• Povratničke tegobe Hrvata (195525)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166573)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95984)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (93148)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9814
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Bosanska Posavina - Nada ne umire nikada

Molitva za povratak

Bosanska Posavina - Nada ne umire nikada

Proteklog vikenda tisuće Hrvata iz Bosanske Posavine dostojanstveno su obilježili 20. obljetnicu nasilnog protjerivanja iz svojih domova; novinarka Slobodne Bosne bila je u Derventi, među vjernicima u samostanu Plehan, na misi koju je predvodio kardinal VINKO PULJIĆ, i prenosi dojmljiva svjedočenja, ali i čvrstu nadu naroda ovoga dijela BiH da će se vratiti u svoje predratne domove

Piše: Danka Savić, Slobodna Bosna

Na ledini, ispod groblja u Plehanu, poznatom po franjevačkom samostanu, desetak kilometara od Dervente, dio obitelji osamdesetpetododišnje Marke Sušić okupio se prošlog vikenda, promatrajući gomilu koja se prošle nedjelje „slijevala” u ovaj dio Posavine. Kolona ljudi ispred njih izgledala je nepregledna: nekoliko tisuća „rasutih” po BiH, Hrvatskoj, inozemstvu okupili su se na tužnu godišnjicu egzodusa katolika Hrvata iz ovog kraja. Marka sada živi u Kaknju, plače i govori: „Bar da mi se put očisti da mogu prići porušenoj kući. Samo put i malo pomoći jer zemlja tamo stoji, drugi je koriste. Ali, kome da se obratim za to?”. Kuću u Borovici (nedaleko odavde, vjerojatno minirana) morala je „napustiti u papama u proljeće 1992. godine „

KAKO SU FRANJEVCI VRATILI ŽIVOT U PLEHAN

Svećenici Derventskog dekanata vjerskim i kulturnim programom obilježili su dvadeset godina od užasa koji su, početkom rata u BiH, prošli stanovnici Bosanske posavine. Statistika je dokaz koliko je i mir bio vrlo nepravedan prema ovim ljudima: u Derventskom dekanatu 1991. živjelo je 48.481 Hrvata katolika, a toliko godina nakon rata ih se tek 1.072 uspjelo vratiti.
„Jednostavno, netko je morao spomenuti 20 obljetnicu, jer do sada se ništa nije poduzelo, krajnje je vrijeme da domaćoj i svjetskoj javnosti poručimo: želim nazad, ovdje smo bili, ovdje i pripadamo“, kaže fra Ivan Ćurić, prvi gvardijan u postratnom Plehanu. Župnik je postao u izbjeglištvu 96’, a sa prvom grupom vratio se ovdje još 1998.godine. Danas živi u susjednoj župi, Žeravcu. Vrijeme od prije nešto više od deset godina ne može se, ipak, ni usporediti sa situacijom kakva je sada. Jer, „danas postoji život, obitelji, obnovljena su zdanja, postoji 15 župa derventskog dekanata. Interesa za povratak i dalje ima, ali mnogi čekaju kakve-takve uvjete za život“. Ne može se reći da nema ni podrške i sredstava, vidi se to i po crkvi i muzejskom kompleksu koji se gradi, ali u usporedbi za zahtjevima za obnovu koji postoje, ta je pomoć zanemariva.

Prema podacima koje smo dobili iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS-a, ove je godine za obnovu i rekonstrukciju stambenih i infrastrukturnih objekata u posavskim općinama (Brod, Derventa, Doboj, Modriča, Pelagićevo, Šamac i Vukosavlje) izdvojeno 1,5 milijun KM i ti se projekti upravo realiziraju.
”Osim toga, u ovoj godini izdvojena su i sredstva za održivi povratak u iznosu od 1 milijun KM, tako da bi za povratak u posavske općine ulaganja iznosila preko 2 milijuna KM, a precizan iznos imat ćemo na kraju godine kad budu implementirani svi odabrani projekti”, rečeno nam je u ovom Ministarstvu. Ovih dana počinje provedba zajedničkog projekta ovog Ministarstva sa međunarodnom organizacijom CRS : „Podrška manjinskom povratku u Bosansku posavinu, općina Derventa”, kojim je obuhvaćeno preko 30 povratničkih obitelji u Derventi. Ukupna vrijednost projekta je oko 200.000 KM, a inicijator ideje da se ovaj projekt provede u posavskoj regiji je ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a Davor Čordaš, koji je i sam iz Posavine.

Franjevački samostan u Plehanu danas ima pet svećenika koji ovdje stalno žive, uzgajaju plastenike, drže koze, ovce, svinje, konje, magarce... Zaposleno je i nekoliko radnika, ali da bi se razvijao posao, trebaju dodatna sredstva. Sa boca domaće rakije, orahovače, višnjevače, koju prave svećenici smješka se lijepa Danijela Zirdum, povratnica u Plehan, koja se ovdje i udala i zasnovala obitelj. Rakiju prodaje Zvonko Filipović, koji je došao iz okoline Zagreba. U Plehanu je bar jednom mjesečno, a tu su mu se i roditelj vratili. „Od oko 120 ljudi koliko ih je stalno nastanjeno, posljednjih godina je 20-ak umrlo jer to je uglavnom stariji svijet“, kaže on.
„Ovo je, ipak, prvi put od rata da se obilježava spomen na izgon, inače se okupljamo na Sv. Marka 25. travnja“, dodaje Zvonko.

„SVOJE NIKOME NE DAMO“

Iz Zagreba je prošlog vikenda u Plehan stiglo između 15 do 20 autobusa. Mato Zubak kaže da je jedan od onih koji će se ovdje iz Zagreba jednog dana vratiti jer „svoje nikome ne damo“. Oružane snage BiH su za sve koji su došli napravile ručak - 800 litara „odličnog“ graha. Objed je uslijedio nakon mise za prognanike (organizatori su je nazvali misom nade), koju je predvodio mitropolit vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić. Govorio je i o zloupotrebi financijske pomoći za povratnike koja do njih nije stizala, jer je „prolazila kroz mnoge ruke”. „Danas je došlo vrijeme da postanemo svjesni sami sebe, moramo se odgovornije postaviti prema svojim korijenima, prema grobovima predaka i kolijevki koja nas je odnjihala”, poručio je kardinal Puljić. Uputio i kritike dosadašnjim hrvatskim predstavnicima u vlasti, jer su umjesto zastupanja interesa naroda, "zatrovani interesima", doveli do nesloge i razilaženja.

IMA (LI) NADE ZA POSAVINU

Na misi u Plehanu sudjelovali su i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, vojni biskup u BiH mons. dr. Tomo Vukšić, biskup varaždinski mons. Josip Mrzljak, franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, Franjo Topić, predsjednik Napretka i brojni drugi svećenici. U prvim redovima bili su tu i visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić (mještani kažu da je bio tu jer su vlasnici nekoliko lijepih vikendica u Plehanu njegovi prijatelji) te još nekoliko lokalnih predstavnika vlasti. Došao je ponetko i iz HDZ-a BiH (predsjednik Regionalnog odbora HDZ-a Posavina Josip Jerković), te ministar u Vladi RS-a Davor Čordaš. Iako bi bilo logično da je cijeli skup prenosila bh. državna televizija, prijenos uživo iz Plehana se mogao gledati samo na HRT-u. Onima koji su pratili prijenos u oči su zasigurno upadale i narodne nošnje koje su prošlog vikenda nosili članovi kulturno-umjetničkih društava. Jurka Šarić živi u Zagrebu, članica je KUD-a „Veseli Posavljaci – Bijelo Brdo”.
„Ima nas šezdesetak, svake se nedjelje sastajemo”, kaže ona. Srećemo je na groblju koje je došla obići, nakon današnjeg okupljanja zbog kojeg je „vrlo potresena”. Nakon tužnih tema, vraća se priči o plesu. Jedna je od žena koje su se ovdje pojavile u narodnoj nošnji, kao i dvije mlade djevojke Artonija i Martina Brezicki, rođene Zagrepčanke, koje „srce vuče u Derventu”. Njihove riječi bude nadu da se u ovaj kraj vraća život.
„Naš je otac odavde, volimo ovaj kraj, svaki treći tjedan smo tu, a nakon škole vratiti ćemo se skroz”, kažu ove dvije djevojke. U Plehanu upoznajemo i Ramu Karajića, iz Lukavca kod Tuzle, koji kaže da ga ni jedan derventski vašar nije „mašio” u posljednjih više od 40 godina. Ovaj svijet zna u dušu: za ljude od Dervente do Save bosanski instrument šargija je svetinja.
„Posavina je ta koja ga najviše voli i njeguju tu tradiciju”, kaže Ramo.

BISKUP FRANJO KOMARICA:
„Samo tri posto međunarodne pomoći koja je došla u BiH pripalo je katolicima!“

„Imali smo donatorsku konferenciju proljetos i velika su obećanja dana, imamo konkretne podatke ljudi koji su se pojavili. Radi se o više tisuća obitelji koji su dostavili sve informacije i gdje su sada i kamo se žele vratiti, samo se čeka na političare da pomognu, da se stvara infrastruktura, u prvom redu da se napravi cesta da ljudi mogu doći do svoje kuće, da se dovede struja, da se dadne materijal. To je moje iskustvo iz banjalučkoga kraja. Istina, Posavina pripada Sarajevu, ali znam da su se, kad je povratak u pitanju uporno pojavljivale opstrukcije“, kazao je Franjo Komarica, predsjednik Biskupske konferencije BiH, prošlog vikenda u Plehanu.

Kao primjer takve opstrukcije on je naveo svoje iskustvo, kada je prije 12 godina u Briselu uspio dogovoriti obnovu 64 kuće, i to i Srba i Hrvata, iz dva sela blizu Dervente. Onda je to stopirala šefica Ureda UNHCR-a iz Doboja.
„To je bio pilot projekt, prvi projekt za malo veću skupinu Hrvata koji su se željeli vratiti, oni su tada službeno rekli da ne valja organizacija iz Austrije koja je to trebala voditi. Pitao sam tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha i tadašnjeg austrijskog veleposlanika Jandla kakvu to imate organizaciju, evo, propao nam je projekt, oni su kazali nije istina, naša je organizacija jako dobra, gdje je god radila imala je dobre rezultate. Znači, želio se onemogućiti povratak Hrvatima. Imamo sada, Hvala Bogu, verbalnu podršku, i jedni i drugi govore, čujemo pozive, dođite, vratite se, ali nema konkretnih pomoći. Ministarstvo za izbjeglice Republike Srpske dobilo je ove godine puno manje sredstava nego ranijih godina, a njih morate pitati da li su nešto planirali i za ovaj kraj. Ja osobno imam 850 obitelji koji su mi uputili molbe, koji se žele vratiti na područje Banje Luke, i ja sam to proslijedio ministru za izbjeglice u Republici Srpskoj Davoru Čordašu.“

Biskup Komarica dodaje da je za BiH strašna sramota to što se još oko milijun ljudi nije vratio na svoja ognjišta.
„Mi ovdje uporno nakon rata imamo državu koja prezire svoje žitelje, oko milijun ljudi još nije uspjelo da se vrati u BiH. Ja sam o tome govorio nedavno u Strasbourgu, pitao sam ih što to radite sa nama. Jedna delegacija iz Evropskog parlamenta je obećala doći najesen da se uvjeri u situaciju ovdje.“

Sama činjenica da su se ljudi danas okupili ovdje je, nastavlja Komarica, pokušaj da se obnovi nada i potaknu političke vođe da ljudi se vrate nazad.
„Ovdje nije bilo vođa, ljudi se okupljaju kao mali pilići bez kvočke, jedino Crkva nešto radi, to meni kažu i političari iz Hrvatske i BiH. Mi smo obnavljali kuće mnogima, ne samo katolicima. Jednu trećinu porušenih crkava još nismo ni počeli graditi jer mislimo da se prvo moraju ljudima napraviti kuće, i to ne samo katolicima, Caritas je pomagao Bošnjacima i Srbima, ja prvo gledam čovjeka, ali dajte nam pravo i na crkvu, ali to trebaju raditi gradonačelnici, načelnici, a ne biskup. Naravski, treba i biskup jer kakav bi to bio biskup koji neće čovjeku pomoći i materijalno i duhovno? Čuli ste i što je danas Kardinal govorio, sredstva trebaju doći od političkih predstavnika, ali ona se ne daju katolicima koji se žele vratiti. Otprilike tri posto međunarodne pomoći koja je došla u BiH je pripalo katolicima, pa zar to samo ne kaže sve?“.

| Slobodna Bosna | HB.org |