Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9814
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Bošnjaci pokušavaju izbrisati hrvatske nazive a samim time i prikriti postojanje Hrvata u tzv "BIH"

Bošnjaci pokušavaju izbrisati hrvatske nazive a samim time i prikriti postojanje Hrvata u tzv "BIH"

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 09.06.2013. 09:56

$Bošnjaci pokušavaju izbrisati hrvatske nazive a samim time i prikriti postojanje Hrvata u tzv \$

Ostatci svake agresije na Bosnu i Hercegovinu, bez obzira sa koje strane bila i sa kojim predznakom, pored prisilnih promjena vjere, imena pojedinaca pa čak i naroda, svakako su i promjene naziva gradova, ulica i trgova. Ostajalo je iza svake okupacije i izmijenjena arhitektura i kultura, vjera i nacija, pismo i jezik. Rušilo se uvijek domaće i zatečeno, a gradilo i nametalo tuđe i donešeno. Sustavno i planski iščupavao se sredstvima zločina i etničkog čišćenja korijen okupiranog naroda i sadilo se stablo okupatora. Stoga je Bosna i Hercegovina uvijek iza njih ostajala šarenija, okupatorskim znamenjem izgrađenija, a domaćim siromašnija, okupatorsko etnički šira, i svakako za sljedeća međusobna ubijanja pripremljenija. Zapravo, iza svake okupacije i agresije Bosna i Hercegovina je postajala punija mržnje, bivala je mračnija i iznad svega balkanskija, manje europska.

Okupatori i jezikom zapišavaju osvojeni teritorij

Tako išarana i okupatorsko etnički brojnija, autohtohno nacionalno hrvatski i katoličko vjerski malobrojnija, za obranu kao neka etnička zajednica uvijek slabija, budući je kao takvu ostavštinu iza agresora gotovo više nitko, niti ostatci okupatora ni okupirani narod nije smatrao svojom istinskom domovinom. Autohtohni bosanskohercegovački narod, Hrvati, nisu je mogli nikako prihvatiti potpuno svojom jer na mnogim njezinim područjima više ih, zbog progona, ubijanja i etničkog čišćenja, nije bilo, agresori Muslimani i Srbi nisu je prihvaćali svojom domovinom jer su se uvijek vezali za svoje okupatorske domovine, Srbiju i Tursku. A to je pak uvijek bivao razlog ponovnoga „gašenja svjetla“ u „prokletoj avliji“ i međusobnog ubijanja.

Srbi i Muslimani uvijek su kretali odande gdje su bili zaustavljeni, u dovršetak potpunog okupiranja Bosne i Hercegovine, Hrvati se odupirali i branili je kao jedinu i vlastitu Domovinu. Zapravo, cilj svake okupacije i jest potpuno uništenje zatečenog i sađenje vlastitog sjemena, kulture, vjere i nacije. Dogodilo se to i s Bosnom i Hercegovinom i u zaustavljenom građansko-konfesionalnom i, zbog velikog broja islamskih pridošlica, svjetskom ratu. Bosnu i Hercegovinu su istrgali, išarali, ispregrađivali, nazive ulica i gradova izmijenjali. Odavno zbog takvih okupatorskih čina već dobrano islamizirana i orijentalizirana, srbijanizirana i bizantizirana te zbog toga prostorno i brojčano sasvim malo obranjena, europeizirana i kulturno zapadnozirana u samo zaustavljenom, no nažalost ne i završenom ratu. Na sve tri strane stoga je u velikoj mjeri radikalizirana i svi se u nametnutom miru spremaju na ponovna ratovanja, jedni s pravom na oslobađanje drugi na osvajanja.

Srbi i Muslimani bi sve osvojeno i oteto još više i dublje posrbili i pomuslimanizirali, sve zatečeno izmijenili i identificirali sa sobom, povijest pisali kao pobjednici, dok bi Hrvati kao nastradalniji bosanskohercegovački narod - ostatak ostataka europske Bosne i Hercegovine - još čvršće europeizirali i zapadnozirali. U bosanskohercegovačkoj džungli novih i starih osvajačkih Srbobrana i Turbeta, Srbaca i Vakufa, nestalo je europskih i fratarskih Uskopolja. I kada potpuno nestaju imena gradova poput Uskoplja, a na njihova mjesta dolaze okupatorski nazivi Vakufa ili Karađorđeva, Josipovih ulica kako bi na njima bilo ispisano ime Alije Izetbegovića, škola naziva fra Dominika Mandića, fra Grge Martića, a na njihova mjesta ispisan naziv nekoga bosanskohercegovačkog modernog okupatora daytoniste, na temeljima crkava slobodno se grade džamije, onda nastaje sukob između dva bosanskohercegovačka agresora. Sukobljavaju se Srbi i Muslimani oko novih naziva gradova. Srbi bi sve pod srpsko, Muslimani pod tursko, a čelnici okupacijskih međunarodnih snaga bi sve pod zločinačko nepravedni Daytonski sporazum, gdje je pod sjenkama najmodernijeg i najubojitijeg američkog oružja izbrisan najstariji bosanskohercegovački narod. U Daytonu su uništeni bosanskohercegovački Hrvati i Bosna i Hercegovina podijeljena na srpski i muslimanski dio.

Osvojeno - orijentalizirano

Stoga se u Bosni i Hercegovini Srbi i Muslimani, daytonisti i ashdownisti bore za svoje nazive gradova i ulica, škola i ustanova bez pitanja Hrvata. Za izvorne bosanskohercegovačke nazive gradova i ulica, škola i ustanova, oduzeto je pravo na borbu temeljnom bosanskohercegovačkom narodu, Hrvatima. Takvom agresorskom politikom istočnjačkih okupatora i zapadnjačkih protektorista Bosna i Hercegovina je gotovo etnički očišćena od hrvatskog naroda. Na ulasku u XXI. stoljeće na dijelu Staroga kontinenta izvršen je najveći zločin nad jednim narodom. Izvršen je genocid, jer u Bosni Hercegovini je nestalo stoljećima postojećega svega hrvatskog, katoličkog, europskog, zapadnjačkog. A takva zločinačka borba Istoka i Zapada na malom bosanskohercegovačkom prostoru na štetu temeljnog naroda u BiH, njegove vjere i kulture, nacije i civilizacije, zapravo je priprema terena za slijedeći bosanskohercegovački sukob.

Tom agresijom nikako nije oduzeto, niti ga tko može oduzeti bez obzira na silu i moć koju okupatori imaju, pravo bosanskohercegovačkim Hrvatima da se vrate poput Židova u svoju obećanu bosanskohercegovačku zemlju, u svojoj vjeri i kulturi, naciji i civilizaciji. Njihovim povratkom zasigurno se vraća i potrebiti mir toj iskrvavljenoj i izmučenoj, osiromašenoj i pokradenoj, ispolitiziranoj i išaranoj zemlji. Time i nazivi starih bosanskohercegovačkih naziva gradova i ulica, škola i ustanova. Njihovim povratkom vratila bi se Bosna i Hercegovina u Europu gdje je bila i gdje pripada. Dakako, vratila bi se i Europa u Bosnu i Hercegovinu. To bi trebao biti cilj sva tri bosanskohercegovačka naroda, budući da im samo ostvarenje tog cilja jamči sigurnu i mirnu budućnost.

Nedavno političko suđenje Haaškoga tribunala koji je bosanskohercegovačke Hrvate i Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, osudio na najviše moguće kazne zatvora, ali i moralnu osudu, samo zato što se taj narod branio u srpsko-muslimanskom sendviču podjele BiH, materijal je za buduća bosanskohercegovačka sukobljavanja i ratovanja. Cilj obrane hrvatskih osuđenika u Haagu, Hrvatske Republike Herceg Bosna, proglašen je „zločinačkim pothvatom“, a na genocidu i etničkom čišćenju stvorena je i priznata Republika srpska i njezini zločinački graditelji su oslobođeni i amnestirani čime je poslana poruka svijetu i ratnim zločincima da je genocid i etničko čišćenje dozvoljeno, obrana zabranjena i kažnjiva. Za muslimanski „planirani zločinački pothvat“ unitarne i centralizirane, etnički i vjerski čiste muslimanske BiH, koja već egzistira na prostorima kroz koje je prošla agresorska Armija BiH, nitko nije odgovarao niti bio kažnjen.

Takav pristran haaški odnos prema bosanskohercegovačkim sukobljenim stranama, vidljiv u osudama Hrvata, pomilovanjima i oslobađanjima Srba, te nekažnjavanja i neprocesuiranja Muslimana Bošnjaka, oblik je nekoga mirnodopskog zločina, u kojem se priznaje i legalizira genocid i etničko čišćenje, vjerski i nacionalni unitarizam i centralizam, a najoštrije kažnjava žrtva, obrana i pravo na obranu. Sve to kazuje kako i svjetska zajednica sudjeluje u brutalnom progonu i uništenju bosanskohercegovačkih Hrvata sa ciljem konačne i trajne podijele BiH na srpski i muslimanski dio. A takva BiH bit će trajni prostor mržnje, sukoba, ubijanja, progona daleko opasniji nego li su u povijesti i zabilježeni na tim područjima.

Vinko Đotlo/Hrvatski-foku.hr