RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Kad si legitiman, gaće ti same spadaju

Napisano 17.06.2012. 12:02

Kad si legitiman, gaće ti same spadaju

Odakle mi je, vjerojatno se čitatelj ini (već) pita, palo na pamet da bi u taj crni petak kada su se vezale bošnjačko-hrvatske zastave, hrvatskim odličnicima mogle pasti hlače?! U prijetećoj blizini dva muževna Bošnjaka, odavde, a i iz dijaspore - također

| Piše: Josip Vričko, Oslobođenje

Situacija je dramatična, toliko čak da u trenucima dok nastaje ovaj uzbudljivi tekst, još nije sigurno jesu li Dragan Čović i Božo Ljubić, ta dva naočita hrvatska muža, skinula hlače pred dvojicom bošnjačkih gazija Zlatkom Lagumdžijom i Fahrudinom Radončićem.

Mada, onom kome je suđeno biti jeben, spadaju ne samo hlače nego i gaće. Same. A hrvatska je sudbina posljednjih godina upravo takva. Biraju ih Bošnjaci, poglavito oni multietnički,  ko tru(h)lih krušaka. Rekao bi čovjek da je Hrvata ko Rusa. A, zapravo, ih je samo dvije vrste. Legitimni i nelegitimni. Ali, i to kako kad.

Mudro!

Prije jedno četiri mjeseca, drug je Zlatko izdo naređenje kako su pravaši poglavnika Jurišića i čelnika Glavnog stana Budimira za socijaldemokraciju ko naručeni. Ma, što ko naručeni?! Spremni! A da su Čović i Ljubić, umalo ne rekoh čovići i uveoci samo obični stožernici. Prije će, mudro je i u ono - baš, uostalom, kao i u svako drugo vrijeme - govorio jedan od najboljih, ako ne i najbolji poznavatelj Hrvata, drug Zlatko, Čovićeva tetka biti premijer negoli njen tetić Dragan. Budući se vol drži za rogove, a esdepeovac, osobito čelni, za riječ - tako i bi. Tetka, pokazala je povijest, nije bila zainteresirana, a kako Vjekoslav Bevanda nije imao tetku, njega je Lagumdžija proglasio legitimnim Hrvatom. I, eno ga u Vijeću ministara. Prvi ministar, štoviše!

(Uz opasku; da je, primjerice, Borjana Krišto bila Čoviću tetka, za Bevandu se ne bi ni čulo. Ali, nije - bila mu je samo dopredsjednica. Tj. - ali, molim bez aluzija - prva ispod njega! Što je, također, legitimno.)

Već tada je sve to trebalo biti sumnjivo Sulejmanu Tihiću, koji, također, voli Hrvate, ali nikako toliko ko Zlatko. Jer, to je naprosto nemoguće. Dobro, nafato je i Sulejman nekoliko Hrvata. (Ima toga još - žilavo je to! - po Sarajevu!) Ali, to je više zato što je Tihić onako jedna umjetnička duša. Voli, da ne dužim, dobru pjesmu. A Hrvatima je pjesma duša. Eno, onom Ivici Šariću. Čim ga je Tihić čuo kako pjeva, nije ni časa časio i naredio je da bude ministar. Budući pjeva - ne Tihić nego Šarić - ozbiljnu glazbu, dao mu je da bude ministar kulture. Da je, primjerice, pjevao la(h)ke note, dao bi Tihić da bude ministar sigurnosti. Jer, u nas je zemlja mirna i sigurna, pa se taj posao može  s pjesmom raditi.

Ali, sad je ionako svejedno; drug je Zlatko izdo naređenje da je Šarić svoje otpjevao i da je sad ministar Dubravko Lovrenović. On, doduše, ne umije pjevat. U tome, međutim, i jeste razlika između Tihića i Lagumdžije. Ovaj prvi voli samo Hrvate koji imaju određene talente: Znaš pjevat - eno ti, brate, budi ministar. Ministarski je život u nas ionako pjesma. I koga onda briga jesi li legitiman.

Dok ovaj drugi, jedan od najboljih - uvijek to treba ponavljati! - ako ne i najbolji poznavatelj Hrvata u nas, ne inzistira na talentima u Hrvata. On, drug Zlatko, dakle, voli Hrvate kao takve. Lovrenović je za to najbolji primjer! Ne zna pjevati, ali uvijek je tu kad - a to je često - Lagumdžiji zatreba Hrvat. Za ministra. A zašto će mu drugo?! Dobro, ponekad mu treba i za predsjednika države. No, to je druga, tužna priča. I tu (više) pomoći nema.

Stvar tehnike

Zato, vratimo se na početak. Ne - nema se prostora - na priču kako se načelnik (is)kalio za predsjednika - nego na ovu kako Hrvata, zapravo, nema baš puno. Ali, taman toliko koliko Bošnjacima treba. Odakle mi je, vjerojatno se čitatelj ini (već) pita, palo na pamet da bi u taj crni petak kada su se vezale bošnjačko-hrvatske zastave, hrvatskim odličnicima mogle pasti hlače. U prijetećoj blizini dva muževna Bošnjaka, odavde, a i iz dijaspore - također!
Ma, ne sumnjam ja tu u njihove domaćine. Naprosto, Hrvati imaju takvu potrebu. Čim postanu legitimni, same im gaće spadaju. Ostalo je stvar tehnike.


Nema komentara

Anketa

Ustavi