kostić, Tadijin (1937. Obrenovac) i u invalidskim kolicima godinama nepokretna Anđa Kostić r. Gotovac, Perina (1923. Budišnja Ravan). Muslimanski vojnici selo su temeljito opljačkali, a zatim spalili. Opljačkana poljoprivredna mehanizacija i stoka, kao i druge vrijedne stvari završili su u susjednim muslimanskim selima. Ovaj recept korišten je i u kasnijim osvajanjima hrvatskih sela u Klisu i drugim dijelovima općine Konjic.

Budući da su bila pokrivena velikim snijegom, unakažena tijela Ivana i Anđe Kostić pronađena su nakon tjedan a Janje i Branka Kostića nakon petnaest dana i pokopana su u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu. Ovaj zločin dogodio se u vrijeme tzv. primirja i u nazočnosti nacionalno mješovitog povjerenstva koje su predvodili Slavko Puljić i Muhamed Cero. Tijela su pronađena ukočena i unakažena noževima i metcima. Neka su bila bez ušiju, nosova i prerezanih grkljana, druga smrskanih glava, što je zabilježeno video kamerom, među ostalim i za dokaz onima koji tvrde da se nije dogodilo ono što nije zabilježeno.

Ovaj zločin bio je tek početak krvave agresije i etničkog čišćenja hrvatskog naroda u općinama Konjic i Jablanica, dogovorenog u Jablanici 20. ožujka 1993. godine na sastanku najviših vojnih i političkih predstavnika Muslimana Konjica, Jablanice i Hadžića, blagoslovljenog od Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i Sefera Halilovića.

Tadašnje licemjerje i cinizam međunarodne zajednice pokazalo se i osam godina kasnije kada su Seferu Haliloviću za ratne „uspjehe” (čitaj etničko čišćenje i ratne zločine nad Hrvatima) povjerili fotelju ministra za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice u Vladi FBiH, predvođenoj predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.

Već i ptice na grani zanju da ni za ovaj kao ni za brojne druge ratne zločine muslimanske Armije RBiH nad hrvatskim narodom u općini Konjic nitko još nije ni optužen a kamo li osuđen. Osim što se za ratni zločin počinjen 16. travnja 1993. godine u Trusini na Sudu BiH vodi traljav proces u čiji praveden ishod preživjele žrtve opravdano sumnjaju imajući u vidu blag, gotovo očinski, odnos Suda BiH prema zapovjedniku brigade ''Neretvica'' muslimanske Armije BiH Hasanu Hakaloviću, Mušanovu (1947. Gornje Višnjevice). SIPA je Hakalovića uhapsila 22. ožujka 2010. godine u Konjicu a iz zatvora ga je pustio Sud BiH 23. travnja 2010. godine (na web stranici Suda BiH nema ove informacije, informacija je sa www.islambosna.ba) uz mjere zabrane sastajanja s drugim osumnjičenicima, saučesnicima i svjedocima i prisustvovanja društvenim okupljanjima, kako javnim tako i privatnim te posjete selu Trusina iako iz rodnih Gornjih Višnjevica prolazi kroz Trusinu u mjesto boravka u Buturović Polju. Hasanu Hakaloviću počelo je suđenje na Županijskom sudu u Mostaru 22. lipnja 2010. godine čiji ishod će po svemu sudeći biti sličan njegovu prezimenjaku za ratni zločin počinjen u Gostovićima.

Kažu da ratni zločin ne zastarijeva ali umiru nalogodavci, počinitelji i svjedoci, pa će po, kako sada stvari stoje, hrvatske žrtve ostati pravno nezadovoljene. Ovakav pravosudni teren u BiH će biti sve dotle dok osumnjičeni za ratne zločine budu obnašali odgovorne dužnosti u tijelima vlasti BiH. Tako je najodgovrnija osoba za logore Haris Silajdžić bio član i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Sefer Halilović, zastupnik u Parlamentu BiH, Selmo Cikotić ministar obrane BiH a neki drugi zastupnici u Parlamentima Federacije BiH, županijama i vijećnici u općinama.

U BiH preovladava opasna i neopravdana teza od strane muslimanske politike ali i od običnog muslimankog puka da je ratni zločin samo pred sudom procesuirani ratni zločin dok ostali ratni zločini za njih ne postoje bez obzira što dobronamjerni znaju da su se dogodili. Zato se možda i odugovlači s procesuiranjem ratnih zločina nad Hrvatima i Srbima kako bi vrijeme učinilo svoje a što ono neumitno i čini.

Bez priznavanja svih žrtava i kažnjavanja svih zločinaca nije moguće pomirenje naroda i normalan suživot a što se mora uraditi odmah radi pokoljenja koja dolaze.