Biti pravi Hrvat

U novije vrijeme, u dnevnim tiskovinama, na raznim internet portalima i priopćenjima za javnost,često nailazimo na pitanje ''Što znači biti pravi Hrvat?'',ali i odgovor ''Ovo su lažni Hrvati!, Podmetnuti Hrvati!, itd.'' Tada različiti ''teoretičari'' sebi daju za pravo da etiketiraju pojedince, daju im hrvatstvo, oduzimaju im hrvatstvo.

Nema potrebe za preispitivanjem ako se držimo načela svog postojanja kao naroda. Jedni kažu da je pravi Hrvat onaj koji se zalaže za '' Treći entitet ''. Nakon toga slijedi medijska hajka na tog pojedinca jer je on fašist, ustaša, Bog zna što sve ne, a čovjek ustvari traži ono što imaju i druga dva naroda u ovoj tzv. državi gdje su sva tri naroda prema Ustavu konstitutivna. Zatim drugi kažu to je onaj koji se zalaže za ekonomski napredak Bosne i Hercegovine i stavlja ekonomski progres na prvo mjesto prioriteta,. Ekonomska, nazovimo, reforma Bosne i Hercegovine je apsolutno nužna, ali taj ''pravi Hrvat'' zaboravlja na položaj svog naroda u Bosni i Hercegovini, i okreće glavu prema drugim problemima koji evidentno postoje, da se razumijemo, ali su daleko složenije prirode i manje važni za trenutnu situaciju nego rješenje nacionalnog pitanja. Treći tvrde da je pravi Hrvat onaj koji gleda prema Zagrebu a ne prema Sarajevu. Onda se nađu ''čaršijski nadri novinari',' straše širu javnost svojim tekstovima sa dramatičnim naslovima, pričajući o kojekakvim planovima kojima se ruši njihova, ali pazite njihova, Bosna i Hercegovina, koju su ''oni'' do zadnje kapi krvi branili u proteklom ratu.

Sada se postavlja pitanje od koga su je branili, ali to je tema za sebe. Ono što želim reći je da nitko ali baš nitko ne može procijeniti koliko je tko Hrvat. Jer biti Hrvat nije puko terminološko opredjeljenje kako bi se popunila rubrika u CIPS-u. Biti Hrvat znači imat osjećaj za hrvatski narod, hrvatsku kulturu, hrvatsku povijest, hrvatski jezik, sve ono što je hrvatsko. Ne u vlasništvu bilo koje države, nego u vlasništvu hrvatskog naroda, pa živio on u Australiji, SAD-u, Bosni i Hercegovini ili Republici Hrvatskoj. Pravi Hrvat je onaj koji želi jednakopravnost u Bosni i Hercegovini, koja je država hrvatskog naroda kao i bilo kojeg drugog naroda koji živi na ovom prostoru. To je onaj Hrvat koji želi sve ono što imaju i druga dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, i koji će dopustiti drugom sva ona prava koja on želi za sebe, i koja su mu, gledaj slučajnosti, Ustavom zagarantirana.

Pravi Hrvat je onaj koji gleda i prema Zagrebu, i prema Sarajevu, i prema Beogradu, i prema Bruxellesu, itd. Jer svi ti gradovi i ono što je u njima personificirano mogu pomoći prije svega Bosni i Hercegovini a zatim i svim narodima unutar nje. Taj pravi Hrvat  je onaj koji se bori za vlastitu egzistenciju, svaki dan čeka podnevni, pa večernji Dnevnik, kako bi vidio hoće li mu neki tamo Međunarodni monetarni fond zbog velikog broja propusta u vođenju države raznim intervencijama ukinuti i ono malo financijskih sredstva koja dobije mjesečno. Ali ipak i pored toga on zna da bez riješenog nacionalnog pitanja neće biti niti adekvatne ekonomske reforme a samim tim niti kakvog takovog blagostanja za sve ljude, bez obzira koje narodnosti, vjeroispovijesti, rase ili spola bili. Pravi Hrvat je onaj koji zna da bez Boga nema ništa. Budući da toliko ljubi svog Boga živi po tom načelu da ne smije nepravedno postupati prema ljudima drugih svjetonazora, vjeroispovijesti, opredjeljenja, bez obzira na način na koji ti ljudi postupaju prema njemu.

Takav Hrvat suosjeća sa svim Hrvatima na svakom centimetru Bosne i Hercegovine, jer je svjestan da je teško breme hrvatstva posebice u ovakvim okolnostima, ali ga ponosno nosi bez obzira na težinu. Prema tome glavna karakteristika koju moraju imati svi oni koji kažu da su Hrvati je osjećaj za probleme hrvatskog naroda. Hrvatskog naroda koji je navikao da radi, šuti i trpi jer je previše ponosan da bi se žalio. Hrvatskog naroda koji je pravedan i ne želi ništa tuđe samo traži ono što mu pripada. Hrvatskog naroda koji se prvi put spominje u 852. godine na Trpimirovoj darovnici, zatim u 10. stoljeću, u dokumentima splitskih crvenih sabora i u De administrando imperio bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. Jedna predivna pjesma o povijesti hrvatskog naroda na ovim prostorima kaže: '' Mi smo tu odavna svi moraju znati, to je naša zemlja tu žive Hrvati. Na kamenu tvrdom o tom slova pišu, od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu''.

Anketa