Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9649
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Bosanska tragedija

Bosanska tragedija

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 17.10.2010. 17:50

U bosanskoj tragediji se, kao i na glasovitom festivalu u Salzburgu, odlučuje samo o protagonistima. Komad koji se igra - je uvijek isti. Bošnjaci, Srbi i Hrvati imaju po jednu radikalnu i po jednu umjerenu stranku. Tko će kakvu ulogu odigrati na sceni je u načelu uvijek isto. Ideologije, programi, povijesti stranaka uopće nisu bitni. Velikosrpstvo i islamski fundamentalizam, samo su prolazni epiteti, s kojim se često stranke međusobno časte, jer im to u određenom trenutku donosi političke bodove. Niti ima negativaca, niti heroja u ovom komadu. Glumci samo.

piše: Norbert Mappes - Niediek/ Frankfurter Rundschau

Uloge su jednostavne, a za improvizaciju, gotovo da i nema mjesta. Bošnjaci čine relativnu većinu zemlje i zato se u pravilu zalažu za jačanje središnje države. Srbi, kao druga po veličini etnička skupina, se stalno bore za više autonomije ili čak u konačnici do osamostaljenja. Hrvati, kao najmanji od tri naroda se politički klate između ova dva suprotna pola. Kada nakon izbora u nedjelju dvije glavne stranke kod Bošnjaka zamijene mjesta na političkoj pozornici, to će upravo značiti da će u budućnosti socijaldemokrati na nacionalnoj razini postati veći nacionalisti i muslimani i ta u stvari muslimanska stranka će u slijedećem razdoblju biti tek nešto otvorenija za suradnju. Biračka većina svakoj stranci automatski dodjeljuje ulogu. Stranka može tu ulogu odigrati bolje ili lošije. No tekst, koji se govori je uvijek već unaprijed određen.

Pisac djela je Daytonski ustav, koji su Amerikanci nametnuli zemlji 1995. godine, s ciljem da se na bilo koji način okonča rat u zemlji. Ovom dokumentu bi se sad trebao nekako udahnuti život u praksi. Punih deset godina nakon primirja, stranci su konstantno sugerirali stanovnicima Bosne i Hercegovine, da će se sustav urušiti postojećim stavom birača, te stalno upućivali da se daje glas nenacionalnim, multietničkim strankama. Svakih nekoliko godina bi se na političkom nebu BiH pojavila neka nova politička nada, koja bi BiH protektore iz Međunarodne zajednice razočarala u rekordnom brzom vremenu. Tada se shvatilo da revolucija nikako nije predviđena u ovom komadu, te se zato i ne može dogoditi. Zapravo, forsiranje „multietničnosti“ gotovo u pravilu uvjetuje da Srbi i Hrvati zauzimaju još više obrambeni stav.

Kao slijedeće je proklamirano da se mora promijeniti Ustav zemlje, gdje se također nije uspjelo. Naime, bosanski sustav ne funkcionira kao država, nego kao Ujedinjeni narodi i stoga se ovako samo po sebi i iznutra jednostavno ne može reformirati. Ukinuti sebi pravo veta u Vijeću sigurnosti bi mogle samo same sile koje imaju pravo na veto, što se, naravno nikad neće dogoditi.

Pošto glumci sami ne mogu napraviti novi scenarij, autor djela bi morao opet stupiti na scenu, stoga mnogi još uvijek zazivaju Međunarodnu zajednicu, posebno SAD, da pokloni državi "Dayton II". Samo što izvedba i dijalozi u predstavi nisu problem. Mnogo više sam zaplet. Država od tri "nacije", od kojih svaka sa svojim političkim interesima i ulogama, ne može funkcionirati - odnosno barem ne na demokratskim principima. Što odluči glasačka većina može se uvijek blokirati od strane glasačke manjine. Dok god etničke zajednice, kao i politički ili društveno nedefinirane stranke, se stalno suprostavljaju, ne može doći do povijesnog kompromisa. Kad god se traži energičnija reforma, dvije manje etničke skupine postavljaju jače ljude, da se brane protiv iste. Sasvim legalno i legitimno, bosanski Srbi su u nedjelju dali većinsku podršku Miloradu Dodiku. U slučaju da se mogućnost blokade ukine, ovaj akter će uvrijeđen napustiti političku pozornicu, a s tim i nestaje mogućnost daljnjeg dogovaranja.

Pošto ova dramska tragedija igra svoju već petu sezonu, dok se u međuvremenu interes Međunarodne zajednice rapidno brzo smanjuje, nudi se samo jedan izlaz: Razdvajanje! Bosna nije država i niti će ikada to postati. Što ne znači, da ljudi tamo nisu nikad mogli mirno živjeti zajedno. Traženu državu tri nacije, za koju ne postoji presedan u svijetu, stanovnici BiH sami ne mogu napraviti.

Alternativa neuspjelom pokušaju nije podjela, ili čak rat. Alternativa je Europska unija. Potrebu BiH za jedinstvom u srednjoročnom razdoblju nudi samo zajednica država. To je blizu tumačenja da se funkcije ovakve državne zajednice prenose na hijerarhijski višu razinu. Upravo sve što je bilo potrebno i Belgiji da bi došla do unutarnjeg konsenzusa, potiče iz idejnog koncepta EU, inače bi se Valonci i Flamanci teško mogli usuglasiti o mnoštvu različitih zakona. Jer stavljati pred BiH, kao uvjet ulaska u EU, formiranje funkcionalne nacionalne države, je nemoguća misija i s tim projekt pristupanja EU unaprijed osuditi na propast.

Bosanska tragedija ovim možda ne bi bila do kraja razrađena. Ali bi zato postala samo jedan akt u većoj predstavi. I koja se više ne bi morala odvijati tragično.

preveo i prilagodio: Ivan Bagarić