• Povratničke tegobe Hrvata (191863)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166033)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95615)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92756)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9793
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Bakir Izetbegović - Vrh bošnjačke mafije?!

Politička ubojstva plaćana otetim „Pivarskim“ novcem

Bakir Izetbegović - Vrh bošnjačke mafije?!

Već nekoliko mjeseci kroz usta mafijašice Šejle Jugo-Turković, „EuroBlica“ iz Beograda i kriminalnih glasnogovornica Vildane Selimbegović, Dženane Karup-Druško i njima priključene Duške Jurišić traje neviđeni pritisak na Tužilaštvo BiH da se istraga o ubojstvu Ramiza Delalića Ćele otjera što dalje od bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i vrha bošnjačke državne mafije.

Naravno, prema tom scenariju, a preko korumpiranog sedmičnika i propalog dnevnog lista u vlasništvu porodice Selimović, spomenuti leš bošnjačke mafije trebalo je poturiti lideru opozicije i vlasniku „Dnevnog avaza“ Fahrudinu Radončiću, što baš i nema velikog utjecaja na širu javnost.

Istina o Ćeli

Ipak, „Dnevni avaz“ odlučio je svoje cijenjene čitaoce podsjetiti na sva ubojstva i podlosti što ih je gadafizirani Bakir Izetbegović preko raznih „ševa“ i kriminalaca sam inicirao ili je morao znati za njih prije nego što su političkim blagoslovom brutalno počinjena.

Očigledno su razotkrivanje ubojice Ramiza Delalića Ćele i njegovih političkih naručitelja te suđenje Turkovićevoj grupi uspaničili ekipu oko Bakira Izetbegovića. Nije nikakva tajna da je kobnih devedesetih upravo Bakir njegovao sve veze s ljudima iz podzemlja koji su se stavili u službu SDA ili Armije RBiH.

Paravojna veza držala se s Mušanom Topalovićem Cacom, koji je likvidirao brojne sarajevske Srbe, ali i Bošnjake, kao i nekadašnje ljude iz pravosuđa koji su utjecali na ispitivanje u predratnim procesima za navodno „antidržavno djelovanje“.

Inače, Caco, koji se kasnije odmetnuo od hijerarhijskog vrha Armije RBiH, uhvaćen je živ i doveden u prostore tadašnjeg Prvog korpusa Armije RBiH. Po principu „mrtva usta ne govore“, on je na licu mjesta likvidiran i sa sobom je odnio tajne o zločinima i njihovim političkim nalogodavcima.

U toj „akciji“ život je, ipak, bio pošteđen Ramizu Delaliću Ćeli, a kasnije je on pušten na slobodu.

Rad za državu

Delalić je, za razliku od Cace, koji je radio lokalno i držao linije u Starom Gradu, bio mnogo mobilniji. Sam je tvrdio da radi za „državu“, Aliju, Bakira i kasnije tajnu policiju AID. On se od Bakira Izetbegovića odmetnuo nakon ubistva Nedžada Ugljena, jer je javno govorio da je Ugljena ubio državni vrh BiH.

Tako su odnosi na relaciji Delalić - Bakir Izetbegović postali konstantno loši. Prema pojedinim medijskim napisima, Delalić je retroaktivno od Izetbegovića mlađeg tražio milijun maraka honorara za ubojstvo „srpskog svata“ 1. ožujka 1992. godine ispred Stare srpske crkve na Baščaršiji u Sarajevu. Nije pomoglo ni to što je Izetbegović Delaliću osigurao ekskluzivan poslovni prostor u Strossmayerovoj ulici u strogom centru Sarajeva, gdje je ratni zapovjednik Devete brdske brigade otvorio kafić „Kiborg“.

Izetbegović je navodno godinama odbijao Delaliću platiti milijun maraka honorara. Iz toga je proistekla verzija da je mezar rahmetli predsjednika Izetbegovića preko svojih sandžačkih veza minirao upravo Delalić, a da bi upozorio Bakira kako mu mora platiti spomenuti iznos.

Prema istom scenariju, Izetbegović je medijski vršio pritisak na policijsko-pravosudne organe da bude otkriveno tko je atentator na mezar njegovog oca. Kada su informacije dovele do Delalića, Izetbegović se ušutio i pravdu uzeo u svoje ruke. Delalić je ubijen, a u javnost su odmah plasirane informacije da ga je ubio Ljirim Bitići s Kosova, i to po nalogu Muhameda Alija Gašija.

Suđenje Gašiju za „reket“ i 17-godišnja zatvorska kazna na kraju su pokazali da Delalićev ubojica i naručitelji tog zločina i dalje šetaju slobodno, pa je na scenu stupio poznati scenarij iz ranijih godina - za sve je preko mafijaških linija u medijima optužen „albanski lobi „.

Ratne poluge

U igru je ubačen Naser Keljmendi, koji je kao stranac u Sarajevu i Albanac trebao izazvati simpatije za Izetbegovićevu grupu i antipatije na „drugoj strani“. Preko Bakirovih KOS-ovaca u sve su uključeni i srbijanski mediji, a cilj svega je u očima javnosti i tužiteljstva poništiti stvarni razlog Delalićevog uklanjanja.

Na isti način, medijskim unošenjem smutnje, istraga o Delalićevom ubojicama gura se na slijepi kolosijek kao što je to učinjeno s ubojstvom članova obitelji prvog zapovjednika Armije RBiH Sefetra Halilalovića, s ubojstvom Ugljena ili Leutara.

Taktika je posve jednostavna i svodi se na to da svaki protekli dan od ubojstva ujedno predstavlja i manje šanse da budu otkriveni ubojice i nalogodavci iz vrha bošnjačke državne mafije.

Zanimljivo je da su i 17 godina nakon rata u igri iste medijske, obavještajne, policijske i pravosudne poluge, odnosno pojedinci u njima. Također, sličan je i način financiranja.

Kada je međunarodna zajednica ukinula AID, tu je tajnu službu SDA financirala novcima otete „Sarajevske pivare“. Kako se bivši načelnik Uprave za kadrovske poslove MUP-a BiH i sadašnji vlasnik otete „Pivare“ Hilmo Selimović suvlasnički oslobodio dvojice svjedoka svog prvog milijuna, odnosno direktora Ferida Prašovića i financijskog direktora Žige, zbrajaju se mrtve glave oko kruga Izetbegović-Selimović.

Kantonalno tužilaštvo godinama je vodilo slučaj o Prašovićevoj smrti, a sve je završeno u poznatom stilu rada bošnjačke državne mafije - predmeti se guše u prašini policijsko-tužiteljskih ladica.

Što je ubilo Delalića: „Bakir je za sve znao“

Obilje objavljenog materijala nakon rata najbolje pokazuje tko je i dalje kralj bošnjačkog državnog podzemlja. U tom smislu, vrlo je znakovit intervju koji je Ramiz Delalić uoči smrti dao „Slobodnoj Bosni“, i to pod naslovom: „Ubijao sam za Aliju“, odnosno serijalu „Kako smo ubili Nedžada Ugljena“, gdje objašnjava svu surovost svojih političkih nalogodavaca.

U senzacionalnoj ispovijesti Delalić otkriva mnoge tajne te razjašnjava i pozadinu ubojstva Nedžada Ugljena. Očigledno, moćni nalogodavci odlučili su da se nepoćudni Delalić pridruži stupcu političkih leševa, a da, po mnogo puta oprobanom receptu, njegov leš bude gurnut u tuđe dvorište.

Otkriti istinu o političkim leševima

Inzistiranje „Avaza“ i posebice Fahrudina Radončića da BiH mora razjasniti političke leševe ako želi europski put i istinsku demokraciju, mnogo boli ratne profitere i njihove političke šefove u liku Bakira Izetbegovića. No, „Dnevni avaz“ neće se bojati mafije i njezinih medijskih trabanata. U ime javnosti očekujemo da depolitizirana tužiteljstva i hrabri tužitelji napokon krenu u otkrivanje pravih ubojica i izazovu domino-efekt u kojem će svjedoci pokajnici otkriti sva ubojstva i nalogodavce.

Igre sa Zikom

Ista političko-medijska strojeva već mjesecima se stavlja u zaštitu Zijada Zike Turkovića i na svaki mogući način pokušava ovog serijskog ubojicu i narko-šefa izbaviti iz zatvora.

Postavlja se pitanje zašto Bakir Izetbegović, uostalom, ne odgovori kako je od „Sarajevske pivare“ napravljena praonica keša, ko je Turkoviću mogao dati akreditaciju AID-a u ratu, tko mu je prodao blindirano vozilo Alije Izetbegovića ili, još gore, tko mu je ustupio uređaje za prisluškivanje zaostale iz AID-a.

Sva ova pitanja, nakon brojnih leševa, ključni su dokaz kontinuiteta bošnjačke državne mafije i njihove velike „medijske mobe“, to jest pritiska na državne tužitelje Olega Čavku i Dianu Kajmaković, odnosno Federalnu televiziju (FTV) i „Avaz“ da ne izvještavaju s procesa Turkoviću.

Što će Bakir na Cacinoj dženazi

Koncem studenog 1997. godine dženaza Mušanu Topaloviću Caci obavljena je po drugi put. Za neke neočekivano, dženazu mu je ispred Careve džamije klanjao i sam Bakir Izetbegović. U tom smislu vrlo ilustrativno je otvoreno pismo Senada Pećanina Aliji Izetbegoviću objavljeno u „Danima“, u kojem glavni urednik tog magazina pita:

- Tko je sve vrijeme podržavao i štitio Mušana Topalovića Cacu, a zatim odobrio njegovo svirepo ubojstvo? Tko je njegovo tijelo mjesecima držao na jednom gradskom smetljištu? Tko je začepio usta o tom slučaju svim državnim dužnosnicima? Tko je unaprijedio i zaposlio u SDA, vojsci i policiji Cacine najbliže suradnike, ostavivši na ulici obične časne borce? Tko je, na kraju, „da se Vlasi ne dosjete“, dozvolio grandioznu Cacinu dženazu, poslavši, upadljivo, na nju svog sina. Kada odgovorite na ova pitanja, onda ćete i znati tko je istinski uvrijedio tisuće časnih momaka koji su branili ovu zemlju.

| Istraživački tim „Dnevnog avaza“ |