Web katalog
Najčitanije
Najčitanije zadnjih 7 dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
Statistika
- Ukupno registriranih korisnika: 9763
- Ukupno članaka: 23656
- Ukupno komentara: 2087
- Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
- Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44
Borba s kreševskom jeseni
Intervju sa pučkim pjesnikom Antom Stanićem
Borba s kreševskom jeseni
Stanić je pjesnik - učitelj naroda, i upravo to je bitna osnova za osluškivanje onoga što ima da nam ispovjedi u povodu svoje nove zbirke pjesama „Jesen života“
Piše: Admiral Mašić, Oslobođenje
Anto Stanić, učitelj i pjesnik, pjesnik učitelja, dugogodišnji privremeni radnik u Njemačkoj, pučko-romantičarski lirik i narodni mudrac nikad izmorenog duha, ne odustaje ni od kojeg poduhvata – gdje god da krene bos, stiže carski obuven i obučen u Kreševo i Bosnu.
I to još i nakićen i obuzet nadahnućem. Ante je obiteljski pjesnik, jer obitelj je jača od svih nuklearnih oružja, Ante daje sve za obitelj i obitelj stihova, jer njegovo narodno prosvjetiteljstvo zna dobro da vrijednost ljubavi za umjetnost je kolika i vrijednost ljubavi za obitelj i prijateljstvo. Iskok njegovog i izraza i ideja izvan akademičarskih, visokorafiniranih neologizama i sintaksičkih igara poezije čini ga komunikativnim i sa širim, nepjesničkim, pa i nečitalačkim krugovima. Upravo stoga njegova poetska potka i pouka ima mnogo životniji značaj nego mnogi pseudohermetični umjetnički opusi. On je pjesnik - učitelj naroda, i upravo to je bitna osnova za osluškivanje onoga što on ima da nam ispovjedi u povodu svoje nove zbirke pjesma „Jesen života“.
Petsto pjesama
■ Vaša biografija kaže da Vas je djetinjstvo mnogo obilježilo – je li poezija djetinjski naivna ili djetinjski čista djelatnost?
- Svatko je doživio i proživio djetinjstvo na svoj način i svakome je djetinjstvo udarilo pečat na njegova osjećanja i tok života. Mislim da je poezija djetinjski čista kao bistri planinski potok. Dječja olovka doista piše srcem.
■ Recite nam nešto o Vašim prvim počecima pisanja i sve do danas... Veza između pisanja i života?
- Za sve je kriva jedna plavuša koju sam gledao s prozora Učiteljske škole u Sarajevu. Pohađao sam tada drugi razred spomenute škole. Energija, bio energija te plavuše nagnala me da napišem pjesmu. Tad je počelo i do danas nije stalo. Oko petsto pjesama smještenih u desetak knjiga. Naravno, prije dvadesetak godina počeo sam pisati i prozu na temu: psihologija, mudrost življenja, eseji o Bogu i životu, pripovijetke i romani. Dakle, dvadeset četiri knjige; sve je možda moglo stati i u manji broj, ali se nije znalo.
■ Zašto Književna fondacija „Fra Grgo Martić“ kakva je veza s njom?
- Družeći se s kolegama piscima, vidio sam kako mnogi rukopisi dobrih pisaca i početnika zbog nedostatka novca ostaju neobjavljeni. Pošto sam iz biznisa došao u društva pjesnika književnika i bio materijalno situiran, počeo sam razmišljati o novčanoj pomoći kolegama. To moje razmišljanje čuo je moj sin Svjetlan i odmah dao zeleno svjetlo za registraciju Fondacije. Registrirali smo je 2006. i dali joj ime po fra Grgi Martiću, velikom pjesniku-književniku, mudrom političaru i dobrom svećeniku. Cilj Fondacije je da potiče pisanje, kako iskusnih, tako i kod mladih književnika, tako da svake druge godine nagrađujemo pet, odnosno od prošle godine šest književnih radova iz različitih oblasti.
■ Osim kao vrstan pučki pjesnik, poznati ste i po svesrdnoj podršci mladim piscima, ali i po sponzorstvu sportskih i kulturnih društava.
- Dakle, prije registracije Fondacije, osobno sam pomogao tiskanje desetak knjiga mladih, ali i iskusnih književnika. U periodu moga aktivnog rada, bavljenja biznisom (sada sam u mirovini), bilo je novaca pa sam pomagao sve one koji su trebali pomoć.
■ Ima li umjetnost u Bosni i Hercegovini dubinu i internacionalnu perspektivu?
- Umjetnost je duhovno izražavanje u raznim oblastima. Bez obzira na materijalnu situaciju, ljudi će izbacivati iz sebe, stvarati knjige, slike, skulpture, kipove, itd. Dok je ljudi, bit će i njihovih umotvorina. Tako je bilo i tako će i biti.
■ Što je za Vas pučka književnost, ima li je uopće danas u BiH i ako ima, koliko je utjecala na Vas?
- Napisao sam samo jednu knjigu rimovanih pjesama u desetercu i izdao je prije nekoliko godina. Mislim da u našim krajevima dugo nije tiskano tako nešto. U ostalim mojim pjesmama, ne u svima, ima rime, a obojene su lirskim izražavanjem. Vidim da sam najbliži pučkom pjesništvu. U mome ranom djetinjstvu stric Rudolf čitao mi je narodne junačke pjesme koje su u meni ostavile doista dubok trag. Ima u BiH mnogo ljudi koji se pismeno izražavaju u rimi i oponašaju stare stilove pisanja, stil fra Grge Martića, ali se malo takvih radova tiska.
■ Koliko je Vaša obitelj ili nešto drugo pokretač Vaše proze i poezije?
- Nažalost, moja obitelj nema mnogo veze s mojim pisanjem. Ja sam pisao dok suprugu Lucu nisam ni poznavao, a sinovi još kasnije došli u moj život. Istina, napisao sam nekoliko prigodnih pjesama posvećenih Luci, sinovima i unucima, no to nije srž mog pjesničkog rada. I to je to.
■ Je li knjiga „Jesen života“ tako proljetno vedra zbog obitelji?
- Spomenuta knjiga je zbroj pedesetak pjesama koje govore o zakonitosti rađanja i umiranja, opisuju život u njegovoj jeseni, kao i razmišljanje o smrti. U knjizi nema niti jedne pjesme o proljetnoj vedrini, ali ima tješenja i nadanja.
■ Svaka poezija je zavičajna. Mora li svaki pjesnik imati svoje Kreševo?
- Pisao sam u Kreševu, u Bileći kao vojnik, u Njemačkoj kao gastarbajter, na jadranskim otocima,
na putovanjima diljem svijeta i gdje god sam se našao. Treba u duši imati izvor poezije, želju i volju da to pretočiš na papir, u knjigu, i to je to!
| Oslobođenje | HB.org |
Anketa
Fotogalerija
Kontaktirajte nas
Nema komentara