RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Travnička crna kronika: kako je opljačkana Trgovina Borac

Napisano 14.02.2013. 16:45

 

Travnička crna kronika: kako je opljačkana Trgovina Borac

Milijunska pljačka trgovine Borac započela je u Travniku a legalizirana u Sarajevu

Krajem prosinca prošle godine poslovodstvo Trgovine Borac iz Travnika prodalo je posljednji vrijedni objekt, zgradu Distributivnog centra na Slimenima koju je kupila kompanija BH Telecom iz Sarajeva; iako je višegodišnja pljačka predratnog trgovačkog giganta, čija je imovina nakon rata samo u Federaciji BiH procijenjena na 34 milijuna KM, dovedena do kraja, Županijsko tužiteljstvo u Travniku nikada nije podiglo optužnicu protiv bivših i aktualnih direktora i članova Uprave firme Mije Marušića, Fehima Bojića i Nijaza Đulabića

Piše: Suzana Mijatović, Slobodna Bosna

Prodajom Distributivnog centra na Slimenima kod Travnika, koji je koncem prosinca prošle godine, navodno za dva milijuna KM kupila kompanija BH Telecom iz Sarajeva, višegodišnja pljačka imovine predratnog trgovačkog giganta, travničke Trgovine Borac, privedena je do samog kraja. Zgrada Distributivnog centra, naime, među posljednjim je objektima Trgovine Borac koje je menadžment prodao novim kupcima, nakon što su u posljednjih petnaest godina, bez ikakve kontrole, rasprodali gotovo 360 poslovnih prostora, koliko je travnička firma do 1992. imala diljem bivše Jugoslavije. Tvrtka, čija je vrijednost samo u Federaciji BiH potkraj 1997. procijenjena na blizu 34 milijuna KM i u kojoj je do rata radilo 1.640 radnika, trenutno ima tek desetak uposlenika i nekoliko poslovnih objekata koji se još daju u najam. Svu ostalu imovinu prodali su i međusobno podijelili bivši i još uvijek aktualni direktori i članovi Uprave Mijo Marušić, Nijaz Đulabić i Fehim Bojić, dakako, uz pomoć prijatelja u nadležnim federalnim institucijama.

TRAVNIČKI MEŠETARI I CRNA BERZA

Bezočna, milijunska pljačka Trgovine Borac započela je prije više od deset godina, kada je federalna Agencija za privatizaciju oglasila prodaju 49 posto državnog kapitala javnim upisom dionica. U to su vrijeme većinski dio vlasništva (51 posto) imali radnici Trgovine Borac (privatizacija je izvršena prema tzv. Markovićevom modelu), s tim da u početnoj bilanci nije prijavljena poslovna imovina u drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Iako se vrijednost prodajnih objekata u susjednim državama procjenjivala u milijunima maraka, upravljanje lancem nekretnina, kako se poslije ispostavilo, prepušteno je lokalnim travničkim mešetarima, unatoč činjenici da je Trgovina Borac bila na popisu poduzeća od državnog (federalnog) interesa. No, dok se još nije znalo tko su vlasnici novih dionica čiju je prodaju oglasila Agencija za privatizaciju Federacije BiH, trojac Marušić, Đulabić i Bojić započeo je operaciju otkupa vlasničkog udjela u Trgovini Borac od bivših radnih kolega, od kojih je većina već tada ostala bez posla. Navodno su nekadašnjim radnicima Trgovine Borac vlasnički udjeli u firmi plaćani u prosjeku po 500 KM, i to iz sredstava firme, odnosno kredita koje je poslovodstvo podizalo u Hypo Alpe Adria Banci, uz pomoć Željke Perić, premda nemali broj dioničara nikada nije isplaćen.

I mada se kupovina dionica obavljala skoro pa ilegalno, na crnoj burzi koju su sami organizirali, menadžeri Trgovine Borac su već sredinom veljače 2004. sazvali Prvu osnivačku skupštinu dioničara, na kojoj su izabrali članove Nadzornog odbora: Nijaza Đulabića, Spahu Kolašinca, Fadila Gasala, Martina Vrepca i Edina Dizdara. Na istoj su sjednici imenovani i članovi Odbora za reviziju: direktorica poslovnice Hypo banke Željka Perić, Hasan Ćelam i Esmir Krnić. Godinu dana poslije, na sjednici Druge skupštine dioničara Trgovine Borac, u Odbor za reviziju su izabrani Esmir Krnić, Mira Sujoldžić i odvjetnik Irsan Kukić, nekadašnji predsjednik Općinskog suda u Travniku, koji je u međuvremenu postao pravni zastupnik grupe (su)vlasnika Trgovine Borac.

DVIJE LISTE DIONIČARA

Međutim, iako se ni tada, a ni sada pouzdano nije znalo tko su zapravo dioničari Trgovine Borac, u proteklih je devet godina održano deset Skupština dioničara koje su aminovale sve odluke poslovodstva firme, odnosno smanjenje vrijednosti kapitala kao posljedicu milijunske pljačke imovine. Dodajmo tome da su Skupštine održavane i pored sudskih sporova koje su protiv Trgovine Borac na Općinskom Sudu u Travniku pokrenuli neki od malih dioničara, tražeći nadoknadu štete.

Prema posljednjim zvaničnim podacima federalne Agencije za privatizaciju, kapital Trgovine Borac je u vlasništvu više od 1.600 malih dioničara, dok se u Registru vrijednosnih papira navodi da su većinski vlasnici iste firme dvjestotinjak dioničara. Drastične razlike u listama dioničara djelomično je pojasnio bivši direktor Registra vrijednosnih papira Federacije BiH Miroslav Džidić, koji je na toj dužnosti bio do 2009. Svjedočeći u sudskom procesu koji su pokrenuli nezadovoljni dioničari, Džidić je izjavio kako je u postupku registracije dioničara Trgovine Borac bilo dosta problema, budući da je poslovodstvo firme prve liste dostavilo sa tri godine zakašnjenja, tek u ljeto 2007. Kako je, međutim, dostavljena lista dioničara značajno odstupala od izvješća federalne Agencije za privatizaciju („nestalo“ je oko 1.200 dioničara), direktor Džidić nije do kraja mandata želio izvršiti registraciju dionica. Registraciju dioničara okončala je njegova nasljednica Marina Orlando, kako se pretpostavlja, na intervenciju predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH Hasana Ćelama. Tako je Ćelam, kojeg je na funkciju predsjednika Komisije za vrijednosne papire svojedobno postavio njegov nekadašnji sugrađanin i stranački kolega Adnan Terzić, u konačnici legalizirao kriminalnu otimačinu dionica Trgovine Borac, započetu prije ravno devet godina, kada je Ćelam, na prvoj skupštini dioničara izabran za člana Odbora za reviziju?! 

Ćelam je, u međuvremenu, preselio u Sarajevo, gdje je kupio dva luksuzna stana, u strogom centru grada. U Sarajevu živi i dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora Trgovine Borac Nijaz Đulabić, koji je nagrađen pozicijom direktora VF Komerca, privatne kompanije Jasmina Selmanagića, koji je drugi po redu većinski dioničar Trgovine Borac. Prema listi dioničara Registra vrijednosnih papira Jasmin Selmanagić je vlasnik dionica Trgovine Borac postao prije rata, u vrijeme tzv. Markovićeve privatizacije, kada vjerojatno nije ni znao da ta firma i postoji?! Istodobno je nominalni vlasnik najvećeg paketa dionica Martin Vrebac, predratni šef jedne prodavnice Trgovine Borac u Travniku, dok su preostali najveći dioničari Pantelija Vakičić iz Bijeljine (također bivši radnik Trgovine Borac), Nijaz Đulabić i Fadil Gasal. No, prema tvrdnjama bivših radnika, nakon što je Fadil Gasal umro prije tri godine, ostali većinski vlasnici tvrtke su na članove njegove obitelji vršili pritisak, ubjeđujući ih kako su dionice bile samo fiktivno registrirane na Gasalovo ime. Gasal je, baš kao i Vrebac i Vakičić, do rata bio poslovođa prodavnice u Travniku i stoga je malo vjerojatno da je skupio dovoljno novca da kupi više od 90.000 dionica Trgovine Borac?!

PRIJATELJSKA RASPODJELA POSLOVNIH PROSTORA

Sudeći prema popisu nekretnina koje su na temeljima opljačkane Trgovine Borac u posljednjih deset godina stekli menadžeri propale tvrtke, najbolje je prošao financijski direktor Mijo Marušić. Marušić je svojedobno stovarište HTZ opreme koje je Trgovina Borac imala u Splitu „zamijenio“ za predratni poslovni prostor Jugoplastike u Travniku, iako su cijene nekretnina u Splitu barem trostruko više od onih u Travniku. Objekt je poslije iznajmio Gospodarskoj banci, a trenutno je u njemu smještena poslovnica Intesa Sanpaolo banke u Travniku. Marušić, koji u Hrvatskoj ima dvije registrirane firme, Valso i Roma Virovitica, uspio je na sebe prepisati i dio vlasništva nad prijeratnim odmaralištem Trgovine Borac u Trogiru, dok je nekadašnjim kolegama, direktorima ove i firme Konfekcija Borac, ustupio desetak poslovnih prostora u Hrvatskoj. Nevjerojatnim financijskim akrobacijama, bivše skladište HTZ opreme u Zagrebu „zamijenjeno“ je sa tvrtkom Šimecki, tako što je zagrebačka firma poslovni prostor u Travniku ustupila Trgovini Borac, da bi potom vlasnik istog objekta postao Nijaz Đulabić. Ranije smo pisali da se Marušić i Đulabić pojavljuju i kao zakupci prodavnice Novitet u sarajevskoj ulici Ferhadija. 

PROPAST TRGOVAČKOG GIGANTA - Bivši direktor Mijo Marušić izdaje poslovni prostor Intesa Sanpaolo banci, predsjednik UO Nijaz Đulabić Astra obući, a jedini preostali vrijedni objekt Distributivnog centra nedavno su prodali BH Telecomu

Odvjetniku Irsanu Kukiću, koji Trgovinu Borac zastupa u svim pravnim poslovima, dat je nekadašnji prostor tvrtke koji se nalazi odmah pored zgrade Suda.

SUKOB INTERESA - Pravnom zastupniku Trgovine Borac Irsanu Kukiću dat je prostor za odvjetnički ured, njegova supruga Biljana je angažirana kao sudska vještakinja

Iako su u posljednjih deset godina istragu o kriminalnoj privatizaciji Trgovine Borac po prijavama oštećenih radnika i dioničara vodili inspektori Federalne uprave policije a kasnije, navodno, i Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA-e, milijunska otimačina imovine firme nikada nije sankcionirana. Dalja je istraga zaustavljena u Županijskom tužiteljstvu u Travniku koje, unatoč brojnim dokazima, nikada nije podiglo optužnicu.

PARTNERI IZ SJENE

Da li je posrnuli Jasmin Selmanagić od zakupca postao vlasnik Robne kuće u Travniku?

Prema popisu dostupne imovine Trgovine Borac na području Federacije BiH, travnička je firma raspolagala nekretninama vrijednim gotovo 34 milijuna KM. U svibnju 2003. predsjednik Nadzornog odbora Nijaz Đulabić, bez prethodno obavljenog javnog tendera, robnu kuću u centru Travnika izdao je pod zakup sarajevskom VF komercu, na period od deset godina. Prije potpisivanja Ugovora o zakupu Trgovina Borac se obvezala da će objekt preurediti prema zahtjevima zakupca, zbog čega su podigli kredit od 200.000 KM, s tim da se kao investitor u obnovi Robne kuće u Travniku, sa dodatnih 150.000 maraka, pojavljuje i poduzeće Matković promet iz Livna, u vlasništvu Ivice Matkovića, livanjskog tajkuna kojem je ranije prodata imovina Trgovine Borac u tom gradu.

I mada nije poznato da li je VF komerc u međuvremenu postao vlasnik Robne kuće u Travniku (budući da Jasmin Selmanagić ima skoro 300.000 dionica Trgovine Borac), taj je objekt prije isteka desetogodišnjeg zakupa posrnuli sarajevski tajkun iznajmio Konzumu. U međuvremenu je Ivica Matković, krajem 2012. podigao kredit od 400.000 KM u Bobar banci, s tim da je pod hipoteku stavio imovinu Trgovine Borac čija je vrijednost procijenjena na preko 420.000 KM. 

Procjenu imovine je, nimalo slučajno, izvršila stalna sudska vještakinja građevinske struke Biljana Kukić, inače supruga Irsana Kukića, pravnog zastupnika Trgovine Borac.

MEĐUENTITETSKI I MEĐUDRŽAVNI KRIMINAL

Ustavni sud BiH presudio da je imovina Trgovine Borac u RS-u nezakonito prodavana

Potkraj 1999. godine direktori Trgovine Borac „prodali“ su u Kozarskoj Dubici poslovni prostor (nekadašnju prodavnicu cipela) dvojici prijeratnih radnika Jovanu Kekeroviću i Nikoli Vuleti. Iako je Ugovor o kupoprodaji uredno ovjeren na Općinskom sudu u Travniku, nije prošlo puno vremena prije nego što je poslovodstvo tvrtke AD Krajina Borac iz Banja Luke (koja je osnovana u Republici Srpskoj, kao pravni sljedbenik Trgovine Borac u tom entitetu) pokrenulo sudski spor za povrat imovine. 

Dugogodišnja sudska trakavica konačno je završena u proljeće 2012., kada je Ustavni sud BiH donio presudu prema kojoj se poslovni prostor mora vratiti u vlasništvo Krajine Borac. Budući da su Kekerović i Vuleta u zamjenu za poslovni prostor u Kozarskoj Dubici ustupili svoje stanove u Travniku i Bugojnu, koje su direktori Trgovine Borac poslije dodijelili svojim poslušnicima, nije poznato na koji su način, nakon presude Ustavnog suda BiH, poravnali međusobna dugovanja. 

Kako se proteklih godina gospodarilo navodno nedostupnom imovinom Trgovine Borac najbolje ilustrira slučaj prodaje tri poslovna prostora na Kosovu. Za prodaju tih objekata bio je zadužen Spaho Kolašinac, koji je novac s Kosova donio u torbama, nakon čega su keš međusobno podijelili direktori i članovi Uprave Trgovine Borac.

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi