Web katalog
Najčitanije
Najčitanije zadnjih 7 dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
Statistika
- Ukupno registriranih korisnika: 9763
- Ukupno članaka: 23656
- Ukupno komentara: 2087
- Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
- Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44
Bešliću dosta je više! Logika je jasna: Jedan dio Mostara ruši a drugi pokušaj popraviti !
Piše: Bart Walker
Mostar je grad koji je prije rata oduševljavao svakog putnika prolaznika svojom ljepotom i ugođajem, te je malo tko ostajao ravnodušan na duge drvorede platana, ili na pitomi huk Neretve. Nisu samo turisti i ljudi koji su u prolazu bili oduševljeni ovim gradom. Njegovi stanovnici bilu su ponosni građani, koji su živjeli u jedinom urbanom centru Hercegovine sa dugim avenijama, planski izgrađenim blokovima zgrada, ali i starim gradom sa nadaleko poznatim Starim mostom. Imali smo mnoštvo malih parkića, igrališta i zelenih površina. U starom dijelu grada dominirala je kombinacija Austro-Ugarskog i Otomanskog stila gradnje, tako da su svi ukusi bili zadovoljeni. Jednostavno, Mostar je bio grad sa savršenim skladom nove i stare arhitekture, ali ne samo arhitekture, već i savršenim skladom življenja.
Devedesetih su se na brda oko grada rasporedili rezervisti JNA. Kroz nišan su gledali na sve one ljepote u našemu gradu, ali i na nas. Jedan narod je ispario iz grada iza leđa vojnika, dok su druga dva bježala glavom bez obzira ispred nišana AK47-ica.
U svome rušilačkom pohodu i u želji da tu ljepotu prisvoje za sebe Srbi su porušili neke od najznačajnijih objekata u gradu. Nastradali su svi mostovi, osim Starog kojega su oštetili, nastradale su bogomolje (naravno sve osim prelijepe pravoslavne crkve), HIT i Razvitak su uništeni, većina stambenih i poslovnih zgrada je ostalo išarano granatama…
Hrvati i Muslimani zajedničkim su snagama pod kapom i zapovjedništvom HVO-a, uspjeli razbiti i pobijediti neprijatelja, Mostarci su se vratili u svoj voljeni grad. Ali u jeku svega toga, nastradao je opet naš Mostar, nastradala je prelijepa pravoslavna crkva i brojne zgrade. Za nas je unatoč tome sve je poprimilo neki smisao, ljudi su počeli kupovati stakla za porazbijane prozore, vrtići i škole su opet počele raditi, proizvodne sale se čistiti i popisivati šta od strojeva nije pokradeno i uništeno… Međutim, onda se desilo novo zlo. ABiH je ustrojena u gradu na Neretvi. Muslimani su počeli napuštati položaje u Bijelom Polju prema Srbima, razoružali su Hrvatske vojnike u Sjevernom logoru, uspostavlja se komadna Armije u Vranici, Hrvati napadaju i osvajaju ponovno Vranicu i sve ostalo je povijest…
Razlozi ovoga sukoba su, zavisno od izvora, različiti. Neki analitičari kažu da se sve to desilo jer je u Mostar došao veliki broj izbjeglica iz istočne Hercegovine te se odnos Muslimana i Hrvata u gradu promijenio na stranu Muslimana, neki kažu da su Srbi kumovali ratu između nas i Muslimana, jer od davnina je ona „zavadi pa vladaj“… Moje osobno mišljenje je da problem leži u ljepoti ovoga grada. Kako, pitate se? E pa fino, svi mi toliko volimo Mostar da smo ga u takvome stanju svakodnevnih ratnih događanja i osvajanja željeli samo za sebe. Međutim, što nam se desilo? Znate ono kada se mala djeca posvađaju oko najljepše i najdraže im igračke te se grčevito otimaju za nju, a ne kraju u žaru borbe potrgaju istu? Nakon toga slijedi plač i optuživanje ovoga drugog da vam je pokvario i uništio igračku? E pa tako smo mi svi skupa potrgali naš Mostar. Prošlo je evo skoro 15 godina od kada smo ga „potrgali“, on i dalje „stoji na tavanu“ kao davno zaboravljena igračka, najljepša igračka koju smo ikada imali… Danas je evo već 2010. godina. Kao da gledamo neki film iz budućnosti prije petnaestak godina, i neki roboti se svađaju oko ručka, a u kutu piše „year 2010“. Smiješno, zar ne? Mogu se naći pozitivne i lijepe stvari u gradu, neke nove igračke koje su udahnule novi duh Mostara…
Današnji gradski „otac“ naš kralj,monarh, gradonačelnik, predsjednik, ili kako ga već možemo zvati je Ljubo Bešlić. On je taj koji vodi brigu o našemu gradu, o našoj najljepšoj davno zaboravljenoj igrački. Samo, ponekad se pitam, da li on uopće zna gdje se ona nalazi? Treba li ga netko povući za rukav i kazati mu da je na tavanu? Nekada se zapitam, jesam li ja jedini koji zna gdje je ona, jer svi ostali šute? Ali onda se udarim po čelu i sam sebi kažem: „Pa konju i ti šutiš“! Zar nismo tu našu ljepoticu davno trebali snijeti sa „tavana“, očistiti je, oprati, odnijeti krojaču da je zašije, postolaru da nadogradi uništene dijelove, slikaru da oslika izblijedjele i potrgane crteže po njoj… Pogledam oko sebe, kad tamo na jednoj obali Mostara one prelijepe AU zgrade dobile neke nove ukrase – dobile su smokve koje im rastu kroz prozore, dobile su ogradu kao da su u konc-logoru, dobile su pola metra smeća u svojoj utrobi… Ljubo, ovaj dio Mostara popravi, jer svaki Mostarac plače kada vidi ovo…
Na drugoj strani, desilo se nešto sasvim drugo. Niknuli su objekti na onim našim mostarskim parkovima, našem ponosu i našim plućima. One avenije s početka priče više i ne izgledaju tako urbano zbijene između nelegalno izgrađenih objekata i neonskih reklama koje vise sa istih… Ljubo, ovaj dio mostara ruši, jer svaki Mostarac plače kada vidi ovo…
Bešliću dosta je više ! Logika je jasna: Jedan dio Mostara ruši a drugi pokušaj popraviti ! Obnovimo i očistimo Mostar jer ovo više nema smisla… HercegBosna.org 
Anketa
Fotogalerija
Kontaktirajte nas
Nema komentara